Citiraj andynoa prvotno napisa Vidi poruku
htjela bih da promatrate s visoka jedanput tu situaciju... i svaki moj razgovor s njom, da ne želim da se petlja, da me savjetuje a ne pametuje, ispada na kraju da ja nju vrijeđam...

zar sam sebična ako s djetetom sjedim 20 minuta na kavici u gradu kraj parka i sunca? zar je to sebično, zar djetetu ne godi malo friškog zraka? zar mora biti mimoza od malena?

žalosno je to što ja sa 1663 kuna naknade ne mogu uzdržavati Noića i sebe, hvala dragom Bogu da sisa... a gdje još plaćanje stana, režija i svega ostaloga..zato moram bit manja od makova zrna u ovoj kući, želim da se moje odluke u vezi dijeteta poštivaju, a imam osjećaj da me svi ignoriraju..
Draga, ima dosta pitanja na koja moraš sama sebi odgovoriti (čak i ako ih roditelji ne budu postavljali, moraš ih sama postaviti....):

1. Gdje vidiš sebe za godinu dana (u roditeljskom domu ili izvan njega, s poslom ili bez njega - to ti je vezana trgovina)

2. Kako ćeš to postići (žalovanjem na forumu ili aktivnim okretanjem situacije u svoju korist)

3. Što je najbolje za tebe+dijete? Možeš li si dozvoliti luksuz da živiš samostalno ili ćeš odrasti i pregristi djetinjaste (ili postporođajne) misli i jednostavno se pomiriti da su neke stvari za sada takve kakve jesu...

4. Što ćeš prvo učiniti?

Da se razumijemo, nije mi cilj soliti nekome pamet - nisam na tvom mjestu i ne znam kako ti je, ali da jesam, to su otprilike stvari o kojima bih razmislila.... što mogu učiniti da me za početak počnu uvažavati i što je MENI SAMOJ najbitnije (je li to nalaženje posla, izvora prihoda, muža... younameit... ) i gdje želim biti za 10 godina i kako ću svoj život sama (ili s nekim??) odgurati u tom smjeru.

Uostalom, da i nisi bez prihoda i samohrana i tako dalje.... neke stvari bi bile iste, a druge ne bi. Nemoj previše uzimati k srcu, ali problemi se ne rješavaju sami od sebe - to obično ide bolje ako uzmeš u svoje ruke sve što možeš. Ima toga više nego si misliš.... A bolji motiv od djeteta (i sebe same) ti ne treba. Sretno!