Evo razgovarale smo konačno jučer. Do u 5 jutros nisam spavala i isplakala sve suze svijeta. Uz muževu podršku i razumjevanje mislim da je došao kraj. Prvo sam bila povrijeđena, pa sam se počela izvinjavati i pravdati, a osoba sa kojom sam se družila uvjerena je u te neke teorije zavjere. Čula svašta ona i čula svašta ja, ali naravno sve su joj tamo neki rekli. To je ispod mojeg nivoa i evo jutros krećem dalje. Vrijeme će pokazati i njoj, a i meni da li je vrijedilo iako ja nisam sigurna da bih se trudila više. Na moje pitanje da li joj je netko direktno ikada rekao da sam ja nešto nekome rekla ona kaže, ne, istina nije ali ona je čula da sam ja takva i takva. Uglavnom zamjeraju mi se stvari koje se tiču mojeg privatnog života, određene sudske tužbe i potraživanja mojih roditelja. Na sudu su sa nekim ljudima sa kojima ja nemam veze, ali su njeni susjedi. I još hrpa drugih gluposti. Uglavnom ništa direktno. E pa kako rekoh neću se sekirati više. Treba mi koji dan da dođem sebi. Jaka sam ja krenut ću dalje. Divne ste vi neznanke ovdje. Ponekad je ovaj forum super za ispucat ranjenu dušu. Možda ispucavanje nije svrha foruma, ali može se gledati i na način da kad se ovdje izjadamo isprepucavamo onda smo bolje mamice. Ovo je naravno polušaljivi komentar.