Da li su to vrtićke fore?

[LeaB]

Mislim sigurna sam da jesu. Mia je od ove godine kad je nešto pitam počela šutiti i smijuljiti mi se u lice. Primjetila sam da to radi i djevojčica s kojom se ona najviše igra u grupi, a i Mia mi je rekla tko joj je to pokazao. Jurtos primjerice je rekla kako neće jesti salatu jer to ne radi ta malena...
Ja joj rekoh da bi baš bilo lijepo da ona jede salatu kao što i doma jede pa da i njena prijateljica to vidi pa i nju oponaša.

Nego, znam ja da će biti još takvih oponašanja, i da ne možemo baš na sve utjecati, ali me zanima koje vam bisere klinci donose doma?

[tatek]

Joj, bolje da ne spominjem sto je nama sve Vedran donio doma iz vrtica ...

Njegov najbolji prijatelj (nazvat cu ga X. da se ne bi mozda roditelji uvrijedili ako citaju Rodu) se jako voli kreveljiti pa smo jedno vrijeme imali doma fore sa iskrivljavanjem rijeci. Npr umjesto "kisobran" on kaze "Sikobraaaaaaaaaan, jeste li culi kako sam rekao, sikooobraaaaaaaaan" i to nevjerojatno iritantnim unjkavim glasom. I tako 100 puta dnevno.

Naravno, dosle su i prve psovke i zahodske rijeci kad im nije vrijeme.
Sasave pjesmice dvosmislenog sadrzaja koje navodno pjeva djed jednog od djecaka iz vrtica.
Obicaj da stavlja noge na stol jer tako navodno radi mr. X (ha-ha, naravno da to nije smio napraviti nego samo pricati kako bi to radio)
Pa pitanja zasto mi ne kupimo PLayStation ili zasto je nas auto ovakav, a ne onakav ili zasto mi ne bacamo smece kroz prozor kao roditelji izvjesnog Y.
Naravno, stizu vijesti o svim mogucim -menovima, ninja kornjacama i slicnim tipovima ...
Jedno vrijeme je tvrdio da X ne pere ruke prije jela ni poslije WC-a pa nije htio ni on.
ZAtim obicaj da sve lupa oko sebe (to je friska fora zadnja 2-3 mjeseca). Dodje, sjedne da netso citamo ili crtamo i onda lupne sakom iznenada po nosu .. ne boli jako, no nervira - to se sad trudimo iskorijeniti. To je inace fora medju deckiam u njegovoj grupi - stalno se podbadaju i mlate medjusobno i ako netko zaplace s njim se ne igraju nego je fora da trebaju trpiti bez placa ili tuzakanja, a onda maznu drugoga kad stignu.

Naravno da nam se od toga nista ne svidja, no nekako smo uspjeli iskorijeniti sve te fore, neke teze, neke lakse, a neke su nestale same od sebe.

Na zalost, vrticka ekipa ima veliki utjecaj - em je s njima preko tjedna vise nego s nama, em su mu vrsnjaci i time zanimljiviji od nas, a i otkrivaju mu jedan novi svijet obzirom da se kod nas doma ne tuce, ne psuje, ne gledaju uobicajeni TV-programi ...

U svakom slucaju, Lea, mislim da te tek ceka glavnina iznenadjenja iz vrtickih dvora ...

[tatek]

Zaboravih jos dodati: ovo je tek pocetak - kasnije ce doci utjecaji iz skole, od ekipe iz zgrade, ulice ili kvarta, s faksa, od cure/decka, s posla ... i sve cemo manje moci utjecati na to (i dobro da je tako, barem u kasnijoj dobi ) tako da se moramo navici na takve "bisere".

[MamaAna]

Grga je poludio za Njinjama, ali to mi i nije nekaj loše, zaigra se po doma, sav je u svijetu mašte... izgleda prilično kreativna igra.
Ali ima jednu foru koja me izluđuje, a to je da glumi da se čudi i onda se onak lupi po čelu, i uz to idu pripadajuće grimase i tekst tipa: stvarno??? nisam to nikad vidio!!!! da to više nisam čuo!!!
Čim sam ga pitala tko još u vrtiću to radi, mam sam dobila i odgovor (malo mu je bilo čudno kak ja znam da se još netko lupa po glavi

Uglavnom puno afektiranja je dofurao iz vrtića.

