Osobno nisam pretjerani pobornik ove kampanje za "izlazak iz ormara" kvazi-katolika. Ako se netko na proslom popisu potpuno nepoznatom popisivacu izjasnio protivno onome u sto stvarno (ne)vjeruje, mislim da su u javnom zivotu jos manje hrabar/a kad treba ne krstiti dijete, ne otici na misu, javno reci da ne vjeruju, itd. Ja bih puno radije da 30% roditelja djece u kvartu kaze da nece dijete slati na vjeronauk, pa da ne razbijam vec sad glavu sto cu s djetetom kad krene u prvi razred, nego da ih 100% na popisu kaze da su ateisti a dijete opet upisu na vjeronauk. Sto je tu u tom popisu konkretno korist nama kojima ovakva situacija favoriziranja jedne religije otezava zivot?

Crkva novac dobiva temeljem onih ugovora, ne temeljem popisa stanovnistva, ako im popis nece ici u prilog izvuci ce valjda postotak krstene novorodjencadi, crkvenih brakova ili broj vjerskih pogreba kao argument za brojnost.

Ja cu se i ovaj put izjasniti kao "ne vjeruje" (ateist) a tako cu i bez najmanje griznje savjesti deklarirati i dijete, jer mislim da je pitanje vjere dvogodisnjeg djeteta jednostavno apsurd.