najveca ironija je to sto je on od mene stariji i to puno, ai ne i zreliji!
Kako moze jedna odrasla osoba planirati vjencanje sa tobom suzivot i za mjesec dana pred dvogodisnjom curom bacati prrsten?? A ona ga jos podize i kaze : "Tata, palo ti je!"
nakon samo mjesec dana braka...
Jos sam ja bila ta koja je zbog lose financijske situacije trazila da se ne zenimo, da na nece pobjec to... Ionako se i prvo dijete rodilo u izvanbracnoj zejednici!
Tesko mi je iz razloga jer sam odrasla bez jednog roditelja, te sam oduvijek vapila za sretnim brakom, stabilnoj obitelji dogodi se takva situacija... Osjecam se tako usamljeno ... Zelim da neke stvari mozemo dogovorit na miran nacin jer unatoc svemu ja njega volim ali znam da ne mozemo zaedno... Ovo nije okruzje za djecu! ali on u meni vidi najveceg neprijatelja, krivca za sve...
Divim se svim zenama koje su u ovakvoj situaciji uspjele smoci snage i zivjeti dalje... Jer ja sam sada dobro, smijem se sa djetetom, nastojim da iskoristimo ovo vrijeme ali ne zna kako cu kad budem trebala ici sama rodit... I jos puno ostalih stvari...