Ima li još takvih ovdje da razmijenimo iskustva? Ne mislim na mame koje se zbog nekog razloga tako osjećaju nego na one koje nisu fizički sposobne brinuti se za dijete pa trebaju pomoć zbog bolesti, invalidnosti i sl.
 |
|||
|
|
|||
nesposobna mama
Ima li još takvih ovdje da razmijenimo iskustva? Ne mislim na mame koje se zbog nekog razloga tako osjećaju nego na one koje nisu fizički sposobne brinuti se za dijete pa trebaju pomoć zbog bolesti, invalidnosti i sl.
Nisam jedna takva, samo sam ti došla datii, hrabra majko!
ajme sirius black, pa kako - nesposobna!!
ti si hrabra majka, nista manje sposobna majka od bilo koje druge majke. a sto ti za neke prakticne i fizicke stvari treba malo pomoci - to nije nesposobnost, zabogamiloga!
drzi sevjerujem da ce ti se javit jos koja majka kojoj je potrebna pomoc, pa da podijelite iskustva
Sirius Black prvotno napisa
Ja nisam "nesposobna" mama, ali ako ćemo koristiti taj termin, moj suprug je "nesposoban" tata.
Iako, on uopće nije nesposoban tata, da pitaš moju D. navela bi ti tisuću zabavnih i edukativnih stvari koje ona radi sa svojim tatom.
Znaš šta je danas rekla?
Ja ću reći tetama u igraonici da naprave lift jer je moj tata u kolicima i ne može uz stepenice.
Pametno moje malo <3
Ja sam dijete "nesposobnih" roditelja. Kod nas je bila situacija slična kao kod Snješke. I samo da znaš, dobila sam puno više ljubavi i paznje nego mnoga djeca "sposobnih" roditelja!
XNisam jedna takva, samo sam ti došla datii
Xajme sirius black, pa kako - nesposobna!!
ti si hrabra majka, nista manje sposobna majka od bilo koje druge majke. a sto ti za neke prakticne i fizicke stvari treba malo pomoci - to nije nesposobnost, zabogamiloga!
divim ti se na hrabrosti, Sirius Black. čuvaj se!
Moj tata je govorio - ljenost je najteža bolest.
I vjerujem da je, ispred svake druge poteškoće.
Kad je ljubavi i kad je čovjek vrijedan, sve se može.
I ja znam divne ljude s nekim poteškoćama koji su divno odgojili djecu.
Pa evo
samo sam došla dat podršku
Snjeska jeste li vi bili pred cca 1mj na vv, malecka je imala roza jaknu???
Posljednje uređivanje od pirica : 05.03.2011. at 12:03
nadam se da će ti se javiti mame koje su u sličnoj situaciji s konkretnom podrškom i savjetima
a od mene samo veliki
drš se
draga sirius,
moja mama je kad smo brat i ja bili veci ( 10 i 7 godina) postala "ograniceno sposobna" mama. moram ti reci da je bila i dalje jeste jakoooooo sposobna mama koja je ulozila i 150% sebe u odgoj svoje djece. I super je baka. L je rano shvatila bakina fizicka ogranicenja i nekako prirodno ima puno razumijevanje za bakino stanje- njih dvije se puno igraju idu u park- i svemu tome se L prilagodi baki ali ono sto je najvazniej vole se beskrajno....
ja ti zelim da se sto prije oporavis
Znam da "nesposobna" ružno zvuči ali jednostavno je tako. Sa starijom curicom se snalazim jer ona meni puno pomaže - dodaje mi ujutro odjeću iz ormara, natoči mi u kupaonici vodu u bočicu, doda mi hodalicu, i stvari koje ne mogu dohvatiti kad sam na nogama jer se ne mogu sagnuti, zabavlja bebu kad ona plače a ja ju ne mogu nositi itd. Stalno me bodri i ponosna je kad ja nešto napravim a npr. baka je rekla da me pusti jer ja to ne mogu.
Međutim s bebom je problem. Voli da je se nosi, a ja je ne mogu ni podići iz krevetića kad sjedim na krevetu i nagnem se nad njen krevetić. Ne mogu biti sama s njom doma duže vrijeme nego samo na kratko jer joj ne mogu složiti hranu ni nositi kad počne plakati. Osjećam se ko neka balavica koju je mama ostavila s bebom da ju nakratko pričuva.
