-
nova...
Eto da vam se i ja pridruzim...
Ja sam samohrana mama..sa svojih 24 godine. Imam curicu od dvije i drugu na putu.. Dolazi nam mali andjeo za dva mjeseca.
Sa tatom od djevojcica sam u bracnom odnosu svega mjesec dana nakon sta je on odlucio da je najbolje da podjemo svaku na svoju stranu. Da nije tragicno, bilo bi komicno!
ugl u vezi sa prekidima smo pet godina,jako turbulentna veza, isti scenaroj se vec dogodio dok sam bila trudna i sa starijom maleckom. Cak smo i kad je imala godinu dana razdvojili se na duze vremena,ja sam se osamostalila, nasla posao i onda smo zbog djeteta i ljubavi pokusali ponovo. Covjek je na sve spreman kad nekoga voli... Ubrzo sam ostala trudna,cak sam i pomisljala na abortus (nemojte me osudjivat) ali on me odgovorio govoreci kako je ovo nasa nova prilika, novi pocetak... Koja sam bila budala...
Sada dva mjeseca nakon udaje on skida prsten, govori kako je to bila velika pogreska i zeli da odseli netko od nas.. Ja nemam gdje, stan je njegov , ja nemam apsolutno nista. A trazim samo mir za sebe i svoju djecu... Ne zelim prve dane zivota novorodenog djeteta provodit u tuzi... tesko je zapocet noni zivot! Ali... Sta se mora....
Ovo je bilo nadugacko, no imala sam potrebu nekom ispricat svoju situaciju. Tim vise, sto prijatelja nema previse jer sam svo vrijeme morala podredit njemu, nijedna moja prijateljica mi nije bila "dobro drustvo" itd. Itd.
-
-
-
samamama ne osjecam se jakom osobom vec kukavicom pred sobom i svojom djecom ako dozvolim takva ponasanja i nemir koje on unosi u nas zivot.
Mi smo tek na pocetku rastave jer jos nista nismo dogovorili... Zadnji nas razgovor je zavrsio tako da me poceo gusit pred djetetom.. I to trudnu zenu! Znao je biti nasilan ali u trudnoci da se tako ponasa... Ja mogu zaista biti spremna na sve od njega, zar ne?? Inace prema djetetu nije nikad nasilan i moram reci da je njoj dobar po tom pitanju jako ga cijenim kai oca... Nije problem nikad ni okupat ju,pricuvat, odvest u setnju i jos mnogo toga... Ja sam odrasla bez oca tako da sam zbog toga osjetljiva i dajem mu za to veliki plus. Samo sto mene ne cijeni i ne postuje ... A mislim i ne voli! On je osoba koja ide iz krajnosti u krajnost... Zato mi je tesko donijeti konacnu odluku ali doveo me pred svrsen cinn i ujedno mi time olaksao...
-
čuvaj svoje bebice...
sve se preživi, samo čuvaj zdravlje i živce.
da će ti biti lako samoj s dvoje - neće, ali ima i to svojih prednosti.
pretpostavljam da je i on tvojih godina i da za decu uopšte nije bio spreman, ali šta da se radi...
a što se tiče tehničkih stvari, ne iseljavaj se ako nema nasilja, kad već nemaš gde. on je dužan da izdržava i tebe i decu, nemoj da glumiš superheroja i da se pokupiš u podstanarstvo.
-
Samo da ti poželim dobrodošlicu i dam podršku. Jako dobro razumijem kako se osjećaš jer prolazim nešto jako slično. Misli na svoj mir i na svoju dječicu
-
najveca ironija je to sto je on od mene stariji i to puno, ai ne i zreliji!
Kako moze jedna odrasla osoba planirati vjencanje sa tobom suzivot i za mjesec dana pred dvogodisnjom curom bacati prrsten?? A ona ga jos podize i kaze : "Tata, palo ti je!"
nakon samo mjesec dana braka...
Jos sam ja bila ta koja je zbog lose financijske situacije trazila da se ne zenimo, da na nece pobjec to... Ionako se i prvo dijete rodilo u izvanbracnoj zejednici!
Tesko mi je iz razloga jer sam odrasla bez jednog roditelja, te sam oduvijek vapila za sretnim brakom, stabilnoj obitelji dogodi se takva situacija... Osjecam se tako usamljeno ... Zelim da neke stvari mozemo dogovorit na miran nacin jer unatoc svemu ja njega volim ali znam da ne mozemo zaedno... Ovo nije okruzje za djecu! ali on u meni vidi najveceg neprijatelja, krivca za sve...
Divim se svim zenama koje su u ovakvoj situaciji uspjele smoci snage i zivjeti dalje... Jer ja sam sada dobro, smijem se sa djetetom, nastojim da iskoristimo ovo vrijeme ali ne zna kako cu kad budem trebala ici sama rodit... I jos puno ostalih stvari...
-
Mamma_star..žena ne bi bila predodređena kao ona koja će dijete donijeti na svijet da to nije u stanju napravit, možeš to i koncentriraj se na djecu, pokušaj ne misliti na njega, iako je to lakše reći nego napraviti. Pokušaj ostati jaka, i vjeruj, neki te prijatelji nisu zaboravili. Kad nam se loše stvari događaju u životu, samo najbolji prijatelji ostaju uz nas. Sigurna sam da imaš bar jednog ili jednu. Mnoge žene ovdje su proživjele teške stvari, mislim, svatko ima svoju bolnu priču. Diviti se trebaš i sebi, jer vidiš što je dobro za tvoju djecu, a što ne. Sama možeš puno toga, ako se usmjeriš prema cilju; s nekim tko te i fizički i psihički guši, ne možeš ništa. Vjeruj u sebe
) Drži se..
-
dobrodošla i drži se!
a i ovo će proći...i bit će doobro!
-
evo jedan ohrabrujući pozdrav od samohrane mame troje djece.
draga ipak si ga ti sama odabrala. sad si zaključila da si pogriješila i dobro si zaključila. to što nisi imala oca ne znači da moraš imati bilo kakvog muža. bit će sve u redu, stani na svoje noge, ti to možeš, kao i sve mi.

čitala sam te i na drugoj temi.
kako si sada?
-
došla sam ti samo reći da sam uz tebe.......
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma