Moja Katja ima 26 mjeseci, prije dva mjeseca dobila je bebu brata kojeg obožava i nisam primjetila da joj on smeta! Pomaže mi ga presvlačiti, mazi se s njim, draga ga po kosici itd. Problem su joj odrasli. Ponekad nas zna udariti kad joj nešto ne damo ili se derati makni se! Muža to jako ljuti i zna vikati na nju pa ona plače iz petnih žila tad, tako da se događa da nadglasavaju jedno drugo! Zamolila sam ga da ne viče i dosta se skulirao. Odlučili smo ne dati važnost takvim ispadima koji su isti kao i prije. Ponekad nam dozlogrdi takvo ponašanje, a to je stvarno rijetko, pa ju pošaljemo u pauzu u kojoj se opet isplače! Moram priznati da sam jaaako slaba na nju i vjerujem da svim bićem osjeća pridošlicu a ne zna to objasniti. Ona je do nedavno bila najbolje dijete na svijetu i s njom nikakvih problema, ali eto sve se okrenulo. Mene traži za sve, od mijenjanja pelena do davanja hrane i vode pa do uspavljivanja. Na muža histerizira s razlikom dal je manje ili više umorna. Iscrpljena sam maksimalno jer se trudim što više vremena posvetiti njoj i igrati se gotovo kao prije a imam i tu sreću jer mali stalno papa i spava. Sve mi je jasno, znam da je faza, znam da je stigla bebica i starije dijete reagira, sve mi je jasno, ali zanima me kako postupiti? Davati pažnju ili se ne obazirati tj na koji način joj objasniti da je to ružno a da ona to shvati? Zanima me najbezbolniji način i za nju i za nas. Ne ide u vrtić a imamo i tetu koja ju čuva prek dana kod nas doma da mi olakša! Hvala unaprijed