ajd sad opet i ja imam potrebu nešto napisati.isvetica prvotno napisa
a riječ je o dijalogu između vjernika i ateista.
ako su meni bliske osobe vjernici - a jesu, ja moram na neki način razumjeti zašto im je bitno raspelo. teško mi je to samo prihvatiti kao činjenicu, da odrasli čovjek ljubi raspelo jer tako, vjeruje i gotovo.
ne odnosi se samo to na raspelo.
ja ne znam kako vama, al meni je onaj vjerski topik baš jako pomogao da shvatim kako netko može biti vjernik i istovremeno imati sve stavove užasno bliske mojim stavovima. kako može vjerovati u teoriju evolucije i istovremeno biti vjernik. na kraju krajeva, biti znanstvenik i biti vjernik. biti vjernik, a ne slagati se s crkvom itd
znam da zvučim ko roza
možda to vama zvuči smiješno, možda oholo, nemam pojma, možda ste vi užasno tolerantni i prihvaćate sve različitosti bez obzira. ja, eto, nisam. jesam, naravno, na "vanjskoj" razini, ali onoj intimnoj - a ne baš.
da bih to razumjela, moramo razgovarati. moram moć pitat
da bi mogli razgovarati, ne smijemo vrijeđati. jer onda - razgovora nema, naravno.
e sad, problem je u tome što često povrijedimo jedni druge, a da nismo toga ni svjesni. nenamjerno.
a nismo blesavi, ja mislim da možemo procijeniti kad je namjera očita, a kad nije, treba ukazati na to što nas je povrijedilo i nastaviti dalje dijalog. nekad i pretjeramo, ljudi smo, isprovocira nas nešto, kažemo i ono što ne bi rekli u normalno situaciji. dijalog po mom mišljenju, je i toga vrijedan.
mislim da moramo biti sposobni razgovarati otvoreno i o temi kakva je ova. jel vi vjerujete da je takav razgovor moguć? jel vjerujete da je takav razgovor potreban uopće?
disklejmer: neda mi se o tome raspravljat, pitanja su više onako, rekli bi, retorička
 |
|||