[NanoiBeba]

Kod nas je isto - točno se kuži koje su mu fore iz vrtića. S tima da kod nasa Katarina ponavlja sve za njime, pa je sve još i gore.

[tatek]

Grga je poludio za Njinjama, ali to mi i nije nekaj loše, zaigra se po doma, sav je u svijetu mašte... izgleda prilično kreativna igra.
Ali ima jednu foru koja me izluđuje, a to je da glumi da se čudi i onda se onak lupi po čelu, i uz to idu pripadajuće grimase i tekst tipa: stvarno??? nisam to nikad vidio!!!! da to više nisam čuo!!!
Čim sam ga pitala tko još u vrtiću to radi, mam sam dobila i odgovor (malo mu je bilo čudno kak ja znam da se još netko lupa po glavi

Uglavnom puno afektiranja je dofurao iz vrtića.

Da, nekak mi se cini da se svi tamo jako prenemazu i afektiraju, valjda da izgledaju vaznije.

A kaj se tice ninja i slicnih action stvorova, Vedran se nekak uopce ne igra sa njima - nosi ih simo-tamo, tu i tamo se doticna spodoba kao potuce s nekim i to je to. Sa drugim likovima se ipak igra zivotnijih situacija ... hm, mislim da bi na tome mogli malo poraditi MZ i ja pa da svi ti likovi postanu malo zivotniji,a ne da budu samo zviz-pljas-tres-bum.
E, bas ce slijedeci put kad i ja zasjednem sa njime malo ninja morati skuhati rucak (ili naci nekoga da mu to ucini), otici na WC, otusirati se, malo vjezbati da ostane u kondi ... vec vidim da ce Vedran opstruirati takvu igru (pretpostavljam da ce mu to previse smrditi na svakodnevicu , no probat cemo to zaciniti sa necim novim.

[tatek]

Kod nas je isto - točno se kuži koje su mu fore iz vrtića. S tima da kod nasa Katarina ponavlja sve za njime, pa je sve još i gore.

Da kopija (kopijine) kopije je uvijek gora ... i na TV i kod klinaca.

[Brunda]

Jooj, mi ne spadamo ovdje ali muku mučimo s ninjama.
U bolnici je jedan mali donio DVD i od tada su mu uzor u svemu. Oponaša ih, sve živo oko sebe lupa "mačem" (svim duguljastim što mu se nađe pri ruci, a ako nema ničeg onda rukama). Preimenovao se u Leonarda i za sebe cijelo vrijeme govori "ovaj ninja Leonardo će/bi..."
Prvo smo totalno šizili a onda smo probali preokrenuti u našu korist.
MM i ja smo postali Donatelo i Mikelangelo, ali mi se ne borimo nego kao pravi dobri ninje prvo pokušavamo mirno riješiti problem (došlo je do malog pomaka, više ne tuče nas nego izmišljena čudovišta, bakterije, smrad u kupaoni nakon velike nužde i sl.), kada želimo da nešto pojede kažemo da je to ninjama najdraže, da im je to za snagu, da bolje skaču i sl., kada treba otrpiti vađenje krvi onda mora stisnuti zube kao ninja...
Uglavnom počeli smo ih koristiti u bolje svrhe i polako ali sigurno napredujemo.
Ono što mene najviše muči je to što mislim da je on ipak premali za takve likove (prije ninja je bio Spiderman) i takvo ispoljavanje nezadovoljstva.

[Bomballurina]

Uh, ninja je mila majka. Gora mi je bila faza Spidermana. Recime, nesto ti padne na pod, čučneš da to počistiš, a odnekud iz zraka, sa ormara, sa kreveta zaskoči te - SPAJDRRRRMEEEEEEN!

[Brunda]

A nam je Spiderman bio mila majka jer je samo pšššt - bacao mrežu
ninja me svako malo mlatne, ako ne namjerno onda slučajno u prolazu.

