kako izdržavate s bebama koje spavaju po pola sata i stalno su umorne?

[sade_74]

evo, moj mali harambaša je sada ravno 6 mjeseci i spava 3 x dnevno po pola sata. između tih spavanja bude već nakon sat vremena jako nervozan, cendrav, nezadovljan, i brzo počinje i trljanje okica. onda se jedno sat do sat i pol mučim(o) sa uspavljvanjem svaki put na isti način, uglavnom u kolicima u spavaćoj, nekad bake (dolaze naizmjence svaki dan u ispomoć jer je i veliki harambaša kod kuće), nekad ja, rijetko mm. rutinu smo počeli upotrebljavati sa 2 i pol mjeseca prema savjetima E. Penthley. on zaspe tek kad bude mrtav umoran od svega!

mene to njegovo stanje izluđuje iz dana u dan, stalno me drži napetom i neopuštenom, budem očajna što sam bezpomoćna da lakše i brže zaspi. živčana sam! trudim se najbolje što znam, informiram se na internetu, primjenjujem tuđa iskustva, ali ne vidim uspjeh.
trudim se ponekad da se opustim, navečer si otvorim pivce (jednom u dva tjedna, a trebala bi svaki dan ) i kažem ok, to je tako, da prihvatim to kratko spavanje, i onda me opet slijedeći dan zavede ta njegova nervoza i valjda kronični umor, i to mi ubije moj ionako labavi koncept opuštenosti.

OT: ne mogu ni izaći u šetnju s njim u kolicima da se opustim u uživam u lijepom proljetnom danu, nosimo ga na rukama a btw ima već preko 10 kg sa 6 mj!!

zapostavila sam najbolje prijateljice, društveni život, svoje potrebe svemoguće i sve podredila bebaču, a čak mi ni to nije ni žao.
žao mi je što je prošlo već 6 fuc... mjeseci a ja umjesto da uživam sa svoja dva harambaše, ja sam stalno napeta i nervozna.

kako vi druge mame u sličnim situacijama izdržavate, kako se držite?
meni da ne dolaze bake ne bi valjda ni na wc stigla otići. dođu one pa podjelim jad s njima. ni one se ne mogu načudit harambašinom nespavanju, a konačno mi sad vjeruju da je tako slično, doduše, bilo i sa starijim harambašom, samo što kad je on bio beba nisam nikom dala ni blizu, htijela sam i radila sam sve sama, i nitko mi nije vjerovao da ništa ne stignem i da stalno trošim vrijeme na spavanje i uspavljivanje.

mislila sam da nema goreg spavača od mog M., a onda se rodio m F.

a volim ih najviše na svijetu, a toliko sam ih sad izljagala. shame on me!

[kasiopeja]

evo ja tako puta 3..
al ova treca me dotukla...
I mozda ti se nece cinit ista pametnim sto imam za rec, jer eto vec treci put, pa jos nista nisam naucila no..

Moja malena je evo sad sedam mjeseci, od rodjenja spava tri puta po pola sata dnevno a nocu pola sata u komadu pa plač i tako do jutra....
Nemam nikog da mi uleti i povremeno sam stvarno ocajno umorna i imam osjecaj da bi najradije skocila kroz prozor..
No, za pocetak, reci cu ti sto meni pomaze, prvo se smiri i opusti, znam da zvuci kao nemoguca misija al nemoj dopustiti da ti se cijeli dan vrti oko spavanja-nespavanja. Probaj par dana uopce ne pogledat na sat do veceri...
Cini mi se da se beba dovede do granice premorenosti pa se ne moze opustiti i lako zaspati a i kad zaspi san kratko traje, pa joj malo pomogni bilo cim sto je opusta, izadji van, igraj se na podu, kupaj je , ma sto god..
Ako dojis, kad se probudi, meni je palilo sto brze pristekat na cicu pa produzi jos malo san, ili duda, ili krpica, sto god vec dijete ima.

Posto imas pomoc, predaj djecu bakama pa ulovi malo sna i vremena za sebe a onda upri opusteno...
No cry ima super savjete al da bi krenula moras bit bar iole odmorna jer primjena moze potrajat i bit grozno iscrpljujuca, osobito ak se nocu moras dici 16 ( ja tako proslu noc) puta da bi digla, pomazila pa vratila dijete spavat...

Samo hrabro, sigurno ce proci..

[casa]

Joj, curke a zašto si to radite? Mislim, imam troje djece i svaki je bio drugačiji spavač tj. nespavač, al ono spavao ili ne narasti će. Najmanji mi ima 6 mjeseci i jednako kao i vaši odspava po danu do dvadesetak minuta i onda se probudi i traži siku. I ja mu dam i svi mirni. Ne znam, ali ja vjerujem da djeca spavaju baš onoliko koliko trebaju ako ih ništa ne muči... A malu djecu više od mokrih pelena, od probave ili eventualne gladi muči mamin nemir... Imati malu djecu znači ne spavati i to je tako. Nema tu puno pomoći osim hladne glave. A hladnu glavu je najlakše imati ako čovjek uskladi svoja očekivanja sa djetetom koje ima, a ne koje je mislio da će imati. Evo, ja imam krasnog devetogodišnjaka koji se budi oko 5 ujutro i čita knjige i stripove do škole, 19-mjesečnog slatkicu koji bez problema zaspiva i noću ospava desetak sati i danju do dva sata i mrvicu od 6 mjeseci koji se noću budi 2 3 puta a danju odspva do sat vremena u par navrata... I takvi su kakvi su, svi su zdravi i ja spavam malo, ali slatko. I ne brinem... Uglavnom, mislim da je od svih tih no cry metoda najučinkovitije biti hladne glave i zbog sebe i zbog djeteta... To sve dođe na svoje

