Ja sam u prvu trudnoću ušla potpuno prazne glave, neopterećeno, sigurno! Na prvi pregled sam otišla 2 dana nakon izostanka menstruacije! Objavili smo sretne vijesti svima čim smo vidjeli gestacijsku vrećicu! Sex je bio neizbježan, vrlo čest i poželjan dio naših trudničkih dana... Kupala sam se više puta u bazenima, ali i zadnja dva mjeseca redovito u moru... Nisam radila nikakve briseve, imala 10-ak vaginalnih pregleda, 2 hospitalizacije... Nisam se brinula ni trenutka!
Onda je došla druga trudnoća... potpuna razlika, nikome nismo rekli skoro do 3. mjeseca, na prvi pregled sa 7 tjedana, cijelo vrijeme osjećaj da nešto ne štima... kraj znate...

I sada ova treća - sreća! Sama sebi sam rekla na početku: svako naše dijete zaslužuje da mu se veselimo, iščekujemo ga, želimo! Od prvoga dana smo rekli svima (iako su nam mnogi savjetovali da ne govorimo...), ne dopuštam da nam se strah uvuče, radimo sve neinvazivne pretrage, izbjegavam dr. na nekim normalnim bazama od cca. 4-6 tjedana, pokušavam se ne opterećivati sa svime što znam i saznam jer mislim da bi me to izludilo... jako slušam svoje tijelo koje govori. "Sve je u redu..."
Smatram da radimo najbolje za svoje dijete, a ostalo je ionako lutrija...
Jako volim vodu i rado bih na bazen, no, unutarnji glasić nekako ne bi...pa ja slušam...
Za sex ionako rijetko potrefimo obostranu želju, mm je isto oprezniji, ali nam oboje tako sada odgovara...

Neki dan mi je sveki (kao i svaki puta prije ove trudnoće) rekla kako ništa ne pripremam - misleći na zlu kob or something, ali ja sam toliko uzbuđena i jedva čekam krenuti pomalo u nabavku!!!

Želim reći da je važno doći do one mirne vlastite točke kada jednostavno prihvatimo svoje stanje i prepustimo se...ili makar pokušavamo...