dok smo zivjeli u stanu sve je bilo jednostavnije, manji prostor, pa sam vodila racuna i o urednosti vise. sad smo u kuci, prostora dvostruko vise. moj prag tolerancije se snizio. MM ima radnu sobu, u kojoj je nered, koma. klinci imaju sobu za igranje u kojoj su samo igracke. ja usisavam, oni micu igracke u kutije.

zapravo tamo di imam odmah sve za ciscenje je cisto
u kupaoni (spuzvicu i sredstvo za ciscenje sanitarija i stakla), cistim kad sam u njoj, kad skuzima da joj treba i da mogu odvojiti za to par min.
u drugoj pak to nemam i nered je veci
u kuhinji di mi je sve na dohvat ruke je takodjer uredno, a ona je i dio dnevnog boravka pa smatram da ne bi smjela hrpa sudja stajati u sudoperu (to mi je bljak i to mi je nedostatak ovakeve kuhinje, ali zato navecer ne moram umorana uci u nju i cistiti)
donji kat je vise manje uvijek usisan, jer je usisivac ukljucen i sastavljen na dohvat ruke, pa je mali onaj rucni otisao iz upotrebe, gornji kat se ne usisava tako cesto.
jos da mogu morku krpu za pod drzati na dohvat ruke i plocice u kuhinji bi mi se sjajlie.

dakle moja prevencija je da su mi sredstva na dohvat ruke, tamo di to nemam mi je i veci nered i njega rjesavam u hodu. i postalo mi je bitnije biti vani i uzivati nego provesti cijelo prijepodne i spremati.