[casa]

I ne razumiejm zašto ne možeš u šetnju.. Ono i budna djeca se mogu šetati, i ona plačljiva i svakakva... Ne znam, uglavom, ja sa svoja dva manja idem u šetnju i ujutro i popodne. Imam dvosruka kolica, pa ih obojicu stavim unutra, onda malo starijeg izvadimda sam hoda i guram kolica, a kad najmanji počne kmečati zamolim starijeg da sad malo opet sjedne u kolica i pogleda neku igrašku, kamen, štap dok ja malo nosim mrvicu i tako ukrug... I opet nam je lijepo. Čini mi se btinim uživat s njima sada , a ne čekat da počnu spavati. I djeca se mijenjaju, to što danas nije spavao ne znači da sutra isto neće. Samo vedro naprijed

[vještičica]

šmizla je bila takav nespavač
i sad je nespavač (četiri godine)
mene spasio sling - dok se nosila, šutila je, a nekad i spavala
svud sam je nosila, i u šetnju i po kući, usisavala, prala i sterala veš, kuvala ručak, išla na WC, svukud
kad nije mogla u slingu ili u rukama, spustila bi je na pod da obavim to za šta mi trebaju obe ruke, pa opet nosala
a onda je propuzala, pa je ona svuda išla zamnom
proći će, samo treba izdržati

čupavac (kuc-kuc) spava

[Lutonjica]

meni je prvo bilo takvo i da ne poludim spašavala me marama - u njoj je mogla biti budna a da ne plače (ali je često i zaspala). tako da sam ja svakodnevno doslovno sate i sate i sate šetala gradom s njom u marami.
a kad bi MM došao s posla, onda bih brzo obavila wc i tuširanje. MM i ja nismo valjda godinu dana zajedno jeli za stolom jer dok je jedan jeo, drugi je nosao dijete...nisam čistila, nisam kuhala, apsolutno ništa nisam mogla s njom.
drugo nije bilo takvo, ali svejedno bih pukla da mi starija nije išla u vrtić. tako da mi se situacija u kojoj je prvo dijete doma cijeli dan, a drugo dijete zahtjevni nespavač, čini kao pravi put za ludnicu što se mene tiče :/

[oka]

sade 74 u potpunosti te razumijem , to kao da sam ja pisala , kao i sve ostalo što su cure napisale.
Bez marame bih poludjela, u marami smo isto tako šetale i to mi je bilo odmor za živce.
A u kolicima? Probala sam jednom i nikad više....
Spavala je 3x po pola sata...i samo da te utješim, to ti je takvo dijete,
danas naravno ne koristimo više maramu, ali žalim za njom i mirom koji je vladao dok je bila u njoj .
Pokušaj sa slingom, maramom.. ima sad još nekih nosiljka koje olakšavaju život

[tina55]

ja sam otkrila ovo: ili je spavala po pola sata pa bila cendrava ili držiš dijete na rukama da zna da si blizu. da može sisati svakih pola sata i tako spava i po 3 sata, naravno držiš ju pomoću jastuka za dojenje da ti ruke ne otpadnu
ja sam odabrala ovu drugu varijantu, no i dan danas s godinu i pol spava jedino na rukama preko dana
iako ne znam koliko ti se sviđa ova ideja, zna biti zeznuto jer moraš 2-3 sata tako sjediti, srećom ja imam posla na laptopu pa spojim te 2 aktivnosti

[Lutonjica]

moja je sisala satima, odnosno spavala sa cicom u ustima. ja ju nisam držala u rukama, nego sam isto tako satima ležala pored nje i gledala tv ili isto spavala.

[MarijaP]

Moja je bila takva. Nošena je u slingu, ali je sa cca 3 mj otkrila da se i u slingu može urlati.

Stariji sin je bio doma i nisam imala pomoć. 15 mj razlike među njima.

Stariji je imao puno problema s komunikacijom i shvaćanjem govora, pa sam bila skoncentrirana na to, a o vrištalici nisam previše razmišljala. Nju sam jednostavno nosila i gurala sisu u usta. Nakon nekog vremena sam primjetila da joj non stop nudim da siše bez da je kmeknula ili na bilo koji način tražila.

Eto, meni se pokazalo najboljim uopće ne razmišljati o tome, već joj dati to što traži i prošlo je. Sama je prestala s noćnim dojenjem prije prvog rođendana, prestala dojiti s 14 mj. Spava ko top po noći, osim zubići/bolest. Ništa ju nisam učila niti navikavala. Sve je sama odradila.
Na jaslice se super privikla - nikakvih problema nije bilo. A često su mi komentirali da ću ju navući na sisu i sebe i da neću nikud moći od nje.

Jedino što sam obavezno radila je da sam ležala s njom cijelo vrijeme dok je stariji spavao po danu, ona je u polusnu sisala. Ako bih to preskočila, bila je luda, ono pravo nesnosna. Također, kupala sam ju u TT što ju je jako opuštalo. Točnije mm ju je kupao ako je bio doma. Tako je učila da ne mora biti na rukama i sisati da bi bila sretna i zadovoljna. Nakon kupanja, ležala sam s njom u totalno zamračenoj sobi sve dok ne bi pustila sisu. To je u početku trajalo 4-5 h, a poslije se smanjivalo. Dok oko 6-7 mj nije totalno ostavila sisanje za uspavljivanje. Samo smo ju pomazili i spustili u krevet i mirna Bosna.

