Sanja: strah od poroda - transkript za one koji nisu gledali
(pljesak)
SANJA: Dobar dan!
(pljesak)
SANJA: Dobar vam dan. Od testa za trudnoću pa do prvih trudova žena doista proživljava štošta. Od mučnine do vrtoglavice, od nesanice do euforije. No, sigurno je mnogima najgori upravo strah od samog poroda. Kako se nositi sa trudničkim brigama i problemima, neću vam danas ja o tome govoriti, nego naše drage trudnice. Za početak jedna lijepa, mlada buduća mama, molim vas pozdravite Tihanu Zrnić!
(pljesak - ulazi Tihana)
SANJA: Tihaninu trudnoću uz sve možebitne... aaa... kako bih rekla ... posljedice, prate i mediji od prvog trenutka. Ali, pustimo mi sad medije, imaš li nekih posebnih želja? Krastavčići, jagodice?
TIHANA: Pa, za sada još ne nekakvih posebnih želja, ovaj, kažu mi svi da sam ovako skromna trudnica i da možda svoje želje i potiskujem, ali ne, iskreno, nemam želja, možda krastavci su bili u početku i malo više možda nešto slanije, sad ne znam, morat ćemo pitat stručne osobe kad dođu zbog čega jako paše slano u ranim mjesecima trudnoće. Krastavci su bili prisutni, ali jagode još nisu došle na red. (smijanje)
SANJA: Dobro, a kako gledaš, evo približava se i taj trenutak poroda, je l' te strah?
TIHANA: Pa nemam baš sad još nekakav strah da bi to bio nekakav paranoičan strah, ali nekako se povodim za time: kako sve, tako i ja, nekako me, ovaj, ohrabruje taj nekakav instinkt koji će se pojaviti pa će se to samo, prirodno dogoditi i.. ja mislim da je u toj cijeloj stvari jako bitno da imate povjerenja u svojeg doktora. Znači možda je jako bitno da vam bude na porodu doktor koji vas vodi kroz trudnoću - to meni daje nekakvu, ono, nadu da će to bit' sve, ovaj, kako treba i da će sve proć' što brže može...
S (ubacuje se):... i što bezbolnije.
TIHANA: I što bezbolnije, da.
SANJA: Tihana, hvala ti lijepa, nastavit ćemo. Kaže se da trudnice uvijek donašaju sreću. Zato ostanite s nama.
- reklame-
(pljesak)
SANJA: Danas razgovaramo o mamama i bebama. Dobro, Tihana, otkrij nam, molim te, koji mjesec trudnoće i znaš li je li curica ili dečko?
TIHANA: Da, to su ta neka pitanja koja se
S (ubacuje se): tipična
TIHANA: ... koja se ne mogu izbjeć', tipična pitanja, i koja mene jako zanimaju, ja sam sad u šestom tjednu, o Bože, u šestom mjesecu trudnoće i...ne znam još, potvrđeno nije kojeg će spola biti, ali više vuče na curicu.
SANJA: A jesi li, jesi li pitala...
TIHANA: Jesam
SANJA: ... naime, ja nisam ni u prvoj ni u drugoj trudnoći, baš nisam željela znati.
TIHANA: Ja sam baš jako željela znati...
SANJA: (ubacuje se) dobro
TIHANA: ... od prvog dana,
SANJA: (ubacuje se) ali još nisu sigurni
TIHANA: ...imala sam nekakav osjećaj sama po sebi da nosim dečka. I nekako sam se već, ovaj, već sam fikciju nekakvu stvorila kak' će to bit' s dečkom, jer sam si jako naime željela dečka, možda zato što imam dvije nećakinje pa već znam kako to sve skupa ide sa curicama i nekako mi sad baš neki dečko bi se dobro uklopio u obiteljsku atmosferu i onda sad kad smo bili na ultrazvuku, negdje četiri i pol mjeseca, veli: "ha, meni to vuče nekako na curicu", a mene kao da je neko hamperom vode po glavi polio, "kako sad curica"? Meni su se sve moje iluzije odmah srušile. Tako da od tada do... do sada još nije potvrđeno da je curica, ali vuče na curicu. Sad ne znam što to doktorima znači. (smijeh)
SANJA: Dobro, ...
TIHANA: ... nemirna je, naime, jako, svaki put kad dođemo, bili smo dva puta u međuvremenu, i nije se jednostavno okrenula tako da se vidi što je.
SANJA: Onda je žensko, sto posto.
TIHANA: Je?
SANJA: Ak' je ne...Mislim, slušajte iskusnu jednu... majku. Kakva si trudnica, jesi li onaj tip štreberice koja od prvog trenutka kad si ugledala onaj plusić na testu za trudnoću čita sve knjige, prolazi sve tečajeve?
TIHANA: Ne, ja znam da si ti takva bila, ali ja sam negdje nisam taj nekakav krajnji tip.Ja sam umjerena, kao i u svemu, bar se nadam, ovaj, dosta se informiram o onome što me zanima, po nekim mojim simptomima, ali volim pročitat', al' sad da bi to bilo baš da bi sve knjige apsolvirala baš ono 24 sata na dan, to ne baš tako, ovaj do neke lude krajnosti, ali sam...
SANJA: A tečaj za što lakši porod, to si valjda prošla, ne?
TIHANA: Ne, to se ...
SANJA: Ni to?
TIHANA: ... pripremam sada. Ni to. Ni to. Ni to, ali sam čula od svih da jako preporučaju to, pogotovo to disanje i da bi to bilo jako poželjno za napravit' prije tako da nadam se da ću to, ovaj, uspjet' otići napravit' na vrijeme.
SANJA: Dobro. Što je sa prehranom? Jedeš li za dvoje?
TIHANA: Da, ovako: starije žene vole reći uvijek kad sjedam za stol "pa ti sad jedeš za dvoje". Pa jedem onol'ko koliko mi treba. Sad mogu reć' da više redovitije jedem, nego što je to količinski više, ali .... pfff... kako bih rekla, nekako tu mora čovjek imati nekakvu isto ono mjeru i ne se sad nešto prenajedat' previše, ali jedem više redovitije i više raznovrsnije. A količinski, kako bih sad rekla, pa negdje za 30% više nego što sam sama jela za sebe prije, nije to sad baš nekaj ovaj da imam, jedino možda što me još spašava od viška kilograma, je što mi slatko uopće ne paše. Sad ne znam šta je to...
SANJA: (ubacuje se): To će ti nakon poroda
TIHANA: ...k'o curica ili k'o dečko. Je l' to k'o curica ili k'o dečko?
SANJA: (odmahuje rukom): Poslije poroda počneš po slatkom.
TIHANA: Slatko ništa, baš nemam uopće želju za slatkim, ono. Niti malo.
SANJA: Koja si ti sretnica. Hvala ti, Tihana, pozvat sljedeću gošću, moju dragu kolegicu iz Exploziva, ona je također u velikom, blaženom, iščekivanju. Mom vas, pozdravite Elizabetu Penić.
(pljesak)
SANJA: S obzirom da Elizabeta još vrlo aktivno radi i prati našu i svjetsku eksplozivnu scenu, možda bi nam ti mogla reći, blažena Elizabeto,...
ELIZABETA: Uh.
SANJA: ...je li ovo baby-boom, što se odvija, 'ko je sve u drugom stanju? Ovako barem na javnoj sceni?
ELIZABETA: Pa, evo, moram razočarati sve prisutne, nemamo još uvijek relevantne podatke, ja sam malo istraživala kako sam, ovoga, novinarka. Zavod za statistiku će tek u šestom mjesecu imati prave podatke, ali sudeći po žutom tisku čini se da su valjda sve poznate mame odlučile rodit', tako da barem u tom segmentu definitivno je baby-boom.
SANJA: Dobro, ti si u blaženom - kojem - drugom mjesecu?
ELIZABETA: Eh, skoro sedam i pol. Znači, još mjesec i pol.
SANJA: Kratko brojiš do kraja.
ELIZABETA: Da, da.
SANJA: Što ti nosiš, je l' znaš kad smo pričale, evo, o ultrazvuku, jesi li ti sigurna?
ELIZABETA: Evo, ja sam, ja sam, ovoga, skoro od prvoga dana znala da će biti dečko i ultrazvuk je...
SANJA: (ubacuje se): Kako znala? Bila si sigurna?
ELIZABETA: ... baš sam nekako predosjećala. Evo, stvarno inače nisam tip koji, ono, koji ovoga, sad tu nešto "joj, bit će ovo, bit će ono" potpuno mi je bilo svejedno. Ali, nekako - evo. Kao što ti kažeš (gleda Tihanu) baš se to nekako... to znaš, to je...
SANJA: I? Donijela si sa sobom i sličice s najfriškijeg ultrazvuka.
ELIZABETA: Ah, tu je. Tu je. Tu je. Mislim ja sam bila, ja sam bila skroz, čak puno radikalniji tip trudnice od tebe, znači nisam ništa čitala, ništa specijalno se pripremala, na nikakve tečajeve išla - i tu sam pukla kod ove sličice, prije tjedan dana sam vidjela kako će otprilike moja beba izgledati i od tad sve žive maltretiram. Gnjavim sve moguće ljude: kako će imati slatke obraze, kako ima prćast nos, već su mi ovi moji u redakciji rekli...
S (ubacuje se): Gdje si vidla da ima prćast nos?
ELIZABETA: Pa vi..., ja ga vidim! Sad ne znam je l' ga ono, je l' ga kamera može, ja sve vidim, ja vidim i prćast nos i obraščiće i ... meni malo izgleda tu kao da je ljut, tako da kažem da me ovi moji zezaju u redakciji kao "da, da, Penićka, sada ono u sedmom mjesecu vjerojatno već i dobro igra nogomet. To si isto vidjela na ovoj, ovolišnoj sličici. Eto, to je.
SANJA: Dobro, hoćeš li nam reć' da je potvrđeno da čekaš dečka?
ELIZABETA: Sto posto. Dečko sto posto.
SANJA: Kad ovako dobro predviđaš, pogledaj Tihanu.
TIHANA: Reci mi, molim te. Imam dobar ten, kao i ti.
ELIZABETA: Da, Tihana bi pa...
TIHANA: ... jako nisko nosim! Što to znači?
ELIZABETA: Nisko, znači isto kao ja i mogao bi biti dečko, ja sam čula one bapske priče da kada nosiš dečka, da ti onda puno kasnije naraste trbuh.
TIHANA: Aha.
ELIZABETA: Znači to je isto još jedna, ono...
SANJA: Ma, meni je drugi dan narastao. (smijeh) Drugi dan je već...
ELIZABETA: Ne znam, ne znam. To su, recimo, priče. Mučnine nisi imala?
TIHANA: Ne, niti jednu.
ELIZABETA: Dečko!
(smijeh)
ELIZABETA: Bapske priče kažu da je to dečko.
TIHANA: Možda najbolje da nekog najstarijeg iz publike pitamo. Koji ima iskustva.
SANJA: Vidjet ćemo mi, naravno. Dobit ćete puno savjeta, to kod prve bebe svakako treba. No, reci mi, Elizabeta, kako trudnoća na tebe utječe? Što se tiče prehrane, pa i emocija, znaš da su trudnice, često kažu, razdražljive. Za tebe znam da radiš još uvijek punom parom.
ELIZABETA: Još uvijek punom parom i nadam se da ću sad uskoro privesti to kraju, jer sad - evo - ja još ništa nisam stigla dogovoriti. Ni gdje ću roditi tu svoju bebicu, još sam uvijek u, ono, u razmišljanjima, još uvijek skupljam informacije, baš tipično novinarski, ova bolnica je ovakva, ona je onakva, znači to je sad još jedna velika, velika, velika priprema pa mislim da je vrijeme da se već maknem s posla, već ono i previše radim, što zapravo znači da nisam ni stigla nešto pretjerano promijeniti svoje navike. Trudim se jesti zdravo, uvijek sam se trudila, tako da, ono... Obožavam slatkiše pa zgriješim i sad u trudnoći, zgriješila sam i prije...
TIHANA: Onda nije dečko.
SANJA: Onda nije dečko, Tihana, ti ne voliš slatko.
ELIZABETA: Da...
ELIZABETA: A, nekakvih značajnih promjena zapravo ni nema. Emotivno nemam...
SANJA: Nemate ono da gledate crtiće pa počnete plakati, znaš onako...
ELIZABETA: Pa.... pa šta, evo sad kažem, evo možda sad, možda sad ova zadnja faza, ovih zadnjih mjeseci sad malo već da.
TIHANA: Ne, ja moram reći i baš sam zbog tog htjela doći u ovu emisiju da je to žene koje možda još nemaju iskustva s tim, s tim da, ovaj, imaju svoje dijete, da ga nose, to je jedan takav osjećaj snažan da imate osjećaj da ne znam što vam se može dogodit' da sad nikad niste sami od prvog dana kad to saznate preko testa i kad vam se to, ovaj, potvrdi da... da je to osjećaj da uopće sebi više niste bitni, odmah već počnete, ono, bit bojažljivi, pazite, to valjda se neki instinkti stvarno ti majčinski bude da jednostavno imate toliko snage, toliko puno više dobite nekakve energije da vam apsolutno više ništa nije važno i da je sve sporedno. Vi možete cijeli dan bit sami, vi imate osjećaj da niste sami, možete sami šetat po parku, po šumi, ne znam, ništa više nije važno. To je tako neko smireno stanje, mislim barem kod mene.
