 |
|||
pomikaki prvotno napisa
Ajooooooj, ispravni ili ne, ali ja svog ovog trena bacam u smeće
Uopče ne želim razmišljati da li je možda taj nosić otrovan, mota mi se nešto po glavi: gdje ima dima, ima i vatre.
Malac ima 2,5 godine i tu i tamo još uvijek stavlja igračke u usta,grize, ljubi...
Moji dečki imaju skoro 10 i skoro 11 godina.
Da mi slučajno padne na pamet cucke izbaciti iz kuće, mislim da bi se spakirali i odselili.
Čemu im služe? Igraju se s njima, spavaju s njima, tješe se njima kad su tužni ili ljuti.... Zašto su izabrali baš njih? Nemam pojma. Prvi je slučajno došao u kuću (kolega ga je kupio za mog starijeg sina, pa su im se jako svidjeli).
Prije nego bacite omiljene igračke u smeće, doooobro razmislite (pogotovo kod male djece) kako to na njih djeluje. Moj stariji je u toj dobi izgubio plišanu žabu-tješilicu, žalovao je barem 6 mjeseci. To se dogodilo prije dosta godina i dan danas ju spominje. To mu je valjda najtraumatičnije sjećanje iz te dobi.
Treba procijeniti pluseve i minuse, pa odvagnuti. Ja svojima ne bih otimala igračke. A ta priča s plastikom - meni se sve čini prenapuhanim i svakakvim, vjerojatno je upravo to trgovački trik (manipulacija nekoga da zadrži tržišni udio). Ne mogu tvrditi da je tako, ali ne bi me iznenadilo. I ne bih rekla da ima bilo kakve razlike između The Dogova i bilo kojih drugih igračaka - sve je to ista priča.
Nove igračke treba pažljivo birati i s tim se slažem. Stare igračke, koje djeca već vole, treba uvažavati s dužnom pažnjom.
Moj mlađi sin uzima lijekove za astmu. Godinama pažljivo biramo koje igračke mu ne smetaju (dugodlake ne dolaze u obzir, samo krpene), redovito ih perem, ali ne bi mi palo na pamet bez konzultacija nešto maknuti. To bi bila tragedija.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 14.03.2011. at 08:36
Mi smo dobili jednog za poklon maloj od dragog prijatelja, nisam ga ni stigla predati djetetu a onda sam naišla na te članke
Ajooooooj, ispravni ili ne, ali ja svog ovog trena bacam u smeće
Uopče ne želim razmišljati da li je možda taj nosić otrovan, mota mi se nešto po glavi: gdje ima dima, ima i vatre.
Malac ima 2,5 godine i tu i tamo još uvijek stavlja igračke u usta,grize, ljubi...Pa, bilo mi je žao baciti ga. Spremila sam ga za doba kad ne bude žvakala igračke, i baš sam ga izvukla pred mjesec dana. Naravno da ga je odmah krenula ljubiti u nos
ali sam joj rekla da to ne radi jer ta koža može biti malko otrovna kad se smoči
On nema ni jednu igračku tješilicu, tako da s te strane neće biti problema.
Ima jednog psa dalmatinera, on mu je posebno drag, sve ostalo može "nestati".
Najvjerojatnije će ga se sjetiti, tj. imamo dva peseka, ali jedan mu je totalno nezanimljiv, no sigurna sam da neće biti nikakvih problema, a ja ću ipak biti mirnija.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom