Ajme ne mogu vjerovati da mi se ovo događa.
G. je dijete roditelja koji su teški antimaterijalisti (ajde dobro, bar mama, ali ja ga najviše i odgajam) i geneski ima sve predispozicije da bude kršćanski darežljiv i obazriv prema drugima.
Ali on je zapravo UŽASNO posesivan prema svojim igračkama. Kad nam netko dođe na igru, ne da djeci da diraju njegove igračke iako se on s njima trenutno ne igra, a kad smo u gostima isto se ponaša kao da je sve njegovo.
Užas! Mislim, dobro je to kad se igra sa starijom djecom ili nekim odraslim koji mu sve puštaju (to i radimo, meni osobno nije bitno hoće li on uzeti kocku ili ja), ali s djecom svoje dobi ili manjom je grozno.
To mi je strašno jer se nitko neće htjeti s nama igrati ako ovako nastavi, šmrc.
I nije mi jasno zašto? Je li zato što nema brata ni sestru pa je sve njemu podređeno? Da ja malo vježbam pregovaranje s njim oko igračaka, po cijenu da se i naljuti na mene, samo da malo vježba dijeljenje? Što učiniti? Nismo valjda mi jedini?