Mama vs. baka

[Trina]

Znaš kako sam se ja osjećala kad sam rodila prvi put? Prvo nisam dala uglavnom nikome ni blizu malome (ovo se najviše odnosi na svekrvu). Mami jesam ali iznutra me kopalo jer je kao i tvoja bila jako uspješna s malim, za razliku od mene. Daklem, ja sam mislila da ću kad rodim, biti savršena mama. Da ćemo ja i moja beba biti jako povezani, da će ljubav frcati na sve strane a da će moj sin biti najsretnija beba na svijetu. To se uopće nije dogodilo. Ja sam bila preplašena mlada mama, smotana od glave do pete, zbunjena, ljubavi je bilo nešto ali daleko je to od onoga što sam ja zamišljala. Imala sam jetrvu koja je već imala dijete od dvije godine, bila je tako spretna, prematala ga je (njoj sam sve dozvoljavala i htjela sam da me nauči, u nju sam imala 100 povjerenja), nasmijana i puna ljubavi prema mom djetetu. A on je guštao u njenim rukama. Ja bi ga uzela, on bi dobio grčeve. Ja bi ga digla da podrugne, on nebi. Ona bi ga digla i pjevala mu, ljubakala ga i on bi podrignuo. Osjećala sam se ko promašeni slučaj. Trajalo je kratko svo to ludilo, negdje dok mi hormoni nisu došli na normalu i dok se ja nisam dovoljno opustila da bez prevelikog straha nosim svoje dijete i brinem se o njemu. Kad je sve prošlo bilo mi je jasno da je problem bio u mojoj nesigurnosti a ne u jetrvi, mami ili svekrvi.

Andynoa, sve će to doći na svoje. Budi zahvalna da imaš mamu kraj sebe a taj početni kaos neće trajati dugo.

[zadarmamica]

S drugim cu bit pametnija, uvaljivat cu ga kome god stignem

to je taj problem što je prvo dijete i onda želim sve sama, i moran pogriješit,pa cu shvatit sa drugim

[Vishnja]

hvala, devojke.
Bodulica, tačno tako je kako ti kažeš. često zažalim što ostale bake i prabake nisu stigle da im daruju svoju ljubav...

[andynoa]

Draga Trina, točno tako kako si napisala je kod mene, očito vrijeme liječi sve...

Zadarmamica, i moje je prvo to znaš, zato je ta sva doza nesigurnosti i straha al se nadam da će proči ubrzo i da ću se maksimalno opustiti...

[Trina]

zadarmamica, ja ih imam troje pa ni drugo ni treće nisam dala raznosivat okolo, nitko im nije mijenjao pelene, hranio ih..osim mene i muža .i svi su jednako razmaženi

Prema tome, kakav si, takav si. Moje dijete je moja briga, ja nikad nisam htjela ni babe ni tete ni ikoga blizu nas kad sam rodila. Osim prvi put ali nisam ni tad htjela samo sam bila ko Alisa u zemlji čudesa pa sam za neke stvari mislila da to tako mora. (iapk, znala sam da je svekrva višak). Iako, da živim s mamom onda bi joj dozvoljavala puno više nego ovako.

[zadarmamica]

potpuno se slažem. i moram se postaviti. vec sam joj rekla da nema nosanja diteta i ucenja na ruke.jer ce svekrva otici,a onda cu ja morat cilu noc nosati. frendica je malu super istrenirala(bebica sama traži u kolica, mirna,super sve).ALI došlo je vrime da se ona vrati na posao,i pocela je svekrva cuvati malu.i lipo ju je naucila da kad spava da se njih dvije drže za ruku. to je svekrvi bilo zanimljivo,i sad imaju problem jer mala nece zaspe bez ruke.cim je se pusti,ona žali.

a što se tice moje mame- super je.i to ne kažem jer mi je mama,pa je volin više od svekrve. rekla je da se nece mišati.ako je triban da je zoven. ona radi i nema u planu doci i živit samnom(niti bi ja to dozvolila) i od 0-24 biti mom ditetu mater. sama je rekla da je odgojila troje dice i njena uloga je sad da bude baba.mogu je tražit savjet, pomoci ce kad god je zatriban,.al se nece mišati.

[KayaR]