[kahna]

Moja je isto stara
a da spava 3xpo 30 minuta sam pihvatila pod normalo i u neki njezin ritam
nisam baš previše razmišljala i dramila oko toga
ima dana kad se ujutro probudimo, presvučem ju i stavljam odmah u MT jer je cendrava

Ono što sam naučila je da je ponovno za spavanje, od buđenja za nekih cca 2-3 sata, ujutro, što više dan odmiče to ima duže periode budnosti između spavanje,
i čekam ju, kad počne cendrati, ne odgađam nego pravo u sobu, cicanje i nosanje dok zaspi
jedno vrijeme je htjela zaspati samo u kolicima, pa joj je to dosadilo, sad ju obavezno moram zavezati u MT i tako šetati po sobi i nunati dok ne zaspi
a spava ravno 30 min, kao da ima sat u guzi

ako bi ju probala uspavati 'po satu' znaći, kad ja mislim da bi trebala, katastrofa! deračina samo takva
nekad ju i primi spavanje pa dok pocica ju prođe i ako ju krenem nosati, i opet dreka
ona ju pustim cca 5-10 minuta, pratim, pa kad ju opet primi brzo s njom u sobi u relativno mirno i brzo zaspi.

Ne znam, ja bi ti savjetovala da probaš promjeniti metodu uspavljivanja, jer ova ti očito ne funkcionira
imaš li koju nosiljku da si olakšaš?
sad komotno možete u MT, mene je sa starijim spasio

Kako ti spava po noći?

[mikka]

bolje 3x30 minuta nego 3x10

ima i takvih naime

[Beti3]

Joj, curke a zašto si to radite? Mislim, imam troje djece i svaki je bio drugačiji spavač tj. nespavač, al ono spavao ili ne narasti će. Najmanji mi ima 6 mjeseci i jednako kao i vaši odspava po danu do dvadesetak minuta i onda se probudi i traži siku. I ja mu dam i svi mirni. Ne znam, ali ja vjerujem da djeca spavaju baš onoliko koliko trebaju ako ih ništa ne muči... A malu djecu više od mokrih pelena, od probave ili eventualne gladi muči mamin nemir... Imati malu djecu znači ne spavati i to je tako. Nema tu puno pomoći osim hladne glave. A hladnu glavu je najlakše imati ako čovjek uskladi svoja očekivanja sa djetetom koje ima, a ne koje je mislio da će imati. Evo, ja imam krasnog devetogodišnjaka koji se budi oko 5 ujutro i čita knjige i stripove do škole, 19-mjesečnog slatkicu koji bez problema zaspiva i noću ospava desetak sati i danju do dva sata i mrvicu od 6 mjeseci koji se noću budi 2 3 puta a danju odspva do sat vremena u par navrata... I takvi su kakvi su, svi su zdravi i ja spavam malo, ali slatko. I ne brinem... Uglavnom, mislim da je od svih tih no cry metoda najučinkovitije biti hladne glave i zbog sebe i zbog djeteta... To sve dođe na svoje

casa točno tako. I mislim da samo tako to i može. Očekivanja i stvarnost nisu ista stvar. Samo treba biti sretan s djetetom i prihvatiti ga kakvo jest.

[mrcinela]

i moj isto ne spava, ima 10 mj, po danu 2x pola sata, brzo se umori i živčani, po noći se budi 2 put za bočicu i još koji put između, zasad ni jedna taktika ne pomaže pa sam se pomirila s tim, sreća pa nas ima dosta ukućana pa ga povremeno malo zabave, ima dane kad neće ni u kolica al evo zadnja 2 dana super se šetamo vani :D
proći će.. valjda

[Kolu]

sade74 tvoj post kao da sam ja pisala. Kod mene je bila identična situacija. Negdje s godinu dana je počeo spavati po 2 puta dnevno po 45 minuta. Zatim smo prešli nakon par mjeseci na jedno spavanje od sat vremena i sada s njegove 2 i pol godine spava ponekad 45 min, a ponekad i do 2 i pol sata.
Po noći se nekad budi svako malo, a ponekad odspava bar pola noći u komadu. Na prste jedne ruke mogu nabrojati noći kad ih je cijele prespavao.

[Kolu]

Zaboravila sam napisati. Moj muž ga je znao staviti na prsa, on bi legao u neki poluležeći položaj i mali bi tako znao odspavati ponekad i dva sata. Tata bi se onda jedva digao koliko se ukočio.

[MMK]

Kod nas je slična situacija, beba od 6,5 mj. danju 3-5x pola sata. Ne traži uvijek da se nosa kada je budna, dovoljno je da npr. ležimo i igramo se na krevetu, bitno je da ima publiku.

Ali zadnjih dana, igrom slučaja, u popodnevnim satima, legnem i ja s njom.
Kada se probudi nakon tih pola sata dadnem joj siku i ona nastavi. Kada pregura tu magičnu granicu od pola sata, obično se uspava i to ukupno bude oko 1,5-2h. Mi se iznenadimo i nikad ništa ne počinjemo ( film i sl.) očekujući skoro buđenje, a bogami se i mama zna nekad neplanski naspavati i odmoriti.

[lukab]

i moj je imao tu fazu... zivce na spagicu kak se veli i bez nervoze...
sad je kao presao na jedno dnevno spavanje ali bome ako skuzim da je preumoran onda ga stavim spavat i ne dramim oko toga previse (a imala sam fazu kad sam mislila da cu puknut...)
a stavljanje spavat kod nas, u zadnje vrijeme, znaci nosanje u klokanici i sisanje dok ne zaspi... prije je uvijek zaspao pored mene na krevetu ali smo sad u takvoj fazi da se mora nosat (i to ne na rukama nego eto bas u klokanici)
a proci ce ga i ta faza
ako je umoran - stavi ga spavat i nadji nacin na koji ce ti brze zaspat inace ces puknut i ti i on... pusti knjige, strucnjake i sve - slusaj svoje dijete jer ono najbolje zna sto mu odgovara...