SANJA: Pa i niste same, dva srca kucaju.
TIHANA: Da, tako da...
ELIZABETA: Slažem se. To je jedna ogromna količina energije. Kod mene je bilo baš po tromjesečno. Prvo tromjesečje ja sam još bila zbunjena, stvarno nisam znala, ono, dan-danas ja znam "Isuse, Bože, ono, ja ću biti majka". Znam što to znači, znam koliko, koja je to promjena u životu, a posebno ja nisam tip. Mislim, ja sam, ja doista kao curica nikad se nisam igrala sa Barbikama i maštala o svom vjenčanju, o vjenčanici i princu na bijelom konju, to me jednostavno nikad nije zanimalo. Kao tinejdžerica čak, dapače, potpuno obrnuto. Imala sam fazu militantnog feminizma, više me zanimala škola, studiranje, bebe nikako. I adolescencija isto, ne. Ja sam mislila, karijera, ni ova zemlja mi se baš nije činila... Uvijek sam nalazila nekakve razloge da to odgodim. Ali, ono, evo kažem, mogu bit to po fazama. Prva tri mjeseca sam bila malo zbunjena i možda mrvicu uplašena zbog budućnosti, zbog tih nekakvih materijalnih stvari (Tihana kima glavom), hoće li sve biti u redu, hoće li beba biti zdrava, to, to su te nekakve brige. Već u drugom tromjesečju, ja ne znam što se dogodi, kao da dobijete nekakvu auru, dobijete nekakvu snagu, postanete nekako hrabri, dostojanstveni, onda svi počnu kužiti "jao, kako ti se vidi, vidi ti se na tenu, vidi ti se da si, da si, ono, da si drugačiji"...
SANJA: blaženi...
ELIZABETA: ...i evo sad, evo sad ovo zadnje tromjesečje, koje je ono zapravo i najkompliciranije, ti si sad već i težak i teško ti je ustati i malo te i strah tog poroda, sve je to blizu, ali jednostavno nema straha.
TIHANA: I recimo, kad sa šest tjedana vi već vidite na ultrazvuku da tom, toj mrvici, toj točkici što je bila već počne kucat srce, vama se jednostavno noge odrežu. Sad, ja ne znam zašto. Možda stvarno, to je negdje... i onda kad idete na idući pregled već mislite šta bi sad već možda nešto, ono, podsvjesno se bojite da možda nešto ne bi bilo u redu, ali kad na kraju sve ispadne, kad imate dobrog doktora koji vam sve pojedinosti i detalje objasni i koji vas uvodi u svako ... pregled, što se tu događa, što se tu razvija, onda jednostavno poželite znati još i više i jednostavno samo na to mislite. Više, ono... ja sam, recimo, drugi tip skroz. Ja sam baš ovako više, čini mi se, majčinski tip, više sam tip ko ovako koji je jedva dočekao da ima svoje dijete, baš ono, mislim da imam smisla za djecu i nekako već tolko sad ono proživljavamo svaki pokret , ono, stalno već, ono, gledam kad se najavi ono sat vremena šta je sad, di su, ono, već počne lupat, ono, kuc-kuc s nogicama, ono, radi i tako da, ono, samo unutar tih mjesec dana živite da idete na pregled da vidite koliko je beba napredovala. Kad vam prstiće sve pokaže sa dva mjeseca, ono, s mjesec i pol, vi već ne možete vjerovat da se to tako sve može razviti i da je to vaše.
ELIZABETA: Jedna mala digresija.
SANJA: Izvoli
ELIZABETA: Ja možda do sad nisam bila majčinski tip, ali sad definitivno jesam.
SANJA: Shvatila sam.
ELIZABETA: To je ta razlika.
SANJA: Shvatila sam. No, dobro. Znate, uskoro vas očekuje, evo, Elizabeta će prva pa onda Tihana, uskoro vas očekuje dan D. Iskrcavanje.
(smijeh)
SANJA: Elizabeta?
ELIZABETA: Dan kada će bebica biti na suhom. Konačno. Sad već konačno.
SANJA: Je l' te strah? Nisi išla na tečajeve, nisi išla...
ELIZABETA: Nisam išla na tečajeve ...
SANJA: ... nisi ništa dogovorila...
ELIZABETA: ... ne želim više da mi nitko priča, zlo mi je od tih priča.
SANJA: Ne, baš je zgodno!
ELIZABETA: Takve priče, takve priče postoje grozne, ne znam to je, to su...
SANJA: Znam da si ti radila jedan prilog za Latinicu...
ELIZABETA: To je...
SANJA: ... upravo si prisustvovala porodu.
ELIZABETA: To je, to je, to je taj, to je taj bio prilog previše u mom slučaju. Bolje da to nisam snimila. To, mislim, ...
SANJA: Nije te fascinirao taj trenutak?
ELIZABETA: Paaaa, da, ali....
SANJA: ... ali ne.
ELIZABETA: (odmahuje glavom)
SANJA: Dobro i što onda...
ELIZABETA: Prešokantno je, to je, ono, mislim, mislim da možda treba čovjek biti više pripremljen na tako nešto. Mi smo jednostavno stajali ispred te žene i ona je nama, ono, ona je bukvalno rodila ispred mene, snimatelja koji je zamalo pao u nesvijest - ja sam se još dobro držala, on je bio blijed...
SANJA: On je onda jedan od rijetkih muškaraca koji nije pao...
ELIZABETA: ... tresle su mu se ruke, i to je super bio porod, to je sve bilo brzo i super, ali... ne znam. Je l' itko od vas to vidio? Uvijek ste svi ili s ove strane ili gledate na televiziji, a to je stvarno... Ja sam to vidjela u onom pravom, onom ... punom naturalizmu kako to izgleda. Možda bi bilo bolje da, da, da nisam vidjela, da nisam to snimala, ali ništa me to, nemam zbog tog nikakve sad paranoje, strahove. Ja to.. ja to cijelo.. ja to cijelo vrijeme... ja to cijelo vrijeme ponavljam, ja imam tako jedan dobar feeling oko, oko i ove bebe i znam da će to biti super beba, to sto posto, isto kao što mi je ta trudnoća tako lagana. Nisam ti stigla to još reći, znači ja doista, ono, nisam ni jednu jedinu mučninu imala. Ni jednom nisam povraćala, ni jednom mi nije bilo slabo, ništa mi se nije posebno jelo, ništa me nije, nikakvi... ništa mi nije... malo su mi samo mirisi bili pojačani, to sam se u jednom periodu osjećala ko mačka; sve sam mogla namirisati, sve mi je bilo.. al' to mi je, to mi se dopadalo, to mi je bilo posebno, jer mi se činilo da je sad nekako, da je sad svijet nekako taktilniji oko mene, da mi je sve nešto bliže, da sam ja drugačija osoba. Tako da kažem da, ono, imam dobar osjećaj, ono, znam da će sve biti super. I mislim da je to, da je, da je to užasno bitno, taj jedan pozitivan stav da to sve .. bez straha, bez paranoja, bez panika, bez...