Da se i ja nadovezem na temu.
Moja je mama bila takva,dominantna.
Za sve sto uradim imala je komentar,kako bi moglo drugacije,bolje...za nju sam i sa 30 bila dete...
Jaaaako se radovala unucetu,i bojala sam se kako ce sve to skupa izgledati kada rodim.
Ali,pogresila sam.
Mama se povukla,prepustila mi sve.
Imala sam njenu svesrdnu pomoc,ali samo u onome zasta je sama zatrazim.
Njen stav je bio kako je ona bila mama pre puno godina.
Kako se misljenja i stavovi o nezi beba stalno menjaju,kako je sad sve novo i drugacije,i kako svaka odluka treba biti moja.
Odusevila me je,hvala joj na tome
Tu su sve moje ograde pale,dopustila sam joj sve iako sam bila od onih koje svojoj bebi nisu dale ni blizu
Znala je napraviti citav teatar,pozornicu s lutkicama,izmisliti pricu i zabaviti tako malu bebu onako kako ja to ni u snu ne bih umela.
O kuvanju,peglanju i ostalim poslovima da ne govorim.
Stavila je mene i bebu na prvo mesto,a ona je bila dobri kucni duh.
To je bilo zaista dragoceno.
Ali,nije pozivela jos dugo...
Samo moj prvi je primio te bozanstvene nesebicnoljubavne uticaje svoje bake.Ostalo dvoje je znaju samo sa slika,i to mi razdire dusu.
Sveki je druga prica.
Osim sto se smrtno naljutila zato sto sam nakon porodjaja odabrala da budem kod svoje mame a ne kod nje(zaboga ona zna najbolje...)hvala bogu sto smo tada bile daleko,jer je svoje savete plasirala s nepodnosljivom dozom nametljivosti i autoritarnosti.
Nazalost,naivno sam poneke i poslusala i grrrdno pogresila,sto me je kasnije skupo kostalo...
No,uceci na sopstvenom(losem)iskustvu,s trecim sam uspela povuci crtu preko koje se ne sme preci,po cenu da postanem vestica.
I sada je svima mnogo lakse.
Andynoa,svojoj mami ipak mozes reci i ono sto nekome drugom ne bi mogla,i ona ce razumeti.
Kazes da si sada oporavljena i mnogo jaca,probaj diskretno postaviti granice koje ti pasu,a mama ce ti pomoci u svemu ostalom.
Bice sve ok

[andynoa]

pa normalno da mamu voliš više od svekrve

ja sam isto rekla da se što manje nosa... samo što ja imam možda sad drugi problem, naučila sam ga da spava kraj mene, jer sam ga sad tri noći dok sam mislila da se guši stavila kraj sebe, jer ne mogu bit sagnuta kraj kinderbeta jer leđa bole, i sad kmeka i ne želi bit u kindiću, već na velkom krevetu, evo i sad je na istom zaspao... možda je problem, a možda nije, tko će ga znat, s njima se ne zna, iz dana u dan se sve mjenja...

ja sam jutros jedva ustala iz kreveta uklještio mi se ili živac ili mišić kraj boka gore i jedva da mogu stat na lijevu nogu, tako da sam zamolila da barem sad dok ja malo odmaram mater na njega pripazi ako zakmeka... i da mi ga donese ako bude išta, jer se stvarno ne mogu pomaknut... ja u boravku a mališa u našoj sobi do boravka...

[malta]

e tako je slično bilo i kod mene. Ali mislim da je stvar u tome što beba osjeti mlijeko pa bi papala pa je nervozna što joj ne daš stalno da ti visi na sisi. Ja sam bila isto uvjerena da me beba mrzi jer se kod svih prije smirila. Ali sad mislim da sam joj ja najvažnija u životu. Sa sisom il bez. Vidjet ćeš da će se ubrzo sve promjeniti. Najvažnije je da ti budeš sigurna da je sve što radiš baš ono što je dobro za tvoju bebu, što je nemoguće kad ti je prvo dijete i misliš da svi znaju bolje. Ali treba se znati opustiti. A pomoć prihvatiti toliko koliko tebi odgovara. Ti si glavna, ti određuješ šta i kako će se postupati s tvojom bebom i to ti nitko ne može zabraniti.

[koksy]

zadarmamica nadam se da me neces krivo shvatit... Ucenje djeteta na ruke...to ne postoji, djeci je potreban taj kontakt, ona to ne traze zato sto su razmazena nego zato sto se zele osjecati sigurnima. I vjeruj mi, ako nosas dok su mali puno prije se osamostale kasnije jer se osjecaju dovoljno sigurnima u sebe i u majku tj. steknu potpuno povjerenje. Drzanje za ruku dok spava, mazenje da zaspi...i tome slicno zna biti naporno kad se "mora" svakodnevno ali kasnije, kad dodu u fazu da ti jedva daju pusu bude ti beskrajno drago sto si imala toliko fizickog kontakta s djetetom dok si jos mogla. Moj spava samnom u krevetu, duuuugo smo spavali stisnuti jedno uz drugo a ja bi ga mazila po kosi. Sad se samo odmice od mene a meni fali do boli taj osjecaj njegove glave na mojim prsima i njegovih ruku oko moga vrata dok spavamo. I nosala sam ga dok ej bio beba, puno puno... ali cim je propuzao vec mu to nije bilo potrebno, bilo mu je bitno samo da sam tu, da me vidi i cuje.

[laumi]

zadarmamica nadam se da me neces krivo shvatit... Ucenje djeteta na ruke...to ne postoji, djeci je potreban taj kontakt, ona to ne traze zato sto su razmazena nego zato sto se zele osjecati sigurnima. I vjeruj mi, ako nosas dok su mali puno prije se osamostale kasnije jer se osjecaju dovoljno sigurnima u sebe i u majku tj. steknu potpuno povjerenje. Drzanje za ruku dok spava, mazenje da zaspi...i tome slicno zna biti naporno kad se "mora" svakodnevno ali kasnije, kad dodu u fazu da ti jedva daju pusu bude ti beskrajno drago sto si imala toliko fizickog kontakta s djetetom dok si jos mogla. Moj spava samnom u krevetu, duuuugo smo spavali stisnuti jedno uz drugo a ja bi ga mazila po kosi. Sad se samo odmice od mene a meni fali do boli taj osjecaj njegove glave na mojim prsima i njegovih ruku oko moga vrata dok spavamo. I nosala sam ga dok ej bio beba, puno puno... ali cim je propuzao vec mu to nije bilo potrebno, bilo mu je bitno samo da sam tu, da me vidi i cuje.

potpis na koksy.

