[quote="Larita"]ja sam baš sinoć gledala jel se cesma javila... nadam se da je sve u redu...

Evo Cesme, zive i nadam se zdrave, već naravno porođene.
Ja stvarno nemogu iznijeti trudnoću do kraja, to nemože čovjek vjerovati.
ovaj puta sam stigla do 35tj. 3/7
Bilo je to ovako:
Izvadila sam krv 3.12. i otišla pokazati nalaz doktorici. Primjetila sam da mi je vrijednost LDH malo povišena, jetrene super. Kako su me u zadnje vrijemestalno mučili iznenadni napadi lupanja srca, doktorica me odlučila zadržati u bolnici i napraviti kardiološku obradu i da se vidi zašto je taj ldh povišen.Kardiolog me pregledao, uveo ponovo terapiju za tlak i preventivno heparin injekcije da nebi slučajno bilo negdje nekakvih ugruščića i nedajbože embolije. Još me i usrećio riječima da mi protok kroz desno srce nije baš najbolji ali nije to ništa prestrašno, vjerovatno zbog većeg opterećenja. I tako cesma danima ćubila u bolnici dok se između ostalog nisu dosjetili da mi naprave proteine u 24-satnom urinu. Kad ono stigne nalaz-katastrofa, bubrezi propuštaju ogromne količine proteina, a u običnom urinu pokazuju da nema proteina. Nitko nije mogao vjerovati. Drugi nalaz još gori, hitno mi pozovu nefrologa koji samo kaže da zbog velike mogućnosti da mi zataje bubrezi porod treba dovršiti, a onda napraviti kompletnu obradu sa de vidi od koje bolesti bolujem jer po njima mora da se radi o nekakvoj autoimunološkoj boleštini.
Ljudi, plakala sam ko kišna godina, nisam mogla vjerovati.Sad umjesto da se posvetim svojim curicama ja moram okolo hodati i boriti se sa nekom boleštinom. Koliko mi je stvari prolazilo kroz glavu, ali pokušala sam se sabrati i ostati normalna, mada su me šokirali sa svih strana. Neki doktorii su tvrdili da je to sigurno greška u labosu, ali nakon što je i treći puta pokazalo da je nalaz loš, nije ništa drugo preostajalo nego da me porode. Kao za vraga kad sam došla, Mija je bila okrenuta glavom dolje. Dan prije poroda, ja na uzv, kaže dr. da se beba namjestila poprečno i da to baš nije sjajan položaj. Nisam mogla vjerovati. Ponovno sam išla na carski u spinalnoj anesteziji jer sam htjela biti budna i vidjeti Miju odmah, ali ovaj puta mi je tako bilo ružno jer je nikako nisu mogli izvaditi i anesteziologica se preznojavala i stalno me ispitivala dali sam dobro i jel mi grozno slušati doktore što govore. Ja sam se samo usredotočila na to da je moram čuti kad zaplače i već kad sam pomišljala da neće biti dobro začula se moja Mijica, nakon 40 min.Nešto prekrasno,za nevjerovati.Stigla je na djedov rođendan 19.12. u 9:46.Oporavak je bio malo teži u početku ali sada je već puno bolje. Nakon poroda ponovno su mi ponavljali proteine u 24-satnom urinu i nalaz je došao puno, puno bolji. Otpustili su me kući 27.12. sa preporukom nefrologa da ponovo sve nalaze ponovim i dođem na kontrolu kroz nekih 2-3 tjedna dok to sve napravim.Oni smatraju da je ili riječ o autoimunološkoj bolesti u začetku ili o nekakvom proteinu koji se izlučuje samo u trudnoći i kojim se po porodu stanje skroz popravlja. Nalazi sa imunologije koji bi govorili o autoimunološkoj bolesti još nisu gotovi. Čekam ih ko ozeblo sunce i neću se smiriti dok ne dođu. Nadam se uskoro.
Kod otpusta zezala me doktorica da ću valjda 3.puta poroditi se na vrijeme i kao ono vidimo se za 2 godine Rekla sam da nema šanse da budem ponovno trudna. Očito je mom organizmu preteško nositi se sa trudnoćom i neželim ga više izazivati, ni u kom slučaju.
Eto, toliko od mene.Pozdrav svima i nadam se da će sve biti ok.