Igramo se i mazimo, ja ju prematam i hranim koliko mogu, ali se osjećam grozno da joj nisam mama kakva bih htjela biti.
Ali si zato jedina i najbolja mama koju ima i koju želi! Sigurna sam da ni u čemu nije zakinuta, dapače ima te više nego neke druge bebice.
aaa,
Bit će Vam objema lakše, teško ti je sad dok se ne priviknete jedno na drugo, a i ti sama na sebe.
Ali nikad nemoj sumnjati da si manje mama jer ti je tako kako je, ti si majka toj djeci i daješ sve od sebe za njih,
svako od nas je nekakav, netko može više, netko manje, svatko daje koliko može i to je djeci najvažnije.
Najvažnije je da te imaju i da si im tu i tvoju ljubav im nitko ne može zamijeniti ti si jedina i jedinstvena, ti si njihova majka
Sirius ti si svoj djeci najbolja mama na svijetu, zapamti to
To smo bili mi
xAli si zato jedina i najbolja mama koju ima i koju želi! Sigurna sam da ni u čemu nije zakinuta, dapače ima te više nego neke druge bebice.
Čokolada je to tako lijepo rekla da ju mogu samo potpisati.Ali si zato jedina i najbolja mama koju ima i koju želi! Sigurna sam da ni u čemu nije zakinuta, dapače ima te više nego neke druge bebice.
Sirius Black,čitala sam sve tvoje postove vezano za sve što ti se tako naglo dogodilo,divila se tvojoj snazi,prisebnosti i smislu za humor u teškoj situaciji.
Ti si inspiracija nama koji jamramo na svakodnevne tričarije i radimo od muhe slona.
Od srca ti želim što brže i potpuno ozdravljenje!
potpis ko kuća.Čokolada je to tako lijepo rekla da ju mogu samo potpisati.
Sirius Black,čitala sam sve tvoje postove vezano za sve što ti se tako naglo dogodilo,divila se tvojoj snazi,prisebnosti i smislu za humor u teškoj situaciji.
Ti si inspiracija nama koji jamramo na svakodnevne tričarije i radimo od muhe slona.
Od srca ti želim što brže i potpuno ozdravljenje!
sirius
Nisam se nikad rasplakala na forumu. Sad jesam. Al ne na tebe, tebi upućujem misli divljenja. Plakala sam na sebe, kako pored svega što je kako treba njurgam i nekako sam nikakva.
Oprosti što sebično pišem na tvojoj temi opet o sebi.
Želim ti da nadiđeš svoje nezadovoljstvo stvarima koje su takve kakve su. I da uživaš u prematanju, sjedenju i onom drugom što možeš. A možeš zaista još mnogo, mnogo. Želim ti svu sreću.
I da, ja sam odrasla sa jako starom bakom, imalo je to nekih specifičnosti, ali ništa čemu se ne može dijete prilagoditi. Baš nimalo strašno ili loše.
Loše je npr. bilo kad bi došao tata i vikao, to je bilo jako loše
Sirius Black ... ti si moj heroj
drži se, i NIKADA ne sumnjaj u sebe....
iz mog iskustva: moras napraviti slijedece - prihvatiti svoje stanje (narocito ako je samo trenutno), gledati ga kao izazov a ne kao ogranicenje i naci alternativne nacine funkcioniranja. prestati ocekivati savrsenstvo od same sebe (narocito kada si postavljas realno previsoke zahtjeve). nemoj dozvoliti da toje stanje postane uteg koji ce te vuci u mracna raspolozenja i time zagorciti sve one lijepe trenutke koje imas. prihvati da ima boljih i losijih dana, uzivaj u dobrima, preguraj lose. shvati da djeca trebaju tvoju prisutnost, puno vise nego tvoju asistenciju.