[ms. ivy]

vidim, došlo je vrijeme da se prebacimo na topice "može li se beba razmaziti/naučiti na ruke". takvih nam bar ne nedostaje!

[Trina]

Što se nošenja tiče i "učenja na ruke", to mi je recimo jedan od prirodnih i normalnih kontakata između majke/tate i bebe, isto kao i hranjenje, mijenjanje pelena id. Zadarmamica, ne slušaj te gluposti, vodi se za svojim instinktima kad se dijete rodi a sve ostalo stavi sa strane.

[zadarmamica]

zadarmamica nadam se da me neces krivo shvatit... Ucenje djeteta na ruke...to ne postoji, djeci je potreban taj kontakt, ona to ne traze zato sto su razmazena nego zato sto se zele osjecati sigurnima. I vjeruj mi, ako nosas dok su mali puno prije se osamostale kasnije jer se osjecaju dovoljno sigurnima u sebe i u majku tj. steknu potpuno povjerenje. Drzanje za ruku dok spava, mazenje da zaspi...i tome slicno zna biti naporno kad se "mora" svakodnevno ali kasnije, kad dodu u fazu da ti jedva daju pusu bude ti beskrajno drago sto si imala toliko fizickog kontakta s djetetom dok si jos mogla. Moj spava samnom u krevetu, duuuugo smo spavali stisnuti jedno uz drugo a ja bi ga mazila po kosi. Sad se samo odmice od mene a meni fali do boli taj osjecaj njegove glave na mojim prsima i njegovih ruku oko moga vrata dok spavamo. I nosala sam ga dok ej bio beba, puno puno... ali cim je propuzao vec mu to nije bilo potrebno, bilo mu je bitno samo da sam tu, da me vidi i cuje.

necu te krivo shvatit
ja sam za to da ja budem mama i da ga ja nosam, mazim,pazim. i da ja budem ta koja cega razmazit ako vec bude razmažen .i ja i muž da uspostavimo taj kontakt snjim i povezanost.a ne baba.da ga ona stalno nosa. prvo je dite.i znam da cu biti pohlepna.i tit cu ga samo za sebe i muža. o tome se radi.

[zhang]

naslucujem na ovoj temi ventilanu po pitanju svekrva pa skoro kljucanje....

a ja bih htjela to sve pogledati iz drugog kuta, i stvarno se trudim i tako gledati. pa se povremeno stavim u njihovu ulogu. u vecini slucajeva smatram da sve sto nam govore ili rade da to rade zaista iz najbolje namjere i zato sto su one tako radile i ne smatraju da je to bilo tako lose kao sto se nama sada cini.

i bas me zanima koliko nas ce biti tako tolerantne zen bake kako sada mislimo. evo, ja sam skoro pa totalno uvjerena da bih imala nesto za reci da vidim da mi snaha/kcer (ako ju budem imala) stavi dijete u
hodalicu, uvali mu dudu u usta i ode zapaliti cigaretu. ili da necu
pokusati sugerirati da radije napravi kasicu, nego da kupi gotovu. i da mi unuk svaki dan jede hrenoke i smokice. sorry, morala sam ih spomenuti

ja se uvijek pitam kakva li cu ja biti. sada mislim da cu biti super kul.a sigurno necu. ili cu se petljati previse ili premalo.

ja sam sa svojim svekijima pocela na bas, ali bas losoj nozi, a sada bi im spomenik digla. trebalo nam je vremena da se naucimo jedni na druge i prihvatimo takvima kakvi jesmo. i danas svatko od nas ispali nesto sto onom drugom zvuci nebulozno, ali znamo da nema losih namjera i to je oni sto je vazno.

razlika izmedju svekija i roditelja je u tome sto smo na roditelje navikli i znamo ih, a svekiji su nam dosli iznebuha i sada ih moramo prihvatiti da su takvi kakvi jesu, sto nije uvijek lako. i partnera nam je nekada tesko prihvatiti, a kamoli dalje...

eto, mozda bi se prvo trebali staviti u njihovu poziciju pa tek onda brundati..

[pomikaki]

zhang, potpis

[Sani1612]

Potpis na zhang. S tim da su meni i mama i sveki super.

[Angie75]

ja bih htjela to sve pogledati iz drugog kuta, i stvarno se trudim i tako gledati. pa se povremeno stavim u njihovu ulogu.

To i ja uvijek radim, kad god mi nečim dignu živac, uvijek se sjetim da ću i ja jednom (odnosno, dvaput ) biti svekrva.

