koksy je u pravu, definitivno od obroka ne treba praviti dramu. nisam nikad do sad tako nešto činila, ali, ovog meseca, posle nemanjine teške gripe i 7 dana nejedenja upadoh u zamku "animiranog hranjenja" ne bi li išta stavio u usta. pa smo tako jeli na prozoru gledajući mace, dok on drnda roletnu, za kompjuterom dok gleda crtać i mlati po tastaturi, jureći ga po kući dok supa curi po tepihu...živi užas. čim sam uvidela da počinje da jede normalnije količine odustala sam od glupiranja, lepo ga posadila u njegovu stolicu i objasnila mu da od sad više tako nećemo, već da će lepo jesti sedeći. i gle čuda, iako ima samo godinu dana, vrlo brzo je ukapirao. čak neću ni da ga vezujem u stolici. čim počne da ustaje, obrok je završen...
inače, mene su kao dete kljukali i prisiljavali da jedem i ja sam se zarekla da svoju decu nikada neću. svo troje dobro jedu, postoje stvari koje ne vole, ali, to smatram normalnim. rukovodim se onom rečenicom iz bukvara dečijih prava: " vaša je obaveza da detetu ponudite zdravu i raznovrsnu hranu, a njegovo je pravo da pojede koliko hoće."