 |
|||
Leona jede sama od 16 mjeseci, ne hranimo je. Jako je samostalna, uvijek sam joj davala da sve prvo proba sama, baka bi sigurno više uskočila s pomaganjem,ali nisam dozvolila,danas je jako samostalna 2-godišnjakinja koja sama jede, skida se, oblači hlače, jaknu, kapu (uskoro nam je roćkas).
Da baš neće jesti, ne znam ni sama kako bih se ponašala,vjerujem da bih je probala nahranit.
eto, vrlo slično.nely prvotno napisa
citam, i ne vjerujem, jer ocito "nas slucaj" nije ovdje naveden..
curka ima 4,5 god i skoro stalno ju hranimo
otkad je rodjena tesko papa i skoro nikad nije gladna, i komotno bi mogla zivjeti od 2-3 zalogaja rucka do slijedeceg obroka, da ju ne nahranimo. na to ne mozemo gledati opusteno niti ja niti muz, i eto - hranimo ju..
Greta ima 4 i jako često ju hranimo.
U vrtiću ju ne hrane i tamo jaaaako malo jede. tek toliko da preživi.
Nikad nije tražila još, nikad se nije obradovala ni jednoj hrani.
Hrana joj ništa ne znači u životu. jede sve što joj daš i ništa joj nije ni fino ni neukusno. Nema komentara na hranu. Sad sve češće ejde doma sama, ali to su onda daleko manje količine.
kako se od rođenja borimo sa klopom i kilogramima, ja sam malo i zabrijala...
ona je sad ok, visoka 108, 16 kg. 4 god.
al ja još uvijek imam potrebu ugurati joj bar još koju žlicu.....
polako dolazim k sebi
Meni uopće nije bed što svoju uskoro 3-godišnjakinju još hranim, uglavnom su to juhe i tekuća hrana, variva i ostalu gušću hranu, kao i ono što je narezano, pojede sama, ponekad uz moju pomoć. Super je netko napisao - jesti će sama kad bude htjela, ne znam nijednu odraslu osobu koja to ne radi
Imam po jedno dijete iz svake grupe.... Stariji duuugo nije jeo samostalno (imao je motoričke smetnje, ali i bio je komotan skupa s nama) pa smo ga hranili do jaslica tj. 2,5 godine + doma još povremeno.
Mlađi je jeo sam otkad se mogao dočepati žlice. Njega sam hranila samo ako je bio slab i bolestan jer taj nije dozvoljavao da ga se hrani.
Sa starijim smo problem ostataka juhe rješavali na način koji i danas živi u našoj kući - juhu dobije u veliku okruglu šalicu iz koje se može popiti ostatak (kao Kinezi) i sve pet! Mlađi se prišlepao tom običaju i dobro... Jedemo mi i na "pristojan" način. Od njihovih malih nogu trudili smo se da bar jedan obrok bude zajednički i "civiliziran" (to je redovito večera, jer ručak i dan danas imamo u različito vrijeme) pa se tada jede pristojno, a ostale obroke kako tko stigne...
Inače, KayaR je pametno rekla - kako god bilo, jest će kad odrastu...
Offt. priča me podsjeća na topice treba li djecu nositi ili ne. Moja svekrva me vječito opominjala da ih previše nosim, pa smo uredno prestali s tim (ne kad je ona mislila da treba nego kad ja više nisam mogla ili kad djeca više nisu htjela). Isto je i s hranjenjem.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 15.07.2011. at 08:06
Uh! Ja imam jedno samostalno dijete, jede sama od svog 7 mj, sjedila za stolom, u hranilici, bilo vise po njoj nego u ustima, nikad mi nije padalo na pamet da trcim za njom sa zlicom, i nikad nisam pravila ceremonije jel nije u 2 pojela nego je u 4. Isto tako nikad nisam sjedila s njom 2 sata da ona sama pojede...maknem sa stola, kad ogladni opet ponudim to isto i onda pojede.