[(maša)]

moj prvi nije baš spavao osim ako nije bio na nekome...pa je do svojih 6 mj spavao u slingu ili MT-u na meni ili MMu dok sam ja radila što je trebalo...
drugi je do 4 mj spavao super, poslje počeo zezati...ako ga ne uspavam kad pokaže znakove pospanosti poslje ide jako teško..

kod obojice je palilo jedno...(ako ne želi cicu, ne želi se nositi...) - glasna muzika...al ne ništa umirujuće nego Pink, Nightwish i sl...stavim na malo jače i za tren su gotovi

[ribice]

Obije su mi takve, tj starija je takva bila, sada s 3,5 ili odčorka oko podneva sat do dva ili ne čorka.. skužila sam da je najgore kad su obije doma..onda starija obavezno probudi malenu igrom ili vriskanjem ili udaranjem po nečemu...ne zamaram se, kad je starija u vrtiću najbolje kaj mogu napraviti je odmoriti se s malom dok spava, stavim je kraj sebe i ja gledam tv, ona spava i tako produži na 2-3 sata uz cikanje ali kad nismo same doma no way..20-30 min i kvit..
Kad se ja uz nju odmorim makar 15 min lakše podnesem višesatno cviljenje i grintanje i nanašanje..e da i čovijek bi rekao da bi od toga smršavila..moš misliti, stavim u kljun najgore smeće nabrzinu i debljam se
Drži se proći će i to..samo pozitiva.

[Suzzy]

ajme.... i moja curka je bila takva... potpuno te razumijem i voljela bi ta te nekako utješim ... znam da si očajna i nervozna, i ja sam takva bila i samo sam to prenosila na malecku i tako u krug.
Kolica? Pa to je bio živi užas! Zavidjela sam svim mamicama koje su mirno gurale svoja kolica u kojima su štruce mirno spavale ili gledale uokolo.
Sling? Mei tai? Ništa od toga... eno ih čekaju neke bolje dane.
Zaspati u autu u AS??? To je bilo urlanje da se smrzneš.
Zbog svega toga, prihvatiti to tako kako je, što vidim kao savjet u gornjim postovima je jaaaaako teško (barem je meni bilo) i skroz razumijem da tražiš pomoć i utjehu na ovakav način.
Spavaj s njim po danu ako možeš, to je nas spašavalo... nađi nešto što će mu pasati, ostavi sve i pruži sebi i svom djetetu dobar odmor i nemoj misliti da će to trajati vječno, stalno sam si ponavljala da će to jedan dan proći i naravno - prošlo je
Bojala sam se da će mi i drugo dijete biti takvo, ali kuc-kuc...

Samo stisni zube i svaki dan si reci: ovo je još jedan dan manje

[mitovski]

meni je prvo bilo takvo i da ne poludim spašavala me marama - u njoj je mogla biti budna a da ne plače (ali je često i zaspala). tako da sam ja svakodnevno doslovno sate i sate i sate šetala gradom s njom u marami.
a kad bi MM došao s posla, onda bih brzo obavila wc i tuširanje. MM i ja nismo valjda godinu dana zajedno jeli za stolom jer dok je jedan jeo, drugi je nosao dijete...nisam čistila, nisam kuhala, apsolutno ništa nisam mogla s njom.
drugo nije bilo takvo, ali svejedno bih pukla da mi starija nije išla u vrtić. tako da mi se situacija u kojoj je prvo dijete doma cijeli dan, a drugo dijete zahtjevni nespavač, čini kao pravi put za ludnicu što se mene tiče :/

Potpisujem lutonjicu osim što nemam drugo.
Nisam mogla vjerovati da tek rođena beba može ne spavati niti minute po danu (a noću od 00-06) i tako do 5mj. Onda je polako počela malo spavati po danu, da bi danas s 11,5mj spavala 2x po 1h-1,5h. Marama a kasnije mei-tai su nas spašavali, jedino je u tome spavala, ustvari padala bi kao u neki trans.
A kolica nije bilo šanse prošetati 5min s kolicima urlala je iz petnih žila ( a kad se samo sjetim kako sam prije poroda maštala kako ću satima vozati kolica).
Najvažnija stvar pomiri se s time, ne očekuj nagle promjene od danas do sutra. S vremenom će biti bolje ( iako se moja i danas noću budi i cica 10 puta) ali danju je bolje. Kad sam se pomirila da je to jednostavno tako i da moramo to progurati, bilo mi je psihički puno lakše.
I nemoj misliti da si ti kriva i da nešto radiš krivo - nalušala sam se 1000 savjeta, jesi probala ovo ili ono, moj je bio ovakav, dijete mora imati red, možda mu radiš ovo ili ono. Ne, to su jednostavno takva djeca, a ljudi koji su imali bebe koje samo papaju i spavaju ne mogu to shvatiti pa dobronamjerno kažu da nešto krivo radiš.
Drži se biti će bolje.

[tajuska]

moja je sisala satima, odnosno spavala sa cicom u ustima. ja ju nisam držala u rukama, nego sam isto tako satima ležala pored nje i gledala tv ili isto spavala.

