Mury nisam prosla kroz sve sto i ti... Prije svega žao mi je jako. Ali sam se prepoznala u onom dijelu tvog posta di kažeš da jednostavno nemas osijećaj da ćeš ikada biti majka bez obzira što to svim tijelom, srcem i dušom želiš. Ja sam se isto tako osijećala. Mislila sam, to se meni nikada nece dogoditi bez obzira što je to jedino šta želim na svijetu. Kada bi mi ljudi govorili "Uopce ne sumnjam dal ćeš biti mama" meni ni došlo da pucam u njih premda su imali najbolje namjere. Bila sam ljuta na svih, svi su mi bili krivi, ponajvise ja. Danas sam 10 tjedana trudna, ne vjerujem ni sada, al ipak su bili u pravu oni što su me uvjeravali u to

( i hvala Bogu na tome). Nadam se da ce do kraja biti sve u redu. A ti nemoj odustajat, vici, placi i ljuti se - imas 100% pravo na to. A onda opet glavu gore, cilj je veci od zivota, i nazalost neki se trebaju vise pomuciti da dodju do toga od drugih, ali ne odustaj. Znam da zvuci kliše ali vrijedi suza, kad dobijes svoju malenu bebicu sve ovi prije će nestati
