Nisam znala kako nasloviti temu.

Rodila sam prije mjesec dana svoje drugo dijete, malu djevojčicu rođenu na termin ali niske porođajnetežine 2590 kg.
Rodila sam na SD-u, poslije poroda smo imale kontakt koža na kožu, tada je prvi put i sisala.
Dojenje nam je u potpunosti uspjelo, mala je rođeni sisavac. Bili smo prije nekoliko dana na prvom pregledu i od 2.440 kg s koliko je otpuštena, napredovala je do 3.900 kg. Dobila je znači kilu i pol. Stvarno sam prezadovoljna i ponosna na nas obje, pogotovo stoga što svoga sina nisam uspjela dojiti duže od dva tjedna. Spriječilo nas je moje loše zdravstveno stanje. Zato mi je ovo sada veliki uspjeh.

Zato sada imam neke nedoumice i trebam savjet iskusnih dojilja.
Hranjenje nije problem, to je i više nego očito, ali mene zanima sljedeće.

Naime, ona je non-stop na cici. Odnosno, ništa ju drugo ne može zainteresirati. Može izdržati eventualno 20-ak minuta u budnom stanju a da ne njurga. Ako joj skinem pelenu može izdržati i duže jer obožava biti gola. Ona još uvijek prespava gotovo cijeli dan, ali ako je budna, ničim ju ne mogu zabaviti, čak niti nosanje baš ne voli, tako da uvijek završi s cicom u ustima. Zapravo mi se cijeli dan svodi na sjedenje s njom u naručju i cicanjem. Moram je ponekad pustiti da plače samo da bih otišla na wc ili sebi uzela nešto za jesti. Starijem djetetu se ne mogu nikako posvetiti. Uspavljivanje je samo naravno uz cicu. Ako se ja maknem kad ona zaspi, odmah se budi.

Znam ja da je ona još jako mala i da to tako treba biti, ali me zanima što me očekuje. Hoće li se to mijenjati, hoće li cica ostati sredstvo za uspavljivanje... znam da nemate kristalnu kuglu, samo me zanimaju vaša iskustva. Moram bježati, grofica se probudila i urla.....traži cicu.