Zaboravila sam napisati. Moj muž ga je znao staviti na prsa, on bi legao u neki poluležeći položaj i mali bi tako znao odspavati ponekad i dva sata. Tata bi se onda jedva digao koliko se ukočio.

ovako sam i ja prezivljavala. bubamara je uzasno rastrgano spavala pa sve do prije par mjeseci. s tim da je prvih cca 4 mjeseca preko dana iskljucivo spavala ovako kako Kolu opisuje, a kasnije am to kombinirala sa spavanjem na cici. pogledala sam cudo jedno od filmova, procitala knjiga, znala cijeli program fox life-a...i u pocetku me je to sto moram tako lezati uzasno nerviralo. no, to je bio jedini nacin da ona odspava, a samim time i bude manje nervozna dok je budna (dakle, da se samo nosi, a ne da pritom i urla ). neka je isto napisala, pomiri se s djetetom takvim kakvo je...stvarno bude bar psihicki puno lakse kad se to u glavi poslozi. a zivot, prijateljice...zivot pomalo skupljam, a druzenje mi se svodi iskljucivo na osobe koje zele doci kod mene na kavu i baviti se s bubamarom. Zakoniti i ja smo prvi puta u 14 mjeseci prosli tjedan s njom sjeli u kafic na kavu.
a nabolje je krenulo prvo kad sam uspjela uvesti vecernje uspavljivanje uz lezanje na krevetu, a onda i kad sam ukinula nocno cicanje. sad tu i tamo ima los dan, ali u biti odspava minimalno 45 min u komadu sama, a onda i jos dodatnih 45 min ako ju se malo pomazi kad se probudi....a danas je cak odvalila 1 i 30 u komadu...tak da, drz se..bit ce bolje, stvarno!

[sade_74]

da ne citiram sad postove, vjerujte sve i svašta predloženo sam probala, kako još i prije 2 i pol godine sa starijim nespavačem koji danas uopće ne spava preko dana od svoje druge godine, tako i sada sa ovim drugim.
ali ne mogu vjerovati da sam rodila dva nespavača (i dva nosača na rukama)! da sam takav baksuz!
ali ne žalim se što ga nosim, iako sam ja izgubila 10 kg i izgledam ko kakva anoreksičarka (a žderem ko svinja) a bumbika dobio 10 i stvarno mi je težak (a imam i bruh, btw.). imam i marame i mei tai, ali on se ne smiri kad se nosi u njima, a kamoli da spava. kao što netko reče, ako je umoran počne urlat u marami na sred parka, ulice, trga, whatever, i tako dok se ne premori, nikakva cika ne pomaže da se smiri, osim ako ne legnemo u krevet, a to znači da moram gdje god bila, što prije doći kući. u AS, naravno također urla, ne pada mu na pamet da zaspi.

pa zar to vama ne stvara određeni pressing?
ok, bila je dugo zima ove godine, pa nismo izlazili puno van, ali kad dođe proljeće, ja bih u šetnju u grad, po trgovačkom centru, samo da nisam stalno tu negdje u kući i oko kuće. sve nešto na pola sata do sat, i onda već kreće njegova nervoza i cendranje.

a kad mi neko kaže da sam ga tako naučila (ne mislim ni na koga od vas, nego na hrpu ljudi meni poznatih i nepoznatih) , najrađe bi ga šakom u glavu, pa se moram još i opravdavati da je to takvo dijete i bla bla bla.
a oni biljedo gledaju i izgledaju kao da misle da ja nešto izmišljam...
a točno je - to je takvo dijete, i ja to moram prihvatiti i pomiriti se s tim. a, ne mogu. i znam da će to sve brzo proći i doći će druge brige, ali moje dijete je kronično umorno i neispavano, jer ne zna spavati, a ja mu ne znam pomoći...
ništa popit ću si sad još jedno pivce

jedina je sreća što ga torpediram oko pola 7 naveče u krevet (i taj ritual traje i traje, al nema veze) i imam to malo vremena za sebe da se donekle opustim, ali uglavnom me čeka hrpetina kućanskih poslova, pa ništa od odmora...po noći spavamo zajedno i cikimo u polusnu i onda buđenje oko 6, a tu ga preuzima mm, a ja ostanem sa starijim u krevetu još kojih pola sata (kad mi se posreći, i sat vremena) dok se on ne probudi. uh, to mi je najslađe od svega.

i drago mi je što sam na ovom roditeljskom dopustu da uživam barem u ovom starijem djetetu, i što je kod kuće sa mnom, a ne u vrtiću, i da gledam ga svaki dan kako napreduje, uči i odrasta, i osjećam se kao ponosna majka jer je pravi dobar dječak

[tajuska]

pa zar to vama ne stvara određeni pressing?

odvratan pressing. najgore mi je bilo od njenih 5-8 mjeseci. u jednom sam trenu intenzivno mastala o tome da podignem svu ustedevnu s banke i pobjegnem. da odem na neki pacificki otok, zaposlim se kao sobarica i prekinem sve veze s ovim svijetom. stvarno sam mislila da cu prolupati. a najgore je, uz to kaj i sama mislis da sve sto radis ne valja, kaj onda i svi drugi pametuju i ispada da sva druga djeca spavaju, ne urlaju, vozaju se u kolicima, roditelji s njima sjede a kavama i uzivaju. nikamo nisam isla, ni s kim se nisam druzila, totalno sam otupila. mislim da mi je to bio najgori period u zivotu. i onda je jednostavno krenulo na bolje. puno mi je pomogla knjiga od searsa fussy baby. bar u smislu da nije moje dijete jedino, da je s njom sve u redu, da je sa mnom sve u redu i da ce biti sve u redu. mozda malo kvrgavije nego kad imas djete mirnijeg i pitomijeg karaktera, ali biti ce sve u redu.

mislim da bi jako koristile neke grupe podrske za mame u ovakvim stanjima. okej, izjadamo se ovdje na forumu, ali kad bi se nasle sa svom tom nasom djecom koja se nosaju i urlaju, cini mi se da bi nam bilo na neki nacin lakse - ne bismo se osjecale tako usamljeno. jer s mamama i djecom mirnije naravi stalno se osjecas ko neki frik dok tvoje djete urlice i dok ne mozes sjediti ni 5 minuta, a one sjede, piju kavu i jos uspijevaju voditi suvisao razgovor....

