Zene su kokoske i tocka! Kad se samo sjetim odraslih zena u svojoj bivsoj firmi koje se ponasaju kao da imaju 12 godina. Fore tipa "ja ne razgovaram s onom pa nemoj ni ti". I onda pola firme ne razgovara jedni s drugima. Decki su bili u manjini al su se drzali skupa, ako su se i zakacili poslje bi ptisli na pivu i sve 5.
Meni je najvece razocarenje donjela jedna frendica, ustvari smo rodbinski povezane ali ne krvno, i znamo se odmalena, kad se druzila familija druzile smo se i mi. Sta mi je ta sve radila... Moja prva zaljubljenost s 14 godina, u njenog susjeda, ona zivi u drugom gradu. Uvjerila me da se i ja njemu svidam, slala mi pisma u njegovo ime, stalno me izvjestavala kako pita za mene, kako mu nedostajem...mjesecima je to trajalo... Dok ja tog sirotog decka nisam nazvala i shvatila da on nema pojma ko sam ja Tako ej moje srce prvi put bilo slomljeno.
Ukrala mi novce, ja svojim ocima vidjela al sam morala sutit zbog familije, ukrala mi cd player koji sam dobila za rodendan, to nikad nisam uspjela dokazat. U ducanu je ukrala neke slatkise i kad ju je prodavacica snimila sve je svalila na mene. (primjecujete kleptomaniju?) Kad ju je decko varao a ja joj jedina imala muda reci jer sam na svoje oci vidjela okrenula je cijelu familiju protiv mene jer sam navodno ljubomorna i samo ih zelim razdvojit...
Al ipak kad joj je mama umrla prva sam bila uz nju, danima mi je plakala na ramenu. Kad je rodila pomagala sam joj maximalno a eto, ona moje dijete nikad nije vidjela niti me nazvala da pita kako je.
Uzasno je prisilno imati takvu osobu u zivotu, ne mogu je se rijesit zbog tih ljudi koji nas povezuju ali zato mogu pokusat izbjec svaki kontakt s njom sto zasad i uspjevam.