SANJA: Apsolutno!
ELIZABETA: .. jer ako mi sad uđemo u rasprave kakve su naše bolnice, šta se priča o zdravstvu, kako su nekakve žene prošle, da su liječničke pogreške najčešće u tom sektoru... rađanja i da stvarno ima groznih priča, pa gdje bi završili, onda stvarno ne bi nikada ... ne bi onda nikada rađali.
SANJA: Danas samo o lijepim pričama, zato ću i pozvat svog sljedećeg gosta, on će ti reć kako to izgleda uživo. Moj idući gost, naime, nije trudnica, ali se jako dobro kuži s djecom. Molim vas, pozdravite Hrvoja Rupčića!
(pljesak)
SANJA: Hrvoje je dva puta prolazio trudnoću svoje supruge, vrsne pjevačice Tine, kako si ti preživio, molim te, prvu trudnoću?
HRVOJE: Preživio sam, pošto sam ovdje. Pa, dobro, ja sam bio na obadva poroda zajedno sa, ovaj, Tinom...
SANJA: Molim te, onda, utješi mi Elizabetu. Ona je snimala porod i ...
HRVOJE: Da. Pa moram priznat da, ovaj, prilično šokantno. Ali... ali... ali neprocjenjivo iskustvo. Mislim, ono, ne bih si sad oprostio kad znam kako to je, da nisam bio. Jer, ono, možda malo više naučiš cijenit sve skupa. Ovaj, kako to je, ali ja nisam u tom trenutku znao baš ono, koliko sam zapravo bio šokiran. Znam da mi je doktor rekao nek se sjednem. Reko, "ne, ne, u redu sam". "Niste u redu, blijedi ste ko krpa, sad ćete se srušit" (smijeh) . Kad je sve to skupa za... ono, dok se to dešavalo, a... evo...ne znam šta bih još rekao, na kraju je ispalo kao da sam ja heroj i to je... to je Tinu uvijek smetalo, jer su svi ono poslije, odmah večer poslije, kad smo se našli, naravno, zabavljat se, proveselit se, popit nešto i onda su me svi pitali, ono "šta, bio si na porodu? Bravo, vau, heroj", na kraju ono, kaj sad, a ona ništa, ja sam samo rodila, a ti si bio heroj što si bio na porodu. (smijeh)
SANJA: Dobro. Pa malo je muškaraca koji to mogu, ovoga, izdržati i ostat na nogama, ali sjeti se prve trudnoće Tinine, kad ste saznali, evo da ćete postati roditelji. I kako si ti kao muškarac to doživio, tu spoznaju?
HRVOJE: Za razliku od mene kao žene? (smijeh) Ja kao muškarac...
SANJA:... ne za razliku od mojih cura koje...
HRVOJE: Ne, šalim se.
SANJA: Jesi li isto imao recimo, želje, za krastavčićima, kao i Tina?
HRVOJE: Ma ne, ne, nisam imao nikakve želje posebne, ovaj, ali i bez tih želja sam se uspio udebljati jednako kao i Tina.
SANJA: To zbog solidarnosti.
HRVOJE: To u prvoj trudnoći njezinoj. Da. Ne znam sad, da l' to ima veze ili ne, ali pretpostavljam da ima. Ali, ja mislim da sam uspio dobiti zajedno sa Tinom nekakvih trinaest kila, valjda kak je ona više jela, tak sam ja više jeo. Možda sam samo imao sad ovaj razloga da se mogu opustiti. To, viš kad se ona opustila, mogu i ja. Ne znam, ovaj, radi čega, ali znam da kad je ona rodila da poslije toga su mene svi pitali da kad ću ja sad rodit. Da. Da, to se sad sa drugim nije desilo, tak da, ovaj, ...
SANJA: Sad si bio mudriji.
HRVOJE: Da, bio sam. Malo mudriji.
SANJA: Dobro, sjećaš li se nekih Tininih posebnih prohtjeva, zahtjeva, je l' ti se činilo možda kao suprugu da je ... znaš vele da trudnicama "ma pusti ju"... Je malo bila razdražljiva, osjetljivija...
HRVOJE: Ma, normalno. Pa mislim, to je posebno stanje jedno koje, ono, trebaš stalno ju imat na pameti da je ona trudna, da je to stvarno drugo stanje, ne. Ovaj, tako da inače kad bi vjerojatno u normalnim nekakvim situacijama poludio, kad bi došlo do svađe, moraš se skulirati. Skužit da je to jedno posebno stanje i, ovaj, jednostavno udovoljavat željama i ...
SANJA: ... pružit potpunu podršku.
HRVOJE: Ma da. Pružit potporu, a nekad kad ti je svega dosta - maknut se. (smijeh) Kad više ne možeš izdržat. Jednostavno. Ali, ne svadit se. Nema, nema tu smisla, to je...
SANJA: Dobro, podrška partnera je sigurno jako važna, što očekujete, drage moje blažene? Hoće li vas držati vaši ljubljeni za ruku?
TIHANA: Meni možda ta podrška najviše znači, recimo što se tiče tog poroda, kad znam da će on bit tu kraj mene da, ... da, ne znam, da ono, možda neću umrijet (smijeh) il' neće se nešto takvo dogodit. Znači da ću izdržat to sve skupa lakše i, ovaj, ali pa je, ta potpora je jako bitna, jer to je isto, ovaj, dijelite to stanje na pola s nekim koga volite. Ja uvijek volim reći da je možda kod, kad imate dijete, da je najbitnije imat dijete s onim koga ti voliš. I ako je to sve skupa proizlazi iz te nekakve ... stvari veličanstvene, onda i to sve skupa samo poprima i tako nekakve veličanstvene oblike. Tako da, ovaj, nadam se da smo u dvoje jači, to jest u troje još jači ćemo bit.
SANJA: Aha.
