razumljivo mi je da kod nekih m-ž prijateljstva jednostavno ne prolaze, no to je više stvar pojedinca tako da mi generaliziranja idu na jetru.

nikad ne bih mogla biti u vezi s osobom koju to smeta. probala i ispalila na živce. ljubomora mi jednostavno nije jasna i samo mi ukazuje na nedostatak povjerenja, a bez povjerenja - šipak. inače sam užasno izbirljiva osoba koja se jako teško zaljubi u nekoga i sasvim jasno vidim granicu između onoga što osjećam prema prijateljima (intenzivna je to ljubav, ali prijateljska) i onoga što bih osjećala prema partneru. eto, tako da u biti stalno soliram, a stalno sam okružena mužjacima

spol mi nije kriterij pri odabiru društva, ali u 99% slučajeva kliknem upravo s dečkima, sa ženama jednostavno teško pronalazim zajednički jezik. nađe se tu i pokoja iznimka, dakako, ali većina stvaaaaaarno voli komplicirati i paničariti oko gluposti (moguće je i da sam ja previše flegma, naravno), a kad krenu spike o wellnessima, umjetnim noktima, kućanskim poslovima, romantičnim večerama, mužićima, savršenoj dječici i sl, dođe mi da si zabijem sir u uši. kažem, upoznala sam nekoliko iznimki, ali te doslovno mogu nabrojati na prste jedne ruke. (naravno, ne pljujem po ženama, ali jednostavno se ne pronalazim među njima baš )

kad smo već kod m-ž prijateljstava, ovdje se priča uglavnom o heteroseksualnim osobama te se radi samo o mogućim nepoželjnim tenzijama između suprotnih spolova, pa im preostaje barem onaj isti spol za druženje bez takvih tenzija. a što je sa biseksualnim osobama? to mi još nitko od zagovornika teorije da su m-ž prijateljstva nemoguća nije uspio pojasniti, s kim bi se bipsići onda uopće mogli družiti