[n.grace]

zhang, super ti je post

[Smajlich]

KayaR, mogu te potpisat u većini stvari...i ja mogu svojoj mami bez ustručavanja sve reći, a iako dominantna nije se nametala i da nije bilo nje, u mnogočemu bih se teže snašla. Sveki, s druge strane, (već sam pisala o tome) voli nametati svoju volju, mene se malo poštuje i sluša, ma u početku su me ignorirali
Sada je situacija mnogo bolja, jer sam se nekoliko puta zauzela za sebe i svoje mišljenje, pa vjerujem da sve ide nabolje po tom pitanju... Inače, stalno govorim da ja neću biti ko moja sveki, ali bojim se da ću ipak postat prava svekr(i)va.......kad-tad

[andynoa]

Sigurno ću biti sveki, pošto imam sina, i tko zna šta će ta snaja mislit o meni, a isto tako kako ću se ja postaviti prema njoj...
POznavajući svoju bivšu potencijalnu svekrvu (mamu od oca djeteta) ne bi se složila u ni u kojem pogledu s njom, a kamoli o djetetu... pogotovo jer je ona podređena svom mužu, i oni su svi podređeni samo na pater familias, dakle bez muškog nikud pa ni srat na wc da izvinite (zato možda mi i nisu svojta)..

Naučila sam puno stvari raditi samostalno pošto se brinem za sebe od 15te godine, od zarađivanja i ostalih stvari da ne nabrajem, i teško mi pada kada nekoga moram moliti ili tražiti za pomoć..

Da se vratim na svoju majku, danas dok smo bile zajedno s Noićem, je komentirala: "vidiš Noa, ja sam ti klaun, a ovo je tvoja mama"..
Kayar, osjećam da će i ona imat kazališne predstave .. hvala ti na divnim riječima..

[katajina]

A propos mama, baka i svekrva evo nekoliko bisera....
Došla nam neka žena u kuću i kaže meni baka: "Reci dobar dan i pruži ruku" ( bilo je to prije koju godinicu )

Živimo iznad svekija i "svekriva" poželjela s nama na misu.
Ona MM-u : "A to ćeš obući u crkvu? Mogao si neke druge hlače.
A zašto nisi uzeo jaknu?"

[Ifigenija]

Ja se nakon šest godina već polako svrstavam u stranu svekrva i majki, i punica. Nekako ti uđe u grif to da je dijete - dijete, toliko brineš o njemu, da ti je to automatika. Nisu one brižne krive.
Meni već moj sin kaže - ti misliš da sam ja beba, i što je najgore, mislim.
Toliko puta sam rekla obuci cipele, pazi na auto, hodaj uz rub, da ponavljam u svakom trenu rastresenosti. čak i kad je on skroz sposoban pazit da ga ne pomete auto ili sjetit se cipela prije nego što ide u park. Pa onda drugo dijete s kojim ciklus uljuđenja počinješ iznova, pa susjedina i djeca od prijatelja, usjeklo mi se u neuralne veze. Tako ću i za dvadeset godina svakom mlađem od sebe ponavljat da nek uzme jaknu i pazi da ga ne skupi auto. I nek jede.
Vidim i da imam automatski grif dohvatit bilo čije dijete koje palo, a ja sam mu najbliže (tipa nema majke u blizini), bilo čijoj bebi koja plače kažem - dođi mami i takve gluposti.

[andynoa]

ja sam danas saznala što je moja mama pretrpila na vjenčanju od svekrve i bilo mi je grozno to slušat, ne da mi se ni prisjećat toga kamoli pisat... al samo da znate mamina svekrva olti moja baba od 85 godina je nagovorila staroga da obuče plavo plišano odjelo na vjenjčanje, usprkos tome što je moja majka njemu spremila lijepo crno odjelo u dalmatinskom štihu, a da ne spominjem da je njezina vjenčanica završila ko zavjesa čim smo se preselili od njih 91 godine, i nedugo zatim 97 su gospoda došli za nama ... (mater mi je svoj mir imala svega 6 godina) i zato ću jedino što znam da ako jedan dan budem svekrva/svekriva prvi kapital dat djeci novce neka se grade kuću ili kupuju stan, a ja ću živjet makar u kartonskoj kutiji na ulici... nikako s njima...
moja kuća 4 generacije nicht gut....

[Kaae]

ja sam danas saznala što je moja mama pretrpila na vjenčanju od svekrve i bilo mi je grozno to slušat, ne da mi se ni prisjećat toga kamoli pisat... al samo da znate mamina svekrva olti moja baba od 85 godina je nagovorila staroga da obuče plavo plišano odjelo na vjenjčanje, usprkos tome što je moja majka njemu spremila lijepo crno odjelo u dalmatinskom štihu,

Mislis, sto ti je mama pretrpila na vjencanju jer je tvoj tata nesto napravio? Osim ako ga njegova vlastita mati nije, stajaznam, bicem tjerala i lancima vezala za plisano odijelo. Nikad se ne zna, kod nekih se i to dogadja.