ELIZABETA: Pa, što se tiče mene ... i tate od bebice, mi smo do sad sve ovo vrlo ležerno, to mi je super što je on vrlo ležeran i što nismo imali nikakvih kratkih spojeva, makar sam ja znala ono malo nekad pucat po šavovima. Mene, ono što mene najviše zanima je kako ćemo mi ovo poslije. To je, to je pitanje broj jedan. Kako ćemo se mi snaći kad ta bebica dođe. Ovo je bilo super, trudnoća je bila super, mi smo to ono, jako smo sretni, dan po dan. Čini mi se da ovo je puno lakši dio. E sad, sad kada slušam Hrvoja, vidim da to, da je ovoga, neki su očito prirodno talentirani pa se ja nadam i očekujem apsolutnu podršku, naravno.
HRVOJE: Pa ja mislim da su svi prirodno talentirani. Naime, to se dešava svim ljudima od početka svijeta (smijeh)
TIHANA: Ne, ja se ipak nadam da će moja beba od prvog dana spavati cijelu noć. (smijeh)
SANJA: Aha, mo'š mislit!
TIHANA: Šalim se. (smijeh)
SANJA: Hrvoje, koliko su te djeca promijenila?
HRVOJE: Pa ja mislim da puno. Stvarno puno. Mislim da zapravo nekakvo pravo odrastanje zapravo dolazi sa dolaskom djece. Možda sam si ja malo produžio čisto ovim... naš muzičarski život je produženo djetinjstvo vjerojatno u neku ruku. Tako da ne moraš bit baš ono ozbiljan posebno do kad .. u jednom momentu ne moraš stvarno bit, a to je kad imaš dijete, kad stvarno nekakve svoje postupke moraš odjednom stvarno počet razmišljat da .. da ovaj.. dijete uči od tebe. Sad ti to jednostavno šalješ dalje i moraš pazit, dakle, i psovke one koje ti nekad izađu normalno - odjednom nećeš psovat pred svojim djetetom, moraš nekak, ovaj, nekakva pravila uvest, odjednom i za sebe, kako hoćeš njega da nauči nekakva pravila na koja ja baš nisam navikao u životu, odjednom zapravo krenulo nekakvo pravo odrastanje otkad sam dobio stvarno ovu svoju djecu. Da ne kažem o nekakvom moralnom razmišljanju ili bilo šta - moraš pazit, nećeš ga naučit da laže, da ne znam da ovo-ono i onda moraš opet svojim primjerom stalno počneš razmišljat o sebi odjednom. Da zapravo svojim primjerom ti odgajaš svoje dijete. Više nego bilo kojim riječima, bilo čim drugim, svojim primjerom. I odjednom zapravo moraš počet čisto, ovaj, pazit strahovito na svoje ponašanje.
SANJA: Postat odgovoran...
HRVOJE: Odgovoran.
SANJA: ... za drugu osobu.
ELIZABETA: Mene je jako strah toga, jer ovo cijelo vrijeme dok mi pričamo moja bebica mene tako rita, tako da ne vjerujem baš da će biti neke pretjerane pomoći. S obzirom na ovo dosad što smo prošli.
SANJA: Ostanite s nama, hvala lijepa, ja uživam u ovom baby-boomu, nadam se i vi. Zato ostanite uz nas.
(pljesak)
- reklame -
SANJA: U emisiji o tome koliko se žene boje trudnoće i rađanja, pozivam ženu koja je sve to već prošla. Dva puta! Molim vas, pozdravite Ivanu Živković!
(pljesak, ulazi Ivana s dvoje male djece)
SANJA: Ivana sa, kako se kaže, tri frajera u kući... dragim svojim suprugom i dva sina - Ivana, sigurno ti nije lako.
IVANA: Pa da, s troje je teško.
SANJA: Dobro, mala je razlika, vidim, između klinaca.
IVANA: Je.
SANJA: Kol'ko?
IVANA: Devetnaest mjeseci.
SANJA: Ahm. Tu smo negdje. I? Kako je to bilo? Reci nešto Tihani i Elizabeti.
IVANA: Totalno dvije različite trudnoće, dva različita poroda (starijem djetetu: ti sjedneš tu kod mame u krilo, može?)... dva različita poroda, ali obadva sretna. I bila bih trudna...non stop.
SANJA: Cijeli život? Baš lijepo.
IVANA: Je, prekrasno razdoblje.
SANJA: Dobro, reci ti evo prvi put kad si ostala ovako, vrati se u razdoblje kad si bila kao Tihana ili Elizabeta. Prvi puta iščekivanje, razmišljanja, ...
IVANA: Pa...
SANJA: (manjem djetetu koje šeće po studiju: Dođi, dođi!)
IVANA: ... u prvoj trudnoći bila je i svadba uz sve to i puno emocija, puno razdražljivosti: pokažeš mi mali prst - rasplačem se, ali prva trudnoća je bila hrana, hrana i samo hrana. Najvažniji detalj. A ostalo sam sve pratila na Internetu, "bebe" čitala i tak.
SANJA: Znači, onaj tip koji se educirao.
IVANA: Ne u sad razmjerima da sam apsolutno sve, nego najviše me zanimalo kol'ko je veliko i šta sad počinje radit.
SANJA: Dobro, jesi li imala nekakvih posebnih želja, zahtjeva, ...
IVANA: Aaaa... posebnih želja.... želja...
SANJA: Gdje su one trudnice koje u dva ujutro žele jagode usred zime?
IVANA: Taj tip ne, ali odojak, ćevapi i tako konkretne stvari - to je bilo, to je bilo.
SANJA: Aha.
IVANA: A i flašica Nutelle. Obavezno. Po noći pored kreveta.
SANJA: Dobro, i koliko onda, vidim da si krasna već evo nakon Brune, dovela u red svoju liniju. Nisi se puno zdebljala - ni prvi ni drugi put?
IVANA: U prvoj trudnoći je bilo seda... osamnaest kila. Doma je bila kladionica. Da l' ću preć stotku ili neću. Došla sam do 92. A druga trudnoća je bila totalno različita. Povraćanje, mučnina, u početku sam skinula četiri kile, nisam mogla normalno jest, kak bi inače, ali i tokom ostatka trudnoće se nastavilo da sam manje jela i probrane stvari. Nije baš sve pasalo k'o u prvoj, ali kad sam došla na vagu pred porod, isto je bilo 92. (smijeh)
SANJA: Dobro, ali vidim, sad se kile tope, jer znam da je Lovro tek prohodao, a Bruno je već bio na putu. Nije lako s dvoje djece, tako mala razlika...
(I daje mlađem čaj)
SANJA:... vidim da ti je živahno i veselo.