[Kolu]

Evo jedan primjer. Živimo pored Bundeka i stvarno se imamo gdje šetati. Ali... Komentira moja mama neki dan kako su došli lijepi dani i kako se puno mama šeće sa svojim bebačima po Bundeku i kaže moja mama : Zamisli kako se mi nismo mogli šetat s našim.
Stvarno, mi se nismo mogli šetat jer bi on udro u plač nakon 10 min. I dan danas kad ima 2 i pol godine je težak (i fizički i na druge načine) tako da se ne možemo lijepo na miru prošetati. Stalno me vuče sad sim sad tam, pa ja njega vučem. U biti mučim se. Eto...

[casa]

Imam pitanje za kolu, pa zašto ne ideš tamo gdje on hoće? Ono, pa i šećeš radi njega, pa nek onda i vidi to što on hoće. U biti, što im se više daje to manje traže, barem moji

[upitnik?]

Nisam čitala sve, pa oprostite ako ponovim nečiji odgovor

Otprilike je tako i nama bilo sa našim sinom - međutim, nabasali smo na fantastičnu knjigu - ''Najsretnije dijete u kvartu''.

Preporučam metodu br. 2;

Drmusanje u kolicima;

počeli smo ga svaki dan u isto vrijeme drmusati (ali, ono, brzo, ne lagano ljuljanje), nakon toga sjedneš pored njega kad zaspi.
Čim ti se počne malac buditi, a ti opet ruke na kolica i tresi.

Kroz neko vrijeme uspjeli smo mu produljiti san i sad sam spava minimalno 1h, nekad se desi i 2 (onda ja padnem u nesvijest od šoka)

Treba strpljenja, ali metoda pali. Čak i ako ti dijete neće u kolica (a naš nije htio), prvo ga malo provozaš da vidi sva čudesa oko sebe (strop isl.) i kad se tome ne nada - udariš ljuljati!

[upitnik?]

da kad mi neko kaže da sam ga tako naučila (ne mislim ni na koga od vas, nego na hrpu ljudi meni poznatih i nepoznatih) , najrađe bi ga šakom u glavu, pa se moram još i opravdavati da je to takvo dijete i bla bla bla.
a oni biljedo gledaju i izgledaju kao da misle da ja nešto izmišljam...

Nažalost, to je standardna rečenica koju ćeš čuti, uvijek su 'nesposobni' roditelji krivi za sve

Majketi, da im se znanstveno dokaže da su djeca zbilja takva, bile bismo krive zbog loših gena ili zato što smo jele mrkvu u trudnoći ili ne znam što!

[noisita]

Imamo sličan problem ali nije oduvijek, sad je ta faza i mislim da je sva ta nervoza i nespavanje povezano sa zubićima. Pomirila sam se s takvom situacijom i našla lijek za svoj psihički odmor jer koliko god je fizički naporno, teže mi je psihički sve to skupa. Dva puta tjedno ostavim ga mami i odem sat, dva s prijateljicama na kavu ili šetnju i tako napunim baterije! Užasno pomaže!! Nekako se osjećam kao nova za sve to ispočetka. Ujedno dobro dođe i da se navikava malo biti bez mene, a i ja bez njega, kad za par mjeseci počnem raditi.

[mitovski]

Prva 2 mjeseca sam mislila ponekad da ću iskočiti kroz prozor jer je ona plakala od 0-24, spavala je 7sati u 24 sata, po danu možda 10min i sjećam se kako se budila tako je plakala. Nisam znala što ću, u čemu je problem, sumnjala u dojenje, ma svašta uz moju tešku anemiju i teški oporavak od carskog (ljudi su mi govorili da izgledam kao smrt na dopustu, jedna prijateljica mi je poslije rekla da nije mogla izbiti moju sliku iz glave jer da sam izgledala kao duh).
Šetanje s kolicima je bio samo san...živimo na moru i sjećam se kako sam maštala kako ćemo šetati rivom u ljeto, kako ćemo sjesti popiti kavicu...ostalo je samo na mašti. Jedna prijateljica koja je rodila 6mj prije mene mi je rekla da bi ona dobila živčani slom da joj je dijete takvo i da ako se ne prestane derati do 6mj da nek je vodim doktoru jer onda s njom nešto nije uredu.
Danas je kad se sjetim onog prije puuuuno lakše, ma milina iako bi oni koji imaju mirnu djecu rekli da je katastrofa. Zahtjevna je i takva će i biti, ali je i posebna baš zbog toga.
Teško je naravno, pa ljudi smo nismo roboti (ja sam u ovih godinu dana bila odvojena od nje 1,5h), ima lakših i težih dana ali što su stariji malo je lakše. Meni je lakše kad čujem da nisam jedina, da nas ima još.

[frost]

moj je bio kao i Lutonjicino prvo dete.
kako sam pezivela? ne znam, divim se i nekad sam u neverici da je ipak najgore proslo.
sada je bolje, ali i dalje je nespavac
sling, marama, marama, sling, tako sam prezivela.. retko jela, retko se kupala i tako...