napisat cu vise kad stigem. pusa
Pretpostavljam da pored izraza podrske zelis cuti i neku konkretnu pricu, pa evo jedne... Moja komsinica ostala je potpuno nepokretna kad je bebi bilo 2 mjeseca (mogla je micati samo glavom). Imala je i straijeg sina. Brigu o bebi je na sebe preuzela nana (kod nje je bila do polaska u skolu), a majka je obilazila razne klinike, ovdje i u inostranstvu, nije nikad dobila tacnu dijagnozu, poboljsanje je islo do granice da moze sjediti i koristiti dijelom jednu ruku. Bilo je uspona i padova... Uglavnom, negdje od kcerkine 6-7 godine su skupa, sami (otac otisao odmah na pocetku), dok djeca nisu poodrasla bila je s njima teta koja je cistila i kuhala i brinula o komnsinici. Nikad necu zaboraviti jednu recenicu.. Komsinica se osjecala lose mjesecima (pritisak, gusenje), hitna je stalno dolazila... Izvana je moglo djelovati kao da je djeci na teretu i da im samo stvara traume to sto su s njom, a ne sa "sposobnim" ocem. Medjutim, veli komsinica: "Ja sam ipak tu za svoju djecu, mogu ih upitati sta je bilo u skoli i da li su uradili zadacu, mogu u kolicima doci do kuhinje i kcerki dati uputstva kako da napravi kolac, mogu ih savjetovati, mozemo zajedno gledati tv, smijati se..." I zaista je tako. Tek sad, dvadeset i nesto godina kasnije vidim da su djeca imala mamu, a oca tako-tako... Zena zaista ima snagu duha, duhom nikad nije klonula. Npr. bez obzira sto je potpuno nepokretna, njih troje otputuju na odmor u inostranstvo. Kad ljudi pitaju kako, ona kaze: "Jednostavno, avionom
Pretpostavljam da pored izraza podrske zelis cuti i neku konkretnu pricu, pa evo jedne... Moja komsinica ostala je potpuno nepokretna kad je bebi bilo 2 mjeseca (mogla je micati samo glavom). Imala je i straijeg sina. Brigu o bebi je na sebe preuzela nana (kod nje je bila do polaska u skolu), a majka je obilazila razne klinike, ovdje i u inostranstvu, nije nikad dobila tacnu dijagnozu, poboljsanje je islo do granice da moze sjediti i koristiti dijelom jednu ruku. Bilo je uspona i padova... Uglavnom, negdje od kcerkine 6-7 godine su skupa, sami (otac otisao odmah na pocetku), dok djeca nisu poodrasla bila je s njima teta koja je cistila i kuhala i brinula o komnsinici. Nikad necu zaboraviti jednu recenicu.. Komsinica se osjecala lose mjesecima (pritisak, gusenje), hitna je stalno dolazila... Izvana je moglo djelovati kao da je djeci na teretu i da im samo stvara traume to sto su s njom, a ne sa "sposobnim" ocem. Medjutim, veli komsinica: "Ja sam ipak tu za svoju djecu, mogu ih upitati sta je bilo u skoli i da li su uradili zadacu, mogu u kolicima doci do kuhinje i kcerki dati uputstva kako da napravi kolac, mogu ih savjetovati, mozemo zajedno gledati tv, smijati se..." I zaista je tako. Tek sad, dvadeset i nesto godina kasnije vidim da su djeca imala mamu, a oca tako-tako... Zena zaista ima snagu duha, duhom nikad nije klonula. Npr. bez obzira sto je potpuno nepokretna, njih troje otputuju na odmor u inostranstvo. Kad ljudi pitaju kako, ona kaze: "Jednostavno, avionom
Čokolada je to tako lijepo rekla da ju mogu samo potpisati.
Sirius Black,čitala sam sve tvoje postove vezano za sve što ti se tako naglo dogodilo,divila se tvojoj snazi,prisebnosti i smislu za humor u teškoj situaciji.
Ti si inspiracija nama koji jamramo na svakodnevne tričarije i radimo od muhe slona.
Od srca ti želim što brže i potpuno ozdravljenje!
Nisam upućena u cijelu priču, ali ovaj lijepi zaključak potpisujem i sigurno znam da, koliko god je tebi teško (a znam da je, jer se nekad, kad sam zbog bolesti fizički onemogućena u masu stvari osjećam baš jadno),
djeca to sve puno bolje i shvaćaju i podupiru, i puno lakše podnose nego neku vrlo zdravu, poletnu i nadasve živčanu mamu.