IVANA: Živahno je 24 sata. Ali imam sreću što oboje spavaju cijelu noć. Nakon mjesec dana starosti spavali su cijelu noć. Za prvog mi je mama rekla kao "Ti ne znaš kaj znači imat dete", jer je spavao cijelu noć, bio dobar, nisam imala ono uobičajeno - sad plačeš, ne znam šta ti je. Nahranil se, zaspal, probudil, presvukla sam ga, nahranila, opet je zaspal. Tak je bilo s prvim. Drugi je došel, drugi je navečer u devet zaspal, probudio se u deset ujutro.
SANJA: Koja si ti srećkovićka! Ima i drugih - reći ću vam ja svoj - Ima i drugih slučajeva.
IVANA: Ima i drugih. Poznam, jedna prijateljica, mala ne prestaje plakat već godinu dana...
(Tihana koluta očima)
IVANA:... non stop, tak da stariji kaže "mama, bude ona prestala?"
SANJA: Dobro, ti si bivša sportašica, kako je bilo s vježbanjem u trudnoći?
IVANA: S vježbanjem u trudnoći? A, malo razgibavanja, ništa konkretnog. Nikakve,... a i nisam baš puno mogla, jer mi se jako spavalo. I rađe sam odspavala, nego išla vježbat. Tako da,... ali - pomaže, pomaže na porodu.
SANJA: A jesi li prošla onaj tečaj na koji nagovaram svoje gošće?
IVANA: Ne.
SANJA: Ni ti? Ah!
IVANA: Nisam prošla taj tečaj, jer di god smo trebali, uvijek je trebalo se naručit i platit. I to je bilo ono - nikak da se organiziramo. Em svadba, selidba, sve to nam je bilo, tako da... onda rekli smo: "budemo".
SANJA: Imaš vremena...
IVANA: Da, imam vremena,...
SANJA: ...za treće dijete.
IVANA: ...imam vremena i onda je došlo onih zadnjih pet minuta.
SANJA: Dobro, kako si rodila? Je l' je bilo sve normalno? Kako se sjećaš poroda: traumatično?
IVANA: Prvi je bio traumatičan. Prvi je bio dosta bolan i one priče - žene svašta viču za vrijeme poroda i sve to. "Ma, nebum ja, ja znam disat, ja sam sportašica, ja podnosim bol, ja ću to sve bez problema." E, onda je došao onaj period kad su jaki trudovi, onda sam se izgubila i počela vikat.
S (prema Elizabeti): Elizabeta, sve je u redu. Nasmiješi se.
IVANA: Ne, ali...
ELIZABETA: Ja sam prva!
IVANA: ... drugi porod - imala sam babicu koja je bila fenomenalna i u tom trenutku kad sam ja izgubila taj ritam disanja i svega toga, ona me došla upozoriti: "Ivana, diši. Diši ovako." I ona je sa mnom disala jedan period i onda sam ja to nastavila i posle je bilo... sve bez problema. A muž je trpio one sitne udarce i tako.
SANJA: Bio je s tobom na oba poroda?
IVANA: Bio je oba puta.
ELIZABETA: A famozna epiduralna? Ništa?
IVANA: Ne. Ne bih. Tog bi me bilo strah. Na primjer. Rađe sam pretrpjela - znam, to boli, to pretrpim, i onda poslije toga sve okej.
HRVOJE: Sad se sjećam da je Tina, ono, dok je rađala, ovaj, u jednom momentu je samo zvala doktora, jer je bila babica. I onda je došel doktor i ona je rekla: "Doktore, ja neću to izdržat, ja ću umrijet." A on je rekao: "Nećete, nećete. Izdržat ćete." "Ne, ali ja sigurno neću izdržat." "Budete, budete".
SANJA: (diše kao na porodu) Moja iduća gošća je doktorica Marina Ivanišević.
(pljesak)
SANJA: Marina je predsjednica Hrvatskog perinatalnog fonda i najbolje nam može reći kakva je situacija u rodilištima. Je li alarmantna? Ali, mislim, ne na stanje sad u bolnicama, nego na broj poroda.
MARINA: Pa, ne bi se moglo reći, ovoga, da se nešto bitno mijenja. Ja mislim da to više, ovoga, je stvar percepcije kada su poznate osobe trudne, pa se sada nađe jedna veća, ovaj, veći broj žena koje su iz svijeta medija, estrade, poznate po svojoj profesionalnosti ili po svojoj profesiji i tako da onda u tom sklopu tog broja žena kad se ovako nađe jedan mi imamo isto sad već jedan značajan primjerak ovdje, ovo dvoje rođene djece od sportašica, onda imamo i vaše djelatnike i tako. Dakle, to su žene koje su, jasno, eksponirane i onda se o njima priča pa se doima da ima više trudnoća ...
SANJA: Svi su trudni!
MARINA: ... ali ... da su svi trudni... ali što je u redu, što je za pozdravit. Jer mislim da je to ...
SANJA: Dobro pa koliko...
MARINA: ... izvrsna promidžba...
SANJA: ... se dnevno djece rodi?
MARINA: ... za one koji se ne mogu odlučiti, kad vide da jedna tako, tako prekrasne žene, tako, ovaj, divno izgledaju u trudnoći, da praktički ne možete reći! Već poodmakla trudnoća od gospođe Penić ili šest mjeseci ovdje kojih ja baš kao stručnjak kad vidim to je izrazita vitkost, ovaj, nazočna vjerojatno urednim rastom djeteta. Što je sve dokaz da se može normalno raditi, da se normalno može funkcionirati, da se može izvrsno izgledati i... Uostalom, imamo Karmelu koja je rodila i odmah se vratila nazad sa porodiljskog ...
SANJA: Tako je...
MARINA:... ponovo radit, ne? Dakle, to su sve situacije što ne znači da su manje vezane na djecu, nego jednostavno takav je način današnjeg života. Žena rađa, žena je majka, ali žena je i profesionalac i ... mislim da to... ja mislim da se i vi, Sanja, s time slažete
SANJA: Apsolutno!
MARINA: da mi moramo nastaviti živjeti i svoj drugi dio života.
SANJA: Tako je. Još kvalitetnije.
MARINA: Još kvalitetnije, jasno.
SANJA: No, dobro, ajmo onako čisto, koliko se dnevno u Petrovoj dječice rodi?
MARINA: Pa, Petrova je mjesto...
SANJA: Tam je malo gužva.
MARINA: Ne mogu ja reći da je nešto veća gužva nego što je uobičajeno. Vi znadete da je Klinika za ženske bolesti i porode u Petrovoj mjesto u kojem se sakupljaju sve problematične trudnoće iz cijele Hrvatske. Dakle, mi nismo ogledni primjerak tvornice djece u smislu "dođem, rodim i odem", nego "dođem, ležim sa komplikacijama i onda rađam". Dakle, to je nešto puno drugačije, jasno - i puno teže, samo što mi u zadnje vrijeme imamo zaista puno uspjeha pa je, ovoga, i nema nekakvih komplikacija i tako da sve ružičasto izađe i kod onih žena koje imaju komplicirane trudnoće. Negdje između 10, 14 poroda na dan je. Ali, to su mahom sve, recimo negdje oko 70% tih poroda da su rizični porodi. Tako da se za te porode, jasno, više osoblja angažira, ima i više, veći broj poroda carskim rezom, nisu prirodni porodi. Ovo što sam čula o epiduralnima, to je za nas...
SANJA: Da, da, baš sam htjela to postavit pitanje. Elizabeta se priprema možda dogovarati.
ELIZABETA: Da, korisne informacije na vrijeme skupiti.
MARINA: Apsolutno treba pristati na epiduralnu analgeziju u trenutku prvoga poroda. Mislim, jer se dođu... prvi porod je nešto što će vas inspirirati za dalje. Ako prvi porod prođe u redu, onda praktički nema više nikakvog, ove, nikakve opasnosti da se nećete više odlučiti za drugu trudnoću i sljedeće dijete.
(kadar na Elizabeti, koja kima glavom odobravajući).
MARINA: I brže ide, bezbolnije je, a ono što malo, ajmo reći boli, to je tih možda sat i pol do dva. (govori Ivani) Da ste uzeli možda epiduralnu analgeziju, da ste se za nju odlučili, bilo bi jedno 5, 6, 7 sati bi možda trajao porod, jednako kao što je u dužini, ali bi se manje umorili pa vam taj dojam možda ne bi tako bio dramatičan.
TIHANA: Da, meni je moj doktor osobno isto preporučio, kaže da bi svima preporučio, ovaj, pa i svojoj kćeri uostalom, tu epiduralnu. Sad...
SANJA: A mogu li trudnice ovako u dogovoru...
TIHANA: Ne znam da li tom...
SANJA: ... sa doktorom zatražiti...
MARINA: Da - da - da!
TIHANA: ... doktoru vjerovati u potpunosti...
SANJA: ...epiduralnu analgeziju?
MARINA: Pa meni mnoge žene u rađaonici kažu da žele epiduralnu analgeziju. Za prve porode svakako! A na drugi porod dođu, možda već je više uznapredovao pa ne zbog toga što mi ne bi htjeli dati, je l', to ni ne dolazi uopće u obzir, dok žena koja god dođe, a prilika je i nisu nam zauzeti anesteziolozi sa nečim što bi bilo puno hitnije, ali u pravilu, mislim, ne postoji niti jedna žena kojoj na želju nije dana epiduralna analgezija. U Petrovoj u zadnje vrijeme apsolutno.
SANJA: Dobro, Marina, imate sina od 11 godina, je l' tako?
MARINA: Tako je.
SANJA: Kako je prošao, hajmo sad malo pričati o tome, kakav ste vi porod proživjeli?
MARINA: O mome porodu? Pa znate, kad god bi ja sad počela pričati o svom porodu, naći će se možda netko tko bi vidio moj porod drugačijim. Ali, istina je samo jedna, je l'? Dakle, kod mene nije baš išlo sve, ovoga, tipično. Vjerovatno to kažu da liječnici, s njima nikad ne ide na način na koji bi oni sami željeli, i... došlo je do prsnuća plodovih ovoja dan ranije, znači večer ranije. Onda su se uspostavili neki trudovi, za mene su to bili dosta jaki trudovi po mojoj procjeni, samo što ja imam izrazito visoki prag tolerancije svega pa vjerovatno i boli. Pa sam ja sebi rastumačila "bolje da ja to doma sve malo, ovaj, prošetam pa da malo o tome razmislim" i došlo je jutro. I onda smo se odlučili da ja ipak odem na pregled da vidim da li se bilo što promijenilo. Promjene neke u nalazu nije bilo, i dalje je ostalo sve zatvoreno, tako da negdje oko 11 sati su me uvjerili da, znači nekih 14 sati nakon prsnuća plodovih ovoja, da bi ipak bilo dobro da ja pristanem na carski rez. Čemu sam se ja zaista, onako, baš snažno protivila, ja sam željela to sa epiduralnom i bila sam spremna na takav jedan porod i bila sam uvjerena da će to biti prirodno, jer dijete nije bilo preveliko i nikakvih komplikacija nije bilo, a ja sam bila mnogo vitkija nego što sam sada, u terminu poroda, tako i u dobroj kondiciji, tako da mi nije bilo baš, ono, jasno, ali - evo ga. Došlo je do carskog reza i Karlo je rođen carskim rezom negdje oko podne i bio je normalna beba, sve je bilo u redu, normalnih Apgar indeksa, tako da evo jedino to ostaje kao nešto što možda čovjek baš si jako... Mislim da ne treba čovjek željeti carski rez. To je.
SANJA: Dobro, ja moram priznati, evo ja sam dva imala carska i preživjela.
MARINA: Eto i ja sam isto preživjela. (smijeh)
SANJA: I sve je u redu. Prvenstveno mi se čini da čovjek treba vjerovati svome liječniku.
MARINA: Tako je.
SANJA: Ukoliko kaže "moraš na carski", moraš! Je li tako? To je ovo što je Tihana na početku govorila koliko je važna ta suradnja liječnika i, evo, buduće trudnice. Kako vi pristupate tim trudnicama mladima?
MARINA: Kad čujem da je Tihana rekla da ima liječnika koji će ju ujedno i poroditi. Takav broj žena nije većina žena. Većina žena je onih koje se kontroliraju negdje drugdje, a porađaju se u jednom od rodilišta, da li zagrebačkih ili negdje drugdje gdje žive. Tako da većinu žena porađa liječnik s kojim se oni, s kojim se žena-trudnica u najdelikatnijem momentu upoznaje praktički kad joj je najteže, ajmo reći, je l'? Trudnoća ide svojim tijekom. Svaka 3 ili 4 tjedna se vidiš na kontroli i to je to. A ovaj dogovor za porod je nešto što je, jasno, najbolje što može biti, jer se uspostavlja jedan dugotrajni kontakt, povjerenje, sigurnost da će u pola noći kada dođe do trudova se taj liječnik javiti na telefon, da će tu biti uz rodilju. A ukoliko tome nije tako, ja mislim da rodilišta zagrebačka su dobra, dobro opskrbljena i aparaturom, ali i ljudima koji zaista profesionalno rade svoj posao. Mi, recimo imamo savršene babice, dakle, to su sve osobe, osoblje koje u potpunosti živi za...
SANJA: Kažu mudri ljudi "ako je sve u redu, treba ti samo dobra babica". Je l' tako? Ona obavi puno posla.
MARINA: Tako je, točno kažu.
SANJA: Dobro, pozdravljamo sve naše babice i napravit ćemo emisiju o njima, što smo obećali još davno. Marina, "a bebe...?" Akcija, evo, koju i mi podržavamo, o čemu se radi? (beba puzi po studiju, mama ju lovi - smijeh) o ovim malim bebama, znači u hvale vrijednoj akciji skupljate novce upravo za odjel...
MARINA: Dakle, sakupljaju.. akcija "a bebe...?" krenula je u listopadu ove godine u kombinaciji, znači, Hrvatskog perinatalnog fonda, koji je nositelj akcije, i četiri partnera: HRT, Agrokorom, Europa-press holdingom i HT-om, na način da su oni bili inicijatori, da se senzibilizira javnost, to je promicanjem znanja o trudnoći, a konkretno se radi o obnovi Centra za dijabetes u trudnoći, referentni centar Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. To je odjel na kojem je jedan određeni broj trudnica trajno, negdje je njih između 8 do 10 smješten tijekom svoje trudnoće, zbog pojačanog nadzora i poroda. Zbog specifičnosti same bolesti, a s druge strane, taj odjel, znači, drugu svoju polovicu je na usluzi svim ostalim trudnicama sa ciljem da ono što je zaista nemoguća jedna kombinacija bila, što je na odjelu bila i ambulanta sa urološkim pacijentima, znači u trudnoći se zaista sve trudnice, to su i same svjesne, su se bojale najviše infekcije... a praktički je nemoguće održati čistim odjel, onako pod navodnicima, ukoliko ima jako puno vanjskih pacijenata. S druge strane, imali smo sve sedmerokrevetne, šesterokrevetne sobe, znači za ljude koji, odnosno za žene koje moraju tamo održavati trudnoću i biti jedno šest-sedam mjeseci u uvjetima da spavaju svaku noć sa šest nepoznatih osoba koje se u međuvremenu mijenjaju, dolaze neke nove, zaista se ne može očekivati neki veći...
SANJA: Nadam se, evo, da će ova akcija zapravo napraviti...
MARINA: Ja vam se najljepše zahvaljujem na tome što ste nas podržali i nadam se da ćemo do kraja siječnja sakupiti potreban novac od 2.500.000 kuna. Mi smo danas kre... mi smo pred dva tjedna skoro krenuli i praktički je u toku akcije počelo i rušenje odjela i njegova izgradnja. Baš da bude transparentno, da se ne može reći da ljudi nisu možda skeptični - "a kuda novac ide?", evo, novac će moći vidjeti da je već dijelom utrošen, odnosno, sve što smo sakupili, već smo praktički i dali.
SANJA: Evo, hvala lijepa. Još jednom: podržavamo ovu akciju, naravno, i naši gledatelji se mogu još uvijek uključiti. Vratimo se sad našim blaženim trudnicama. Imate li problema, makar mi se ovako kad vas gledam čini da nemate, sa odabirom garderobe? Nemate, ono, trudničke XXL ili... Moja prijateljica, to vas pitam, naime, nije mogla nać grudnjak odgovarajući. Ah, sretnica!
ELIZABETA: Sad ja ne bih htjela zvučati...
SANJA: Da, niste baš... mršave ste mi!
ELIZABETA: ... bahato, ali ja sam odmah rekla na početku: "nema šanse da kupujem nekakve prevelike brojeve", tak da sam ja i dalje u svom starom broju. Samo pametno nosim. Nosim na pasicu suknje, hlače, sad sam nešto posudila od jedne kolegice... Uopće,... ne. Ne sviđa mi se trudnička roba uopće.
TIHANA: Ja nekako stječem dojam da prije su trudnice više nosile široko, jer bi skrivale trbuh, a danas je moderno pokazati svoj trbuh. Pa zašto se, zašto se, ovaj, sramiti svog trbuha i nečeg takvog u čemu uživate svakodnevno, u svakoj minuti? Onda kažu, ako obučete uže, da ćete mršavije izgledat. Znači, tko nema baš problema sa puno više kilograma, onda je ljepše i stvarno izgleda kada, ovaj, kada je to nešto uže i kada ... ali želim reć da su to sad stvari koje se rade na veliku gumu gore. Jer, od prvog dana, od prvih mjeseci ne možete podnijet da vas nešto stišće. Neke traperice koje su dosta niske, to sam izbjegavala od prvog dana, jer me... ne mogu stvarno podnijet da me nešto tišće. Znači, nešto na slabiju gumicu i jako je korisno, to danas rade, može se nać već u svakom skoro dućanu, recimo..., ne znam..., u svakom drugom već imaju trudnički odjel i tako da su stvarno stvari primjerene, ovaj, trudnicama.
ELIZABETA: Nevjerojatno je koliko čovjek može iskoristiti stare garderobe s kojom se pozdravio nekada davno i zaboravio i meni je ova trudnoća super došla baš što se tiče kreativnosti. Ja sam ranije, uvijek sam jurila na posao, pa sam onako doslovce oblačila robu iz izloga. Evo, sad jedna kombinacija bam-bam, a ovo je super, ovo sad - možeš se igrati, možeš kombinirati, možeš birati stvari koje ti nisu padale na pamet, koje su neke mamine, neke posuditi, neke kupiti. Tako da nije istina da sad u trudnoći se mora nositi one halje kako su naše mame nosile, one dugačke.
TIHANA: Nisu imale izbora, danas stvarno ima izbora. I od donjeg veša i od garderobe, stvarno je sve dosta pristupačno.
SANJA: Dobro! Hvala vam lijepa. Mi bi mogli još jako puno pričati, je l' da, Hrvoje?
HRVOJE: Da, da... (smijeh)
SANJA: Sad si se sjetio svega. Mogli bi još puno pričat, hvala svim mojim gostima. Mi, naravno, hoćemo puno beba, ali isto tako i puno vaših dobrih priča. Hvala lijepa, vidimo se!
- odjava -
 |
|||
Odgovori s citatom
mamma Juanita prvotno napisa
) pročitala transkript, zgrožena sam još više. Ne mogu vjerovati količini bedastoća iznesenih u emisiji, koju, na žalost, očito gleda puno ljudi. Koliko upadica, kakvi izrazi... Mislim da bi se moja nećakinja sa svojih 5 godina daleko bolje poslužila hrvatskim i složila pametnije rečenice. 
