Posesivan i škrt?!?!

[eliot]

Ajme ne mogu vjerovati da mi se ovo događa.
G. je dijete roditelja koji su teški antimaterijalisti (ajde dobro, bar mama, ali ja ga najviše i odgajam) i geneski ima sve predispozicije da bude kršćanski darežljiv i obazriv prema drugima.
Ali on je zapravo UŽASNO posesivan prema svojim igračkama. Kad nam netko dođe na igru, ne da djeci da diraju njegove igračke iako se on s njima trenutno ne igra, a kad smo u gostima isto se ponaša kao da je sve njegovo.
Užas! Mislim, dobro je to kad se igra sa starijom djecom ili nekim odraslim koji mu sve puštaju (to i radimo, meni osobno nije bitno hoće li on uzeti kocku ili ja), ali s djecom svoje dobi ili manjom je grozno.
To mi je strašno jer se nitko neće htjeti s nama igrati ako ovako nastavi, šmrc.
I nije mi jasno zašto? Je li zato što nema brata ni sestru pa je sve njemu podređeno? Da ja malo vježbam pregovaranje s njim oko igračaka, po cijenu da se i naljuti na mene, samo da malo vježba dijeljenje? Što učiniti? Nismo valjda mi jedini?

[Ivanna]

Ma tu fazu imaju vjerojatno sva djeca! Pa ima samo 2 godine! I M. je bio takav. Ne dao Bog da nam netko dođe i samo pogleda a kamoli dira njegove igračke! Htio se on igrati, ali pod njegovim uvjetima, s igračkom koju ti on da (ako ti uopće da!).
Sad mi čak sam kaže da se prijatelj xy iz vrtića ne ponaša fer jer ne dijeli igračke s ostalima.

[mikka]

ma normalno je to, to svi produ, imaju egocentrik fazu. nemoj se oko toga uzrujavati i cekaj da prode, pocet ce dijeliti kad tad, pogotovo ako ima dobar primjer doma

[Hajdi]

Pa on ima samo 2 godinice, ne zabrinjavaj se bezveze.
Nisu sva deca ista, moja starija bi i gaće podelila sa svima, dok mala ne, i sad sa pune 3, ume da iznese neku igracku napolje i da ne da nikom ni da pogleda jedno pola sata, i to najcesce neku nebulozu.
naravno da sve tuđe hoće i to nema nikakve veze da li je jedinac ili ne.

ako ti to smeta, probaj baš to što kažeš, da mu ne popustiš uvek, kao i meni treba baš ta kocka.
i pričaj, pričaj, pričaj, o deljenju, o igranju, kako lopta ne služi da se igraš sam, kako autići ne služe da se igraš sam nego je zabavno juriti se svako sa po jednim...

[eliot]

Uf, nadam se da će proć i da je samo faza.
Ma u biti logično mi je da si je on posložio u svojoj glavi da je to njegovo (igračke, mama, tata) i da samo on time upravlja.
Valjda će sa zrelošću i iskustvom proć, stalno mu pričamo kako je lijepo dijeliti itd. i da nije nikakva tragedija (on se naime užasno rastuži kad mu netko to dira).
Ajme puno mi je pomoglo kad kažete da su i vaši to prošli!

[mikka]

to je potpuno normalno za djecu, ja ih ni ne pokusavam tada nagovarati da dijele igracke/sto vec, nek ih slobodno zadrze za sebe, zakaj ne. ako zeli dati super, ako ne nikom nis. pa ne mora ni drugo dijete uvijek dobiti ono sto trazi

[eda]

Eliot, to je tipicno ponasanje za dijete njegove dobi i samo je pokazatelj da se zdravo razvija, da počinje izgradjivati i shvacati svoj identitet i postavljati granice u odnosu na druge. Kad kaze "to je moje" u principu potvrdjuje sam sebe kao osobu. Uz to je vezano i ono nama roditeljima "drago" necu, koje pak pokazuje razvoj volje. Dakle, nema veze s kulturom, odgojem, je li jedinac ili ne, stvar je razvoja.

Smatra se da sve do predskolske dobi niti ne mozemo govoriti kod djeteta o nekom prosocijalnom ponasanju, dijeljenju, empatiji kao nekoj osobini licnosti, jos uvijek djeca to vecinom rade da bi zadobili odobravanje dragih im osoba.

A naravno, kako Hajdi kaze, ima i tu individualnih razlika, neka djeca su sklonija djeljenju, neka nisu...

Mislim da mi kao roditelji smo tu da pricamo, poticemo i sl., al ne treba oko toga radit drame, niti bih ja osobno previse "upirala".

[eliot]

Ma jest, imate pravo!
Puno ste me utješile!