žaliti nekoga zato što je ili nije vjernik mi je otprilike isto kao i da žalim nekoga što je kupio stan u dubravi a ne u travnom zato što se meni dubrava ne sviđa iako je toj osobi super tamo.

ja si baš želim neki idealan svijet, idealno društvo, u kojem nitko nikoga ne osuđuje, svatko u miru prakticira svoju vjeru ili ju ne prakticira uopće, svi se vole, međusobno si pomažu... bez ikakvih kršćanofobija, islamofobija, ateizmofobija i svih ostalih fobija. svi smo mi na kraju krajeva isti - krv, meso i te sheme. no uvijek postoji netko tko će prvi baciti kamen, na žalost najčešće pod krinkom ljubavi. ni takve ne žalim, i oni imaju ono najvrijednije - slobodnu volju, i sami su odabrali svoj put. radije ih se klonim, no na žalost se takvi uvijek ne klone mene.

pa ako je vjerskim zajednicama dopušteno javno djelovanje, dan im je medijski prostor i sloboda izražavanja, doista ne vidim zašto bi tako nešto trebalo biti uskraćeno ateistima. ne čitam glas koncila i sl. jer znam da bi me to samo iznerviralo stoga ni ne trolam po stranicama vjerskog sadržaja, dok me istovremeno niti najmanje ne smeta postojanje spomenutih. ljepota leži upravo u raznolikosti.

ronin i krumpirić, ljubim vas u čelo!