[pomikaki]

I ja sam nekako pomislila da će biti puno gore

[andynoa]

Mislis, sto ti je mama pretrpila na vjencanju jer je tvoj tata nesto napravio? Osim ako ga njegova vlastita mati nije, stajaznam, bicem tjerala i lancima vezala za plisano odijelo. Nikad se ne zna, kod nekih se i to dogadja.

ma nije stvar u plišanom odjelu da se to preživit, sveki ju je podjebavala cijelu svadbu jer je moja mater hercegovka i govorila pred svim gostima da je ništ koristi i tako to.. mater se crvenila od srama pred svima, al je prežvakala sve... a ista ta sveki je sa trbuhom do zuba došla za mojim didom pokojnim u selo (dida je bio domobran, a ona imala 16 godina)... a mene je klala dok sam ostala trudna, i još k tome dok sam ostala sama, da kako ja mogu tako mlada bit trudna blablablablabla...eto to je moja BAKA!!!!!
ma jojojojojojojojojojojojojojojoj moderatorice oprostite na OT-u....

[andynoa]

a da ne kažem da sam ja bila kopile jer sam žensko dijete, i da ne spominjem svega što sam se od nje naslušala u ovih 9 mjeseci koje živim s njima... i da ne spominjem da je mater i mene i brata vodila na čuvanje kod susjeda jer nas ona nije htjela čuvati itd.. i išli u 5 ujutro u vrtić jer je mama putovala na posao 40 km... itddddd..

[Tina84]

samo što ja imam možda sad drugi problem, naučila sam ga da spava kraj mene, jer sam ga sad tri noći dok sam mislila da se guši stavila kraj sebe, jer ne mogu bit sagnuta kraj kinderbeta jer leđa bole, i sad kmeka i ne želi bit u kindiću, već na velkom krevetu, evo i sad je na istom zaspao... možda je problem, a možda nije, tko će ga znat, s njima se ne zna, iz dana u dan se sve mjenja...

Tako sam i ja počela, pa evo ga, dan danas sa svoje 4 godine spava s nama u bračnom krevetu.
I nimalo nam to ne smeta. Problem je što nam ove godine dolazi beba, pa ne znam kako ćemo onda. Ali pričamo o tome i kaže naš mali dečko da će kad dođe beba on početi spavati u svom krevetu.
Živi bili, pa vidili

zadarmamica nadam se da me neces krivo shvatit... Ucenje djeteta na ruke...to ne postoji, djeci je potreban taj kontakt, ona to ne traze zato sto su razmazena nego zato sto se zele osjecati sigurnima. I vjeruj mi, ako nosas dok su mali puno prije se osamostale kasnije jer se osjecaju dovoljno sigurnima u sebe i u majku tj. steknu potpuno povjerenje. Drzanje za ruku dok spava, mazenje da zaspi...i tome slicno zna biti naporno kad se "mora" svakodnevno ali kasnije, kad dodu u fazu da ti jedva daju pusu bude ti beskrajno drago sto si imala toliko fizickog kontakta s djetetom dok si jos mogla. Moj spava samnom u krevetu, duuuugo smo spavali stisnuti jedno uz drugo a ja bi ga mazila po kosi. Sad se samo odmice od mene a meni fali do boli taj osjecaj njegove glave na mojim prsima i njegovih ruku oko moga vrata dok spavamo. I nosala sam ga dok ej bio beba, puno puno... ali cim je propuzao vec mu to nije bilo potrebno, bilo mu je bitno samo da sam tu, da me vidi i cuje.

potpis

naslucujem na ovoj temi ventilanu po pitanju svekrva pa skoro kljucanje....

a ja bih htjela to sve pogledati iz drugog kuta, i stvarno se trudim i tako gledati. pa se povremeno stavim u njihovu ulogu. u vecini slucajeva smatram da sve sto nam govore ili rade da to rade zaista iz najbolje namjere i zato sto su one tako radile i ne smatraju da je to bilo tako lose kao sto se nama sada cini.

i bas me zanima koliko nas ce biti tako tolerantne zen bake kako sada mislimo. evo, ja sam skoro pa totalno uvjerena da bih imala nesto za reci da vidim da mi snaha/kcer (ako ju budem imala) stavi dijete u
hodalicu, uvali mu dudu u usta i ode zapaliti cigaretu. ili da necu
pokusati sugerirati da radije napravi kasicu, nego da kupi gotovu. i da mi unuk svaki dan jede hrenoke i smokice. sorry, morala sam ih spomenuti

ja se uvijek pitam kakva li cu ja biti. sada mislim da cu biti super kul.a sigurno necu. ili cu se petljati previse ili premalo.

ja sam sa svojim svekijima pocela na bas, ali bas losoj nozi, a sada bi im spomenik digla. trebalo nam je vremena da se naucimo jedni na druge i prihvatimo takvima kakvi jesmo. i danas svatko od nas ispali nesto sto onom drugom zvuci nebulozno, ali znamo da nema losih namjera i to je oni sto je vazno.

razlika izmedju svekija i roditelja je u tome sto smo na roditelje navikli i znamo ih, a svekiji su nam dosli iznebuha i sada ih moramo prihvatiti da su takvi kakvi jesu, sto nije uvijek lako. i partnera nam je nekada tesko prihvatiti, a kamoli dalje...eto, mozda bi se prvo trebali staviti u njihovu poziciju pa tek onda brundati..

