Ja sam mjerila crp svako 10 dana u trudnoći sa Š. Uvijek je varirao između 17 i 22, nisam uzimala nikakve antibiotike jer očito imam lagano povišen crp. Važno je uzeti crp 3-4 puta i prije trudnoće da znate na ćemu ste. Uzimala sam urinokulturu 1-2 mjesečno.
Briseve sam vadila 2 puta, ako održavate higijenu, ne kupate se u moru i nemate odnose, nema razloga da vam se uvuće bakterija - naravno pri tom mislim i na vaginalne preglede, koje sam ja sustavno odbijala a zna se da od njih često dođe nekakva bakterija ili gljeivice. Imala 2 u cijeloj trudnoći. Koristila sam kantarion i ulje čajevca kao preventivu kupala se svaki dan samo toplom vodom bez ikakvih sapuna i šampona, pila 600-900 mg magnezija dnevno i tu i tamo normabel kad bi me stisle kontrakcije. Jela puno luka da mi smiri živce

Nema nikad garancije, ali ja sam na svojim primjerima naučila da slijepo vjerovanje doktorima i vjerovanje da su veći od Boga i mogu napraviti čudo ne vodi ničemu. Važno je ali stvarno jako važno, čitati, educirati se, da ste svjesne svog stanja, da znate što znaći npr, omekšan cerviks, što znaći uloživost, kakve komplikacije može izazvati, što znaći kad vam nađu streptokok, što su d dimeri - ma sad naklapam bezveze, al važno je ne biti potpuno na milost i ne milost doktorima i onda kad ti reću "dijagnozu" da nemaš pojma što je ona nego vjeruješ da će oni napraviti sve, a što oni ne mogu ne može nitko. To je krivo! Jer nisu svemogući, i sa malo znanja i informiranosti, mi same možemo puno - a sa Božjom pomoći nema toga što ne nemoguće, to nek vam bude zvijezda vodilja.

Naravno, tu je i faktor straha koji je kod nas full izražen, pa je nama mamama anđela ovakav pristup trudnoći puno teže imati. Ali vjerujte mi da je tako bolje i lakše. Da se nisam tako ponašala u trudnoći sa Š, ko zna kako bi završila - ko zna bi li sad imala svog dečka pored sebe.