Isto sam ti samo dosla dati podrsku i pokloniti se tvojoj snazi, volji i trudu... Svaka ti cast, blago tvojoj djeci s takvom mamom... i sretno da se jos bolje oporavis...
X
Ali si zato jedina i najbolja mama koju ima i koju želi! Sigurna sam da ni u čemu nije zakinuta, dapače ima te više nego neke druge bebice.
Sirius
Potpis iAli si zato jedina i najbolja mama koju ima i koju želi! Sigurna sam da ni u čemu nije zakinuta, dapače ima te više nego neke druge bebice.
potpis
Cure su super napisale, a ja se samo mogu pridružiti
podršci hrabroj mami
Iskustvo koje si stekla u ovoj situaciji je ogromno i
njega prenosiš na svoju djecu...
Iz teškoća se rađaju junaci
Posljednje uređivanje od krojachica : 10.03.2011. at 11:14
Veliki X
Sirius
sirius ti si im i najbolja i najlosija, i najsposobnija i najsmotanija.
ti si svojoj djeci jedna i jedina majka
SB, nadam se da ćeš se što prije i što bolje oporaviti... a naslov je pravi za mene.
Češljajući poruke, vidim da si već puno toga prošla (i tvoja obitelj). Ne moram ni napominjati koliko su važni članovi uže i šire obitelji u situaciji kad ne možeš podizati malu bebu. Ja moju nisam podigla gotovo 11 mjeseci (niti ću u budućnosti to moći). Prošla sam različite faze, ali kad racionaliziram mogu samo Bogu zahvaliti na mojoj užoj i široj obitelji koja je iznijela veliki teret. I meni starije dijete puno pomaže, pogotovo jer mm-a većim dijelom godine nema.
A djeca su genijalna - moja 16-mjesečna djevojčica isključivo želi mene držati za ruku kad hoda (to je nešto za što sam sposobna) i nikad, ali baš nikad nije tražila da je uzmem u ruke.
Moj petogodišnjak sa mnom provodi rehabilitacijski program (broji, vježba...).
Nemam ništa pametno za dodati...ali tu sam
divne ste, vi mame koje se grizete i strepite, koje se bojite da nešto oduzimate svojoj djeci...
a zapravo im toliko dajete i ja sam baš sigurna da djeca to znaju. bila mala il velika
Sirius Black, ti si hrabra i velika majka i žena!
Rasplakala si me, a koga ne bi? Djeca osjećaju koliko ih se voli i sigurno su ponosni na tebe. A kad se oporaviš potpuno, nadoknadit ćete sve ono što misliš da sad propuštaš. Želim ti svu sreću! I naravno, iako sam u Zagrebu, ako bilo što trebaš, ne ustručavaj se, možda ti mogu nekako pomoći
ja mislim da je divno i hrabro i zasigurno kvalitetnije od mnogih tvoje majčinstvo...bitna je ljubav i nježnost, a vjerujem da je toga kod tebe na pretek
Draga, želim ti svu sreću svijeta tebi i tvojoj djeci. Vjerujem da ti je teško ali tvoja djeca su uz tebe i samo je jedna mama ma kakva bila,a sigurna sam da daješ sve od sebe da budeš naj naj i da su sretni sa tobom.
Ja sam imala mamu, koja je zbog teške bolesti, iznenada ostala nepokretna. Kasnije su joj nažalost otkrili karcinom, od koga je i umrla. Mi smo bili velika djeca, ali ona je bila naša mama, a pred mamom si uvijek mali, i njen. Meni je bilo strašno teško gledati ju kako ima bolove a trpi, kako nešto hoće a ne može. Onaj dio o pomaganju sam rado radila jer sam osjećala da joj svojiim optimizmom i voljom mogu pomoći. Mi smo(nas troje, seka, brat i ja) smo joj stavljali kateter, kupali je, oblačili, naizmjenice bi sa njom. I šta ako je bila nepokretna, samo da mi je i ostala takva, bez bolova, moja jedina, najbolja, najveća. Mama.
SB, kao što si i rekla, tvoja bolest je izlječiva i več vidiš, ima napretka. Probaj se više brinuti o svom stanju uma nego o bebinom, jer mala je ona, sada su joj najvažniji ljubav i tepanje, pa bar preko ogradice krevetića.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom