Druga crtica na testu izazvala je,pored osjecaja srece, takodjer i nekakav strah...
Prva trudnoca prosla je savrseno, bez mucnina i velikih problema, samo one sitne uobicajene trudnicke boljke. Porod takodjer, dosta dug i bolan, ali ipak sve je bilo u savrsenom redu, i samnom i sa bebicom, oporavak lagan i brz.
No sada me pomalo strah kako cu ja to ponovno sve ishendlat uz moju zahtjevnu djevojcicu - kako istovremeno biti i dalje posvecen njoj kao i do sada, te kako paziti na sebe i bebicu u meni. Jer sada vise ne mogu kao prije paziti da ne dizem tesko - ipak treba nju ponijeti nekoliko puta dnevno uz stepenice, pa ju dici u sjedalicu, pa je nositi cisto jer se njoj mazi. Takodjer, nema vise dnevnog spavanja kada te uhvati umor, vec treba ici setati s njom, igrati se itd.
Zanima me koliko su se vase trudnoce razlikovale? Jeli vam druga bila teza u odnosu na prvu ili obrnuto? Kako ste uspjele zadovoljiti potrebe svojih klinaca uz sav umor, mucnine, neispavanost i sl.?
Znam da cu i ja to, kao i svi drugi, nekako izgurati, ali eto, dobro bi mi dosla vasa iskustva i mozda da me malo utjesite.




.
Odgovori s citatom
No nije samo to kada se njoj nosi, nego su tu i ono -digni je u stolicu za hranjenje, pa do lavandina pranje rukica i umivanje, pa u sjedalicu, pa uz stepnice, itd.

i jednako nestrpljivo iščekujem kao prvo.
.Mlado i ludo,hehe.
, od mirnoće ni M- sva
Ma samo da je bebica zdrava!!!
i ne mogu puno hodati. Nisam dobila ni jednu kilu.
A inače sam puno zabrinutija hoću ni iznjeti trudnoću do kraja, sve mjesece osluškujem tijelo i trbuh i svega se bojim, ali to je valjda posljedica postupaka. Sad sam ušla u 37 tt i nekako mi je malo lakše barem s psihičke strane jer sam na kraju 