Neznam ja jednostavno imam takvo dijete, sve HOCE sama da radi nekad se osjecam ko smetalo
opće nemrem vjerovat da netko hrani djete od 4,5,6 godina. majko mila.
baš gledam i na sportu od klinaca, djeca 6-7 godina i redovno ih roditelji svlače i oblače.djeca stoje ko trutine.
i to mi je ajme majko
ma nije ti to ništa , da si tek vidjela (moje) dijete od 8 godina kao ga oblačimo za hokej.
Moja jede sama kada smo same, kad je tata doma onda ju ja hranim, jer tata ne podnosi da ona plače, pa radi mira u kući ja hranim dok se moj ručak hladi... u vrtiću jede sama i sve pojede. Inače je mršavica, bez apetita.
Kad bi za doručak bile čokoladne pahuljice, pašteta, čokolino, salama, krafne, voćni jogurti... za ručak pomfri, hrenovke, ćevapi, pizza, ... jela bi ona objeručke i imala bi sigurno 3 kile više, ali s druge strane zadovoljna sam da nije često bolesna i da to malo što pojede nisu prazne kalorije.
Ja oblacim Suncicu kad imam priliku, ponekad i hranim- to nam dodje kao mazenje za koje ima manje prilike otkad se rodila seka. Nije zbog toga manje samostalna, samo uziva u tome da i ona malo bude moja beba.
Ja sam starijeg hranila do škole, bi on još al meni je dozlogrdilo.
Mlađa jede sama od 1 godine, ali zato nju još uvijek ujutro oblačim za vrtić (njoj se ne da oblačit a meni se ne da zamarat oko toga da ju natjeram da se obuče).
da hranila sam ih po potrebi,kad bi sami uzeli jest jeli su ,kad su nešto izvoljevali ,uzela sam žlicu i nahranila,uopće nevidim problem u tome.to sam radila valjda do 3,3 i pol godine.od tad jedu sami kao i danas i nema problema nikakvih!
ne hranim ih od njihove rane dobi, pojma nemam otkad, zaboravila sam, ali rano su postali samostalni. Ali moja mater npr hrani i mog sina koji ima 10,5 godina. To vam izgleda za krepati,meni se smrkne kad vidim ali kad čitam kako se neke mame sablažnjavaju oko hranjenja trogodišnjaka morala sam ovo napisati:p
čim je počela s dohranom odbija da je ja hranim i ne voli baš kašaste stvari nego voli grickati.
sveki trči za njom sa žlicom i tećicom, ja ne!
u nekim slučajevima joj dam ja dvi tri žlice tek toliko da znam da je nešto pojela
za međuobrok pita me bananu, mandarinu ili mrkvu(obožava je) a voli i puding, pa joj dam ali nikad ne pojede cijeli nego trećinu
kad je gladna smaže sve (najviše voli juhu s griz noklicama) sama brzinski a kad vidim da brlja onda je ni ne tjeram da jede.
inače je mršavica - 11 kg
Ja postavim stol sa 2 zlice/ 2 vilice a ponekad cak i 2 noza (jedan je mali nozic za putar, dakle potpuno tup). On se hrani sam, a ja mu dajem zalogaje u pauzi dok on "nabada" i "reze".
Skoro ce 3 godine, sjedi u hranilici i zna da dok svi ne pojedu i on treba pristojno sjediti i jesti. To ne znaci da on uvijek sjedi do kraja! Medjutim, mi ga tako ucimo od samog pocetka, jer jedino tako mozemo mi nesto pojesti, a da ne pricam ako se ide u restoran ili negdje u goste, da nitko ne voli da mu klinci jurcaju oko stola bas cijelo vrijeme dok se jede. Naravno da se to ne moze u potpunosti izbjeci, jer kao sto se vec pisalo, njima je dosadno sjediti, ali onda nastojimo voditi interesantne razgovore i pricati o hrani koju jede i pronaci neke interesantne teme da ga sto duze zaintersiramo da ostane sjediti. Mi mislimo da je najvaznije da on zna da se za vrijeme jela sjedi dok svi ne zavrse, a s vremenom ce sigurno razviti dovoljno strpljivosti da i izdrzi do kraja.