[tajuska]

zadnja tri dana sam s njom doma jer je malo ozljedila nogu pa ne hoda i ne stoji (nije nis strasno, u biti je okej volje i ne boli ju dok ne pokusa stati - a i to sve manje), i podsjetila sam se kako sam izgubila kile nakon poroda i otkud sve ove sijede

cisto se veselim ponedjeljku da se malo odmorim.....

i da, ovo sto je mitovski napisala, zahtjevna je, ali zato i posebna. to definitivno.

[tajuska]

Šetanje s kolicima je bio samo san...živimo na moru i sjećam se kako sam maštala kako ćemo šetati rivom u ljeto, kako ćemo sjesti popiti kavicu...ostalo je samo na mašti. .

imamo kucu na moru i uzasno sam se veselila sto cu cijelo ljeto s njom biti dole. no ljeto se poklopilo s njenom najgorom fazom i nista od toga mora nismo imale. ona je samo urlala, urlala i urlala...uzas. jedno dva dana je bilo ful grozno vrijeme i bile smo zatvorene cijele dane u kuci. kad smo konacno izasle van, susjedi su bili u cudu. mislili su da smo otisle kuci kad je nisu niti jednom culi da vristi....ah.

[sade_74]

malo mi je lakše kad vidim "kolko nas ima j.te kolko nas ima"

evo, ovaj vikend završili u bolnici (ops.bronhitis), mi došli u MT-u, drugi svi imaju bebe u kolicima i dok smo čekali red (satima - vađenje krvi i ostala sranja) druge bebe mirno spavaju a moj prvo urla sat vremena i svi gledaju u nas pa onda kad se iscrpio zaspo mi u naručju

al da mi nedostaju te šetnjice u kolicima, fakat mi nedostaju... a da sjednem još u kafić pa to bi bio pravi luksuz za mene

[casa]

Ozrdavite brzo, pa nabavite maramu i u šetnju u majici u kojoj lako možeš izvadit siku... Sretno

[a72]

maramu ima...
razumijem te , isti je i moj bebic bio...dans je napunio 10 mj i mogu ti reci drugo dijete, miran, veseo- i kad mi neko kaze kako je dobar obavezno dodam eee,ne znate ga kakav je bio do nedavno, vriska, plac, nespavanje, nezadovoljstvo-ne mogu mu to zaboraviti izgleda...
ali sa 6 mj je pocela dohrana, pa sa 7 puzanje, pa se sve nekako poklopilo- da se valjda zasiti, pa izmori itd i negdje od 7-7,5 mj je poceo da spava preko dana 2x po 1,5-2 h. Nocu je od rodjenja budjenje na 2,5 -3 h i tako je dalje,doji i nastavi da spava.
tvoj djecak je bucan mali, nije gladan sigurno, ali mom je izgleda to trebalo i pomoglo da duze spava i da bude mirniji...

[mamitzi]

jako je teško, nasreću bebe prolaze svakakve faze-možda iduća bude dulje spavanje. kod mojih je došlo do toga negdje kad su prešli godinu dana i počeli spavati jednom dnevno.

[Hajdi]

ove teme čitam, a ne znam zašto čitam, valjda da se setim moje prvorođene nespavačice, od koje sam mislila da ću se baciti s terase.
to je bio horor. nezaboravan. ni posle 10 godina.

[tinky tonky]

Joj pridružujem se ekipi nespavača- dnevnih, noćnih, bilo kakvih. Uz to kod nas je i problem s mlijekom- zbog zdravstvenih problema nije dojen, ali ne voli nikakvo mlijeko. Evo u četvrtak napunili 9 mjeseci i imamo šestu fazu da neće zinuzi na mlijeko ili nešto mliječno. Spava dosta, ali svakih 15 min kenca u dnevnom snu, a svaki sat ili češće po noći. Luda sam, luda.... I najbolje mi je kad mi kažu, nemoj obraćati pažnju; ma nek oni ne obraćaju-nisu imali pa ne razumiju! Probala sam se praviti da spavam kad se probudi po noći da vidim oća li nastaviti kad vidi mene u snu, ali on se sad diže i dođe do tog da se digne u stajaći položaj i skoro prebaci van, pa ti ingnoriraj. A ispunjavanje želja nije baš uvijek moguće, jer moram i skuhati i pojesti i oprati i sve ostalo a to baš nije sve moguće s prekidima svakih 15 min. Bdw. nema mi ko pomoći a i muž mi radi na terenu pa smo po cijele dane sami. Šetnje i kolica padaju u vodu jer vidi druge da hodaju pa bi i on a još je mali pa ga ne želim puštati na noge.

[andynoa]

sad vas čitam, i meni nešto stvarno nije jasno..
moj je sljedeće:

NOĆ - spava od 21 do 03 (ponekad do 04), pa onda cicamo i spavanje do 7 ili 8 ujutro...
Od 8 ujutro do tih 21 navečer on možda spava 2 sata, al ne u komadu već na mahove 15 minuta spava, pa 15 minuta cendra, pa se onda igra, pa šuti, pa traži ciku i tako se vrtimo u krug preko dana već danima..

A što je najgore, na njemu se vidi da mu se spava, i trlja okice, i zijeva a ne može zaspati preko dana.. evo više ni u šetnji ne spava, gleda u svoju igračkicu, maše rukama i šuti.. danas smo bili na kavici, cijelo vrijeme se igrao sam sa sobom i šutio, niti A nije rekao.. inače je u šetnjama i tim kavicama uvijek spavao..

ja bih trebala biti zbog toga svega sretna, kada čitam vaše situacije, i jesam sretna sam jako.. ali me zanima jel to zdravo za dijete da preko dana spava samo 2 sata? a preko noći 9-11 sati s jednim cicanjem.. inače cicamo svaka 2, 2ipo sata... (ima mjesec i po )

[S2000]

Andynoa, vadis nam mast
Uzivaj kad ti je tako miran i lijepo spava!

