na ovo bih se htjela osvrnuti jer mi je zanimljivo iz više razloga:puntica prvotno napisa
to je jedan od paradoksa tvoje (i moje) vjere
važno je vjerovati u O, S i DS. ako ne vjeruješ nećeš biti spašen(a)
s druge strane, moraš ljubiti bližnjega svojega kao samoga sebe. ne činiti drugima ono što ne bi htjela da drugi čine tebi itd.
Želiš li ti da te ljudi ostalih vjera žale zato što si katolkinja? ne, ne želiš. jer misliš da te nemaju zašto žaliti. a žališ li ti ostale? žališ, jer znaš da neće biti spašeni, jer su pogani ili jednostavno vjeruju u 'krivoga' boga.
eto, to je licemjerno
i nije jedina stvar koja je licemjerna ili paradoksalna
katolici se jako ljute i vrijeđaju kad im na vrata dođu jehovini svjedoci (npr.) i počnu im propovijedati. a što katolici rade? istu stvar! pa sjetite se potrebe pokrštavanja cijeloga svijeta, katoličkih misija i u najmanjem afričkom selu. ok, puno su dobra napravili, ali su širili vjeru na isti (ili malo žešči) način na koji to čine jehovini svjedoci, koje pak...osuđuju?!
btw, i jehovini svjedoci vjeruju u Bibliju. i druge vjere, i sekte i pokreti isto tako. samo što svatko interpretira Bibliju na svoj način. i ne može se reći da postoji samo jedna interpretacija Biblije, jer to nije tako, i to sigurno ne tvrdi niti jedan teolog.
ok, malo sam se raspisala
prvi - sigurna sam da vjernici u citatu navedenih zajednica (Jehovini svjedoci, druge manje ili veće vjerske zajednice) uopće ne dvoje za što će se izjasniti na popisu.
I suprotno od gore iznesenoga, ili možda navike većine katolika, osobno se nikad nisam uvrijedila kad mi dođu Jehovini svjedoci. Dapače, pustim ih u kuću, popričam, pročitam Kulu stražara (koja mi je dosadna), ali i onaj drugi časopis "Probudite se", koji je dobar i ima korisnih stvari.
Primala sam i one mlade Mormonske misionare, upoznala neke iz Adventističke crkve, koji su me pak fascinirali koliko skrbe ne samo za duhovni već i zdrav tjelesni životo svojih vjernika (prehranu i sl.), jedan moj dobar prijatelj je član male kršćanske zajednice, napustio je katoličku crkvu jer smatra da krivo tumači Bibliju, da se ne smije štovati Djevica Marija, sveci itd.. Volim čuti njegovo mišljenje bez obzira na to što se ne odričem baš tih navedenih, "krivo štovanih" osoba.
Ma, hoću reći da meni nitko od njih nije neprihvatljiv i za sve mislim da teže istom cilju i šire istu poruku, ali držim krivim, jednako kod svih, da samo sebe smatraju ispravnim.
Naprotiv, sve njih, uključujući i one kojima je sudbina namijenila da se rode na nekom drugom zemljopisnom i civilizacijskom području, držim ispravnim.
Tu i mislim da je naš velik problem - uzvisivati sebe s punim uvjerenjem da jedino ti ispravno tumačiš Božje riječi.
Drugo, ne bih se složila s Dijanom da je nemoguće ljubiti čovjeka ako ne vjeruješ u Boga.
Sjećam se dobro da je jedan svećenik, više ne znam koji, vrlo često vjernicima isticao da je uzaludno pričati o ljubavi Božjoj nekome tko nikad nije upoznao ljubav nijednog čovjeka , kojemu ljubav nisu pružali roditelji, okolina, drugi ljudi....
Samo jedni preko drugih možemo upoznavati što znači biti čovjek i u konačnici što to Bog hoće reći.
Čovjekoljublje možemo doživjeti i od ateista i od vjernika, baš kao i kranju mržnju prema svemu moralnom i dobrom, znamo da su to jednako radili i oni koji su vjerovali u Boga (ili barem tako govorili) i oni koji nisu.
Ovo s popisom smatram pragmatičnim pitanjem, samo me strah za mujicu gdje će se svrstati
 |
|||
