Daklem, znam da je život lakši kad ideš kontra svih, a onda dođeš na rode pa vidiš da ih ima još koji razmišljaju tako.. Zato mi je i sinulo da podijelimo iskustva mi ap roditelji koji imamo sramežljivu djecu. Jer koliko god se meni činilo da radim dobro s njom, snažno me pogodi kad mi netko dobronamjerno kaže da je neva toliko sramežljiva jer smo ju mi toliko snažno okrenuli na mene. :/

A konkretno pitanje, da li ste imali neki sustavan pristup tome, tipa intenzivnije socijalizacije, kako ste se ponašali u konkretnim situacijama, kaj ste vidjeli da bolje ili lošije djeca prihvaćaju, da li se i kako situacija mijenja kako dijete odrasta...

I ono što se dodatno pitam, da li možda ona meni svojim ponašanjem nešto poručuje? (utjecaj juula)
Odnosno, da li (i što) i ja trebam naučiti iz svega toga (tj., zašto je baš mene odabrao ovaj sramežljivi anđeo )