A ostalima- znam kako vam je to je jedna faza koja najcesce traje cijeli zivot

[andynoa]

A uživam draga, samo mu je čudno to, sto on to tako, takav je od rođenja, miran imo je onu jednu fazu cendranja po sat vremena nabečer al to sam na kraju pripisala pomjenama vremena taj tjedan..

[Anemona]

Kod nas je slična situacija, beba od 6,5 mj. danju 3-5x pola sata. Ne traži uvijek da se nosa kada je budna, dovoljno je da npr. ležimo i igramo se na krevetu, bitno je da ima publiku.

Ali zadnjih dana, igrom slučaja, u popodnevnim satima, legnem i ja s njom.
Kada se probudi nakon tih pola sata dadnem joj siku i ona nastavi. Kada pregura tu magičnu granicu od pola sata, obično se uspava i to ukupno bude oko 1,5-2h. Mi se iznenadimo i nikad ništa ne počinjemo ( film i sl.) očekujući skoro buđenje, a bogami se i mama zna nekad neplanski naspavati i odmoriti.

Ovako je bilo i kod nas, osim što je granica bila 45 minuta.
Mali bi se uspavao, MM ili ja bi legli uz njega. Nakon 45 minuta buđenje, pogleda,vidi da smo tamo i spava dalje.
Ako nije bilo nikoga kraj njega, odmah dizanje.
Tako da smo se stvarno s njim naspavali dok je spavao popodne.
Zato sam se preporodila kad je s 2 godine prestao popodne spavati, jer me več počelo nervirati to dežuranje oko spavanja.

[Nina79]

Da podignem malo temu!

Da li je ITKO pronašao način kako bebi produžiti spavanje?
Mali ima 7mj i spava 3x30min preko dana. Zadovoljna sam kako spava po noći: zaspe oko 19h, probudi se oko 3/4h kada dobije malo čaja i opet zaspe i onda dobije bočicu oko 5/6h i spava do recimo 7/7:30h.

Problem je to dnevno spavanje.
Već sam se pomirila da imam takvo dijete koje malo spava....ali lakše bi to prebrodila kada bi znala otprilike kada će početi spavati duže od 30min.

Zanima me do kada je trajalo u vaše dijece to kratko spavanje?
Ako ste uspijeli pronaći načina kako produžiti to spavanje pa makar za 15min, molim vas podijelite to sa mnom, jer ovo već traje 2mj i polako počinjem pucati po šavovima.

[trampolina]

Tamo negdje oko godinu produže san na 1.5-2 sata, stvarno bude lakše kad uhvate samo jedno dnevno spavanje.

[Mimah]

Kako ga uspavaš? Kad se probudi, probaj opet tako. Ljuljaj, nosi, daj dudu, što već. Bi li u kolicima duže spavao?

Moja malena ima 6,5 mjeseci. Zaspe dojeći, probudi se nakon 40- 50 minuta, ja sam pored nje i odmah joj dam još malo da si pocuga. Zaspe i spava još sat vremena. Ali mislim da je ona od djece koja vole spavanje.

[S2000]

Ooo davno sam gore pisala...

Nama je postalo bolje kad je par malih dnevnih spavanja sveo na jedno- ito cak sat ipo-dva. Negdje valjda s godinu i nesto sitno... S 18 mj poceo slavati noc u komadu. Malo prije trece godine je skroz prestao spavat popodne.

Sad imam bebu br 2 kojoj se i dan danas (ima 5 tjedana)cudim kako fino spava preko dana. Meni je to cudno, navikla na prvog nespavaca od prvog dana kad se rodio.

A ovaj prvi me i dalje crpi, ovu drugu bebu ni ne osjetim...

Eto, ide na bolje samo treba godinaaaaaa

[Blekonja]

Ooo davno sam gore pisala...

Nama je postalo bolje kad je par malih dnevnih spavanja sveo na jedno- ito cak sat ipo-dva. Negdje valjda s godinu i nesto sitno... S 18 mj poceo slavati noc u komadu. Malo prije trece godine je skroz prestao spavat popodne.

Sad imam bebu br 2 kojoj se i dan danas (ima 5 tjedana)cudim kako fino spava preko dana. Meni je to cudno, navikla na prvog nespavaca od prvog dana kad se rodio.

A ovaj prvi me i dalje crpi, ovu drugu bebu ni ne osjetim...

Eto, ide na bolje samo treba godinaaaaaa

eh da moja prva cura nije bila isto neki spavač, mislim na uspavljivanje i dnevno spavanje i kasno noćno zaspivanje, a nije ni danas sa skoro 3 god, ali zato po noći spava supeeeer


e ali mi je ova druga haharica zato zapaprila čorbu, bit će kako sad stvari stoje gora po tom pitanju od sestre bar 90%

a ovo boldano, kod mene sasvim drugačija (obrnuta) priča! guštaj!

[Kloto]

Moja srećica ima 4 mjeseca. Po danu spava 2x20 min. Ispočetka sam se brinula da je to premalo za tako malu bebu, sad sam prihvatila da je ona jednostavno takva.

Kad mi se učini da je pospana, onda je nosam, ljuljuškam, pjevušim i ako zaspe, super. Ako ne, odosmo se natrag igrati.

Najbolje da ne očekuješ da spava, ovako se samo nerviraš.