Ljudi dragi, toliko sam dugo podstanar da više nemam nade u dobro podstanarstvo. Unatoč svim mogućim i nemogućim zakonima. Za 10 godina podstanarsta u Zagrebu sam imala 11 stanova i 2 normalna gazde. Jedna od njih dvoje je imala i dobar stan i bila krasna. I dan danas smo u kontaktu. A ovi su imali lijep odnos s nama, ali stan je bio preskup. Svakako savjetujem dobro se raspitati i stvarno platiti nekoga da uputi u sve obaveze i prava, nekoga tko će možda i sastaviti ugovor. Mislim da se i to može. A onda predaš gazdi svoja očekivanja i tako nema tapkanja u mraku. "Ja sam milavslio/la da vama treba/ne treba to i to..." Kasno je kasnije. Vjerujte mi.

Imala sam ludu cimericu, mrave od restorana ispod, kuću koja guta toplinu radi skoro nepostojeće izolacije, napasnog starkelju, bojler u plamenu jer je bio neispravan, lupanje mjesecima jer je gazda nakon useljenja renovirao 2 kata iznad glave, može životinje pa kad sam nabavila i imala par mjeseci (i zavoljela ih) onda odjednom ne može, lihvare koji povećavaju stanarinu i NE DAJ BOŽE zajednički dio režija ili grijanja, nepostojano grijanje u 11.mjesecu jer faca nije sredio grijanje i "pucanje struje" preko tuš crijeva za vrijeme tuširanja.

Ma uh, samo kad se sjetim... Sad mi je sam grad najmodavac i slavim pjevajući svaki dan! A vama želim sve najbolje dragi moji, jadni mi podstanari! Jadni i najmodavci sa svakakvim biserima i ološima, ali oni imaju izbor. Iznajmiti ili ne iznajmiti. A mi... mi moramo negdje živjeti... SRETNO s VEEEELIKIM S! NAjviše vam treba sreće, vjerujem da ima još dobrih ljudi. Pa dvoje-dvoje!