Citiraj inana prvotno napisa Vidi poruku
e vidiš, da se tih fotki dokopaš, bilo bi genijalno... da ja moram organizirat tak nekaj, a nakon toliko godina, dala bi si truda da ih razmazim koliko god mogu ( i nemogu), pa bi gledala da im priuštim makar neki izlet, ili nešto što znam da stvarno žele, baš kak cure kažu, da ih tretiraju ko careve, i kad bi se vratili, baš na godišnjicu, bi negdje organizirala ručak- večeru- nekaj, sa tortom , gdje bi oni mogli malo se pohvaliti gdje su bili, kak im je bilo... mislim da je bitno da ih razveseliš i da malo budu u centru pažnje... slatkeci... a kaj se tiče urednog odbijanja putovanja, pa to im je posao da odbiju, i ti bi možda svojoj djeci odbila, jer bi ti bilo žao da se troše, ali ako postaviš tipa- a gle, mi smo uplatili, pa sad ili idete ili bu propalo, da vidiš kak budu išli!
Ma išli bi oni na putovanje, ali to im je fizički teško i naporno. Autobus npr. ne dolazi u obzir, ni dugo sjedenje (oboje imaju zdravstvenih teškoća, svaki svoje). Mama ima teškoća s vidom i teško je pokretna, pa nam to ograničava izbor. Nije to isto kao kad bi netko mene pitao....ili njih još samo prije 10 godina. Znači, nije problem u tome da oni ne žele nikamo ići, nego im je to objektivno teško izvedivo i skopčano s hrpom sitnica o kojima u toj dobi trebaš voditi računa.

Moram polako pripremiti teren za tako nešto i smisliti aktivnost koja će im biti prihvatljiva i dostupna, a da ih još i veseli.

Čak i torta je upitna (kontraindicirana je s tabletama za regulaciju šećera u krvi) pa to nije torta za njih, nego za nas ostale. Ali tortu ću svakako napraviti...