Odličan post

Još bih dodala o tim razlikama mama-svekrva...
Dijete je nešto najvrednije što posjedujem. Važniji mi je od života! I kome ću takvu dragocjenost prvome povjeriti ako mogu birati? Pa svojoj mami naravno! Onoj u koju imam beskrajno povjerenja, s kojom mogu biti beskrajno otvorena, koja mi neće zamjeriti na nekoj gluposti ili nepromišljenosti...
S mamom sam dakle otvorena, bez ustezanja, sa svekrvom sam na "vi".
Svekrvu izuzetno cijenim i poštujem kao majku svog supruga i brižnu baku svog sina. Koliko se ona kao osoba meni sviđa ili ne nije važno, nikada si neću dopustiti da ju uvrijedim. Bar ne namjerno.
I eto što se djeteta tiće iako je moja mama meni na prvom mjestu, trudim se ne praviti razliku pred djetetom jer su one njemu bake u jednakoj mjeri

[Sani1612]

Opet se ide po babama, svekrvama..Ti i Noa ste obitelj, posebna i jedinstvena, koja slučajno s drugima dijeli životni prostor. Na neke stvari se moraš naviknuti ti a na neke stvari tvoji. Bez zdrave i suvisle komunikacije teško da će to biti moguće. Pusti mamu nek malo uživa, njena kćer je rodila bebu, ima li veće sreće. Većina baka je blago, ako su bake u pravom smislu te riječi. Ti si mama, svakim novim danom ćeš toga biti svjesnija.

[ksena28]

jooooj, nije dobro izvlačit te stare skeletone iz pretpovijesti pred svojom djecom. ja to zamjeram svojoj mami i doista se nadam da ću pametnije procijeniti kad moja mala bude velika i šutjeti....

[Beti3]

potpuno se slažem. i moram se postaviti. vec sam joj rekla da nema nosanja diteta i ucenja na ruke.jer ce svekrva otici,a onda cu ja morat cilu noc nosati. frendica je malu super istrenirala(bebica sama traži u kolica, mirna,super sve).ALI došlo je vrime da se ona vrati na posao,i pocela je svekrva cuvati malu.i lipo ju je naucila da kad spava da se njih dvije drže za ruku. to je svekrvi bilo zanimljivo,i sad imaju problem jer mala nece zaspe bez ruke.cim je se pusti,ona žali.

a što se tice moje mame- super je.i to ne kažem jer mi je mama,pa je volin više od svekrve. rekla je da se nece mišati.ako je triban da je zoven. ona radi i nema u planu doci i živit samnom(niti bi ja to dozvolila) i od 0-24 biti mom ditetu mater. sama je rekla da je odgojila troje dice i njena uloga je sad da bude baba.mogu je tražit savjet, pomoci ce kad god je zatriban,.al se nece mišati.

zadarmamica, zapamti ovaj post, pa ga pročitaj za jedno 4 mjeseca. I ako ti se bude dalo napiši nam što ćeš tada misliti o ovim svojim riječima. Mogu se kladiti da ćeš se čuditi sama sebi i reći:" kako ja nisam ništa znala!"

Srećom, bebe su najbolji učitelji, nema sumnje da će i tvoja tebe naučiti što voli, kad se želi nosati, papati, spavati...Sve ćeš učiniti da ne plače i bude sretna i zadovoljna beba. Pa i prihvatiti ćeš vjerojatno pomoć, jer svatko se ponekad mora odmoriti. I kako dobro dođu sigurne bakine ruke.

[nela08]

zadarmamica, zapamti ovaj post, pa ga pročitaj za jedno 4 mjeseca. I ako ti se bude dalo napiši nam što ćeš tada misliti o ovim svojim riječima. Mogu se kladiti da ćeš se čuditi sama sebi i reći:" kako ja nisam ništa znala!"

Srećom, bebe su najbolji učitelji, nema sumnje da će i tvoja tebe naučiti što voli, kad se želi nosati, papati, spavati...Sve ćeš učiniti da ne plače i bude sretna i zadovoljna beba. Pa i prihvatiti ćeš vjerojatno pomoć, jer svatko se ponekad mora odmoriti. I kako dobro dođu sigurne bakine ruke.

X
pametno zboriš!

[zadarmamica]

a vidit cemo. rado cu napisati za 4 mj. kakva je situacija. nisam tila ispast sa svojim postom nezahvalna. ja sam zahvalna na pomoci i znam da ce moja mama i od muža mama pomoci u bilo kojem trenu.i cijenim to.al za pocetak i MM i ja želimo sami sve probat i uciti što naša beba voli, želi.

[andynoa]

Ne bih ovo napisala da me moja majka danas nije uvrijedila do bola i da ne plačem odkad je to rekla...
Naime, ja sam odustala na 4toj godini od faksa, zaposlila se, radila 3 godine, ostala trudna, dobila otkaz (ali uspjela sam se vratiti na faks sad u rujnu mi kreću predavanja), te je moja mater danas izjavila mladom susjedu, molim te ugledaj se na I. (moj brat, diplomirao u roku, trenutno asistent na faxu) a ne na mene!
Što ja nisam dobar primjer ljudima??? Barem se nisam potepala po ZGu nego sam se sama financirala i radila i stekla neko radno iskustvo?? Šta dobiti dijete se smatra sramotom..??

Al nije ni to poanta priče, poanta priče je da ja ne mogu više...
Opustila sam se skroz sa Noićem, i pričam mu sada i pjevam, i ja mu glumim dvorsku ludu, ali imam osjećaj i dalje da svi misle da sam nesposobna...

