Krv majke i fetusa nikad se ne miješaju. Često imaju i sasvim različitu krvnu grupu i Rh faktor. Između mame i bebe je tkz.placentarna barijera koja propušta protok plinova (kisika iz mamine u bebinu, a CO2 iz bebine u maminu) zbog razlike u tlaku. Hranjive i otpadne tvari se prenose bjelančevinama koje se nazivaju prenosnici hranjivih tvari (nutrient transporters). Same krvne stanice se ne mogu miješati.
Otkriti upalu posteljice(ili ovoja) je gotovo nemoguće i nemojte se zato gristi, jer stvarno niste mogle ništa primijetiti. Brisevima se ionako može otkriti samo uzročnik koji ide ascendentno i on obično uzrokuje upale ovoja u zadnjem mjesecu trudnoće, Uvijek je bila preporuka da se zato izbjegava kupanje ( u vodi, moru...), spolni odnosi i vaginalni pregledi u zadnjem mjesecu (i ranije). Mislim da je mudro držati se toga.
Upala posteljice je obično zbog virusa koji je dovoljno mali da iz majčine krvi pređe placentarnu barijeru i uđe u posteljicu. To je obično TORCH. Dio toga je rubeola i herpes simplex protiv kojih se može cijepiti prije trudnoće. U uzročnike spadaju i drugi virusi koji kod mame izazovu lagane ili nikakve simptome, a nakon upale posteljice može se beba spasiti samo ako se brzo porodi.

Ne bih ja toliko znala da nisam išla istraživati nakon gubitka bebe u 40om tjednu. No,kod mene ,rekli su, bilo je zbog pupčane vrpce, a ne ni ovoja, ni posteljice.

Uglavnom, idući put je bilo 40 tjedana straha, i ono malo kose što nije prije posijedilo, posijedilo je tada. Ni ime nismo bili izabrali zbog straha. No, bezimeni dečko je sve prevladao, rodio se velik i bučan i drugi dan dobio ime.

Hoću vam reći da se treba moliti i nadati, jer neće valjda opet, ne smije. I krenuti hrabro u novu trudnoću. Prije ili kasnije.