I na kraju samo da dodam, da mi postujemo (tj njemu se cini da postujemo) njegovu odluku kad kaze da mu je dosta i da ga onda vise ne nutkamo, tj nutkamo ga vrlo nenapadno i ja mu onako diskretno, ako uhvatim priliku jos pokoji zalogaj znam utovariti u usta, a ponekad samo nabodem na vilicu, pa onda on ne moze odoljeti.
Kako je dojila kao beba takva je i danas. Pojela bi samo da si utaži glad.
Hranim je, tako pojede sve, ali je ne silim, već jednostavno tako hoće jesti bez problema i često traži još.
Ne jede uvijek za stolom, ne mora, ne jedem ni ja uvijek za stolom.
Dogovaramo se i to je to.
Što se tiče djece koja sama jedu...o da, poznajem djecu i od godine i pol koja strpljivo sjede i jedu i pojedu češće nego da ostave.
Mislim da je sve stvar djeteta i naravno kako se postavimo.
Stariji ima dvije god i dva mjeseca i jede sam kako kada. Ponekad sam trazi zlicu ili vilicu i sam jede, a ponekad ceka da ga se nahrani. Ne silim ga da jede ni u jednom slucaju, ali redovito vise pojede kada ga ja hranim.
Mladji ima 11 mj i hranim ga. Jedino medjuobroke sam jede npr. gricka jabuku, krusku ili neko kuhano povrce.
Netko je napisao da ih oko godine dana uhvati zelja da samostalno jedu i da taj period treba iskoristiti. U potpunosti se slazem s tim. Ja sam kod starijeg nazalost to nekako polovicno iskoristila. Sad mi je zao sto mu nisam u potpunosti prepustila da se sam hrani. Ali dobro, nadoknadit cemo i to.
Ovo boldano je tocno, je stvar djeteta, vec sam pisala, ja svog ne hranim od nekih godinu i koji mjesec. Ne zato jer ne zelim nego zato jer je on zelio jesti sam. U hranilici ne jede...hm...pa sad da ne lazem, ne mogu se tocno sjetit al ajde od najkasnije godinu i pol. Ima svoj stol i stolac ili jede s nama za stolom. Iako ja inzistram od pocetka da se ne jede na npr. trosjedu nego za stolom, pa makar dobio 2 keksa, sjedni za stol i pojedi, nema mrvljenja po tepihu. I postuje to pravilo od pocetka.
Ustvari sam ga bas iskljucivo hranila dok je bio skroz premali da sam primi zlicu, vec je s nekih 10 mjeseci sam pokusavao jesti, ja sam ga poticala tako da sam mu jednostavno stavila zlicu i vilicu ispred njega. Ako mu se nije dalo ja bi ga nahranila a ako je sam htio brljavit pustila bi ga, nikad ga nisam pozurivala niti sam brojala zalogaje. I uvijek bi dobro pojeo, ponekad je trajalo sat vremena, ponekad je bio gotov za 5 minuta. Meni je bilo bitno samo da on jelo ne dozivljava kao nesto sto se mora ili ono najgore sto se djetetu moze napravit, da mora SVE pojesti. Ne mora!
Tek sam sada vidjela da ne spadamo tu........jos smo premali
Jede sama od prve godine, ne zato jer smo forsirali nego zato jer ona sve mora sama, pa čak i kad ne može. Želi čim prije odrasti i biti velika, zna čak kak se joj bude zvalo dijete... no dobro, dječja posla. uglavnom, da ga probaš malo ispitivatikak je već velik, pa kaj sve može sam, pa kak je to strašno hrabra stvar kad sam jede ili sl..., a kak je u vrtiću?
L zna sama jesti (tako i jede u vrtiću). Kod kuće ponekad jede sama, a ponekad traži nas da je hranimo. Obično kad je jako gladna, ne traži "pomoć", a kad nije previše gladna pa ima vremena razmišljati i o igri voli da je i mi hranimo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
