Kako ga zainteresirati, molim savjet

[ivana078]

Pokušati ću biti što kraća, iako bi o svom zahtjevnom četverogodišnjaku mogla napisati cijeli roman. Čini mi se da od samog rođenja ima svoj stva o svačemu i točno zna što želi, a što ne, ja ga mogu samo usmjeravati. Dakle, nema nametanja. U želji da mu pružim sve ono što zaista treba, pogotovo što se tiče emocionalnog razvoja, ostali smo zajedno kod kuće do njegove 3,5 godine, bez vrtića, bez mog posla, svi smo se posvetili njemu u potpunosti. Ove jeseni je krenuo u vrtić i nakon početnih (iako ne prevelikih) problema, dobro se uklopio u vrtićku skupinu te se uključio u neke dodatne aktivnosti po svojoj želji.
Jučer smo trebali krenuti u školu plivanja te je bio dogovor da samo vidi kako to izgleda pa ako mu se ne svidi ne mora dalje ići, jer je sada u fazi da mu se ništa ne da. Ušli smo u svlačionicu, sva djeca su se sa veseljem obukla u kupaće, dok se on sav snuždio i počeo kao onako tužno plakati, jer ne želi ići. Ni ja ni trener nismo forsirali, pa ćemo probati opet danas. Uglavnom , nisam baš bila zadovoljna tom njegovom odlukom i pomalo sam se i zabrinula što se teže uklapa u neko nepoznato društvo. Znam da je izrazito vezan uz mene, ali htjela bi mu pomoći da se na neki način oslobodi i da lakše pristupa grupi djece. Kako se postaviti i što mogu učiniti? Ima li netko sličnih iskustava i savjet

[koksy]

Moj je isti takav, sad ima 3 i pol. S tim da ide u vrtic od godine dana. Nista ga ne interesira, probali gimnastiku jer je strastveni penjac i bas se vidi da bi mu takav neki sport odgovarao. Dosli jednom i nikad vise... Pa smo probali sa sportskom grupom u vrticu u koju idu i klinci iz njegove grupe, dakle zna djecu, zna prostor...Ali ne...ne zeli, isto tako se snuzdio i pobjegao k meni.
Takoder je svojeglavac od rodenja, ne da ima stav nego ima STAV!
E sad, savjet ti neki pametni i nemam jer eto, u istom smo problemu. Znam da su mi treneri na oba sporta na koje smo pukusali krenuti rekli da probamo opet dogodine jer i pola godine puno znaci, klinci sazriju, promjene se. Ja na svom vidim drasticne promjene po pitanju socijalizacije, do prije par mjeseci je bio sam sebi dovoljan a sad ima 2 najbolja prijatelja i opcenito mu druzenje s drugom djecom intenzivnije. Nista ja nisam forsirala, on je sam do toga dosao. Tako da se nadam da ce dogodine oducit da ide na neku aktivnost, a ako ne...a sta sad, nece mu nista bit bez toga...

Jos sam nesto primjetila u tvom postu, ispravi me ako grijesim...Znaci tvoj sin je prije pola godine krenuo u vrtic? Ako je tako onda moras znati da se tek sad adaptirao kako treba, jos jedna tako velika promjena kao sto je aktivnost mu je vjerovatno previse. Zasad.

[ciplica]

probaj otić s njim prvi put i ostat. drugi put otiđi kad on ne primijeti. treći put mu reci da ćeš otići. četvrti put otiđi odmah. i bit će sve cool...

[Anemona]

probaj otić s njim prvi put i ostat. drugi put otiđi kad on ne primijeti. treći put mu reci da ćeš otići. četvrti put otiđi odmah. i bit će sve cool...

Mislim da je ovo jako loše. Nenajavljeno otiči i ostaviti dijete na nepoznatom. Onda će tek odustati od svega.

[meda]

pa ako mu se ne svida i nelagodno mu je, pusti ga neko vrijeme neka ne ide. ko zna sto mu ne pase. mozda jos nije spreman za to. pa ima tek 4 godine.

moj D je isto izbirljiv kod aktivnosti, drustva, okoline u takvim nekim situacijama. a inace je jako komunikativno dijete kad se nalazi na poznatom terenu.
ja znam ljude koji ne bi sami otisli u kino ili u kafic, a tu djecu danas trpamo svuda i svakuda, nek se snalaze medu nepoznatima.

i slazem se s Anemonom, ne odlazit bez najave, to je najgore!

[tanja_b]

3,5 godine je prilično rano za organizirane dodatne aktivnosti, a pogotovo za školu plivanja (moj sin ni sa 6,5 godina neće ni čuti za nju ).
Moje mišljenje je da mu samo treba dati malo vremena... već će se on zainteresirati za štošta, kad bude još malo sigurniji u sebe i u svoje snalaženje u vrtiću