[tatek]

Ono što mene najviše muči je to što mislim da je on ipak premali za takve likove (prije ninja je bio Spiderman) i takvo ispoljavanje nezadovoljstva.

Istina, mislim da su 3 godine malo premalo za takvo sto ...

Vedrana je ta faza zapljusnula (Guess why?) kad su klinci iz vrtica poceli donasati takve kreature, jer ih prije nije nigdje ni mogao vidjeti osim u kakvoj reklami, jer se to kod nas doma ne gleda nit se nesto cita na tu temu - sve u svemu, negdje oko 4,5 godine.
Mislim da je sad vec dovoljno pametan da kuzi sto je sto, no jos prije pola godine mi je ponekad bio zaista zadubljen u taj svijet.

No, mozda mi je najgore od svega toga (Nisam vidio filmove sa ninjama, super-, spajder- , bet- i actionmenovima) stripic koji je stigao sa transformerom kojeg je donio Djed mraz od firme. Bljak - to ni ja nisam uspio skuziti sto se tamo desava od silnih masina, krikova i grimasa u tih nekoliko kvadrata stripa.
Prema svemu tome Asterix stripovi koje sad citamo i galsko mlacenje Rimljana izgledaju kao potpuno drustveno prihvatljiva aktivnost.

[Brunda]

Ni kod nas doma se takve stvari nisu mogle vidjeti, ali pošto su u vrtiću grupe različite starosti zajedno na igranju, pokupio je od starijih, tj. cijeli muški dio njegove grupe tada je bio lud za Spidermanom. A ninje je vidio sada u bolnici od klinca od 4 godine
Šta je tu je, sada se "samo" treba iz tih "super" faza izvući na najbolji mogući način.

[yaya]

Nego, znam ja da će biti još takvih oponašanja, i da ne možemo baš na sve utjecati, ali me zanima koje vam bisere klinci donose doma?[/quote]

Dakle da krenem od samog početka. Mislim da su raznorazne fore koje je Sonja donosila iz vrtića povezane i isprepletene s raznoraznim fazama kroz koje prolaze sva djeca.
Prvo je krenulo sa šutanjem, udaranjem, grebanjem, ugrizima i svim ostalim fizičkim načinima izražavanja osjećaja, bilo ljutnje bilo sreće...(imala je 3 godine kad je krenula u vrtić i tad je sve krenulo) recimo šut nogom ak ne dobije ono što traži ili ugriz ak je sretna. :shock:
Zatim se nastavilo sa psovanjem, urlanjem, vrištanjem i ostalim verbalnim načinima izražavanja bilo ljutnje, bilo sreće
A sad smo trenutno u fazi durenja, izrugivanja i vrijeđanja i plaženja jezika... recimo igramo memory, ja fulam neki par, Sonja veli Ha, ha, ha , tak ti i treba kad nisi skoncentrirana.
No ono što nam je najteže palo, je bilo izoliranje jedne djevojćice od strane 3 malo starije djevojćice među kojima je i Sonja, jer je jedna od njih rekla da se ne smiju igrati s njom. MM i ja smo na to potpuno :? , razgovarali sa Sonjom mislim čak i mjesec dana o tim ružnim incidentima, razgovarali s roditeljima ostalih djevojćica i s tetama u grupi, i moram se pohvaliti da je lobiranje uspjelo. Više nema izoliranja niti jednog djeteta u grupi, a ako i dođe do pokušaja Sonja se počne igrati s tim djetetom i svi im se polako pridruže. Za svaki slučaj smo u vrtić nosili knjigu "Engleske ruže" (znam znam nije baš neka književnost, ali govori o prijateljstvu i izoliranju jedne djevojćice), nek se nađe.
MM i ja se tješimo da su to ono što i sam naslov ovog topića veli doista samo "vrtićke fore", njihovi mali biseri ili faze kroz koje prolazi svako normalno djete, često se nekima od srca i nasmijemo osim ako je tako strašno da se mora promptno reagirati i jasno im dati do znanja da je takvo ponašanje jednostavno nedopustivo.