norah, prvi period će biti strašan i skoro svaki dan ćeš čuti neprimjerene komentare, poglede... i meni je bilo tako. u biti sam htjela ostati doma, baš kao i ti, da me nitko ne gleda. i bilo mi je prerano vratiti se na posao, bila sam previše ranjiva. nemam drugi savjet, osim da pronađeš tebi dobar način da izdržiš te komentare. mene kad bi pitali kako sam, bih rekla: ''bit ću dobro''. nisam baš išla na kave s kolegama i slično. (sad tek pomalo to mogu). i na kraju svakog radnog dana sam kod kuće puno plakala. sama ili s mm. možeš im samo kratko odgovoriti da ne voliš pričati o tome jer ti je još preteško, ali hvala im što pitaju.
kad čuješ neumjesne komentare (meni je jedan kolega rekao ''nisi baš bila disciplinirana, ha?'' ), nećeš se odmah snaći i reći im što ih ide, ali ako ti dođe, samo im stresi u lice. nemoj previše brinuti oko njihovih osjećaja (oni se ionako samo petljaju gdje im nije mjesto). ne zato jer te nije briga za druge, nego jer će tek iz tvoje reakcije shvatiti kako ti je jako teško. i možda će više paziti što pričaju drugi put.