Primjer 1:
Vani 25 stupnjeva, obučem Noića, stavim ga u kolica, kažem kući da idem sa Noićem u šetnju i da ide kolegica sa mnom i da postoji mogućnost da sjednemo na kavu.... odgovor je bio dobro!!! U sat vremena kojih me nije bilo zvala me 10 puta da vidi jel sve u redu, i svaki puta je odgovor bio Noa spava sve je u redu...

Primjer 2.
Oblačenje za šetnju i stavljanje u kolica nikako ne može proći bez prigovaranja, ili sam ga tanko obukla ili debelo, i da kao moram mu ponijet čaj, da šta ako se rasplače ako bude gladan: moj odgovor, mama nije tanko, nije debelo, dijete je dobro obučeno, a ako bude gladan, ja ću izvadit cicu i maramu i dat mu papati.. njezin odgovor ti nisi normalna, i sebična si...

Primjer 3.
Svi znate jelte da dojeno dijete nema redovnu stolicu i da dok kaka, pokaka punu pelenu. Moj Noić kaka svaki drugi dan, i samo se grči prije kakanja, i onaj dan koji ne kaka na svaki njegov kme, to je zato jer ga boli trbuh jer nema stolicu i treba mu dati čaja... meni se diže kosa na glavi...

Ima još primjera ali sad ne bih sve navodila...
I jučer smo se svađale, od razgovora koji je započet na lijepi način završile smo sa noževima.. rekla sam po zadnji puta da ju molim da ja budem mama tom djetetu i da me pusti... da je dobro savjetovati ali ne i pametovati...

Očajna sam, plačem već nekoliko dana svaku večer, htjela bih biti sama sa Noićem, ali financijski to nije moguće..
Moram biti zahvalna na takvim roditeljima, i na svemu što su mi dosad pružili, a sada samo želim bježati....i otići...

da vam ne spominjem da je i danas izbio fight isto... zato što je danas bilo malo hladnije a ja sam s malcem otišla u šetnju (15 minuta) nit vjetra nit ičega...

užasno se osjećam, smatram da misle da sam nesposobna brinuti se za svoje dijete.... jako sam jadna

[Pinky]

nisi ti nesposobna već se ona miješa gdje treba i ne treba.

primjer1 - drugi put isključi zvuk na mob. pa nek zove koga hoće... ili isključi mob skroz. to je TVOJE vrijeme a ne vrijeme za njeno iživljavanje.

svi ostali primjeri: beba neće dobiti ništa osim sike do tada i tada, sorry mama. i stalno joj to ponavljati. pa ako će skužit nek skuži.

ne trebaš se zbog njenog control freak mozga osjećati ni manje vrijedna ni lošom mamom. a najmanje biti jadna.

[andynoa]

nisi ti nesposobna već se ona miješa gdje treba i ne treba.

primjer1 - drugi put isključi zvuk na mob. pa nek zove koga hoće... ili isključi mob skroz. to je TVOJE vrijeme a ne vrijeme za njeno iživljavanje.

svi ostali primjeri: beba neće dobiti ništa osim sike do tada i tada, sorry mama. i stalno joj to ponavljati. pa ako će skužit nek skuži.

ne trebaš se zbog njenog control freak mozga osjećati ni manje vrijedna ni lošom mamom. a najmanje biti jadna.

ovo s mobom ne pali, samo bi bilo gore, a kad kažem da je to moje dijete, i moje vrijeme, i da je šetnja moja stvar, dal ću se ja šetat oko livade, ili do grada i natrag, onda mi odgovori da sam sebična...

[marta]

Pa sta te briga sta ti odgovori da si sebicna... Lijepo ostavi mob doma. Pa nek njoj zvoni kad te zove.

[andynoa]

htjela bih da promatrate s visoka jedanput tu situaciju... i svaki moj razgovor s njom, da ne želim da se petlja, da me savjetuje a ne pametuje, ispada na kraju da ja nju vrijeđam...

zar sam sebična ako s djetetom sjedim 20 minuta na kavici u gradu kraj parka i sunca? zar je to sebično, zar djetetu ne godi malo friškog zraka? zar mora biti mimoza od malena?

žalosno je to što ja sa 1663 kuna naknade ne mogu uzdržavati Noića i sebe, hvala dragom Bogu da sisa... a gdje još plaćanje stana, režija i svega ostaloga..zato moram bit manja od makova zrna u ovoj kući, želim da se moje odluke u vezi dijeteta poštivaju, a imam osjećaj da me svi ignoriraju..

[marta]

To sto ti ona soli jos uvijek ne znači da neće poštovati tvoje odluke. Kad se prestaneš osjećati loše zbog toga što si kod njih, a s obzirom na situaciju, ne bi se trebala osjećati loše, onda će ti biti lakše pustiti da to što te gnjavi na jedno uho uđe, a na drugo izađe. Odnosno, ona se neće promijeniti, vjeruj mi imam četverostruko iskustvo, zato tebe treba bolit dupe. Kad je meni dobar dan, boli me dupe šta mi ko priča...

[andynoa]

ma nije da se ja osjećam loše što sam s njima, nego stvarno pretjeruju u nekim stvarima... ne kažem ja ništa za početak kada mi je pomagala i sve, ali sad pretjeruju, a pogotovo mama...

stari me pita šta da "zeko" donese Noiću, ja kažem mobil, i pošalje me u grad da izaberem mobil, i ja izabrala mobil sa džunglicom koji je koštao 160 kuna (ostali su bili neki plastični i preglomazni..) i na kraju me optužio da sam izabrala najskuplji mobil.. neka budem malo skromnija... (a babyphone mi treba više od mobila...) ne znam šta da kažem... stvarno mi je danas sve prisjelo od ove kuće...

imam ispušni ventil, to je šok soba, i prije nego ulazim u sobicu gdje smo Noić i ja, pokušavam se skulirati do kraja da ne osjeti moj bijes i ljutnju, jer još ako mi on bude nervozan to će me još više rastužit i razjadit, a ova će se pitat zašto kmeka jel ga boli trbuh, opet nije kakao... PA MAMA DOJENA DJECA NEKAD I PO 5 DANA NEMAJU STOLICU (naravno nisam se derala...) i teško to njoj objasnit...

[nahla]

draga samo se drži. nije ti lako, možda da probaš sjest snjo i reci joj: daj mama možemo li lipo mirno razgovarat nešto me muči. ipak je ona tvoja mama i nema loše namjere.
tebi je jako teško i razumim te 200%. ako ne ide drugačije, makni se od nje radi svog zdravlja. proće to za koji tjedan kad ona vidi da se ti super za njega brine.
i nemoj ta prigovaranja uzimat srcu toliko, vidjet ćeš, isto si još malo od porođaja osjetljiva, još ti nije sve leglo.
kad ti je teško samo duboko uzdahni i sjeti se zbog koga to trpiš. a i sad su lipa vrimena pa moš po cile dane šetat.
drž se!

[Peterlin]

htjela bih da promatrate s visoka jedanput tu situaciju... i svaki moj razgovor s njom, da ne želim da se petlja, da me savjetuje a ne pametuje, ispada na kraju da ja nju vrijeđam...

zar sam sebična ako s djetetom sjedim 20 minuta na kavici u gradu kraj parka i sunca? zar je to sebično, zar djetetu ne godi malo friškog zraka? zar mora biti mimoza od malena?

žalosno je to što ja sa 1663 kuna naknade ne mogu uzdržavati Noića i sebe, hvala dragom Bogu da sisa... a gdje još plaćanje stana, režija i svega ostaloga..zato moram bit manja od makova zrna u ovoj kući, želim da se moje odluke u vezi dijeteta poštivaju, a imam osjećaj da me svi ignoriraju..

Draga, ima dosta pitanja na koja moraš sama sebi odgovoriti (čak i ako ih roditelji ne budu postavljali, moraš ih sama postaviti....):

1. Gdje vidiš sebe za godinu dana (u roditeljskom domu ili izvan njega, s poslom ili bez njega - to ti je vezana trgovina)

2. Kako ćeš to postići (žalovanjem na forumu ili aktivnim okretanjem situacije u svoju korist)

3. Što je najbolje za tebe+dijete? Možeš li si dozvoliti luksuz da živiš samostalno ili ćeš odrasti i pregristi djetinjaste (ili postporođajne) misli i jednostavno se pomiriti da su neke stvari za sada takve kakve jesu...

4. Što ćeš prvo učiniti?

Da se razumijemo, nije mi cilj soliti nekome pamet - nisam na tvom mjestu i ne znam kako ti je, ali da jesam, to su otprilike stvari o kojima bih razmislila.... što mogu učiniti da me za početak počnu uvažavati i što je MENI SAMOJ najbitnije (je li to nalaženje posla, izvora prihoda, muža... younameit... ) i gdje želim biti za 10 godina i kako ću svoj život sama (ili s nekim??) odgurati u tom smjeru.

Uostalom, da i nisi bez prihoda i samohrana i tako dalje.... neke stvari bi bile iste, a druge ne bi. Nemoj previše uzimati k srcu, ali problemi se ne rješavaju sami od sebe - to obično ide bolje ako uzmeš u svoje ruke sve što možeš. Ima toga više nego si misliš.... A bolji motiv od djeteta (i sebe same) ti ne treba. Sretno!

[oka]

Ne znam, kužim te i potpisujem Martu, mama će ti uvijek biti ista, teško češ nju promijeniti.
Nek te tješi da je i njima to sve novo i isto ne znaju kako se bi ponašali, a kako ne bi.
dolazak dijeteta utječe na živote mame i tate i svih ostalih u blizini. S obzirom da ste obitelj samo ti i Noa njima je teško
shvatiti da ste vi obitelj i da si ti mamai da trebate mira, da imate pravo na svoje odluke....

Mislim da dolaskom prvog dijeteta svi vode nekakve bitke i kod svih se dogodi nešto.
Kod nekih vječiti problemi sa dojenjem, kod drugih problemi sa prilagodbom, sa muževima, svekrvama,
neprospavanim noćima, kolikama koje potraju do nekoliko mjeseci, nedaj bože neka bolest djeteta........
Nikad više neće ništa biti isto i toliko lagano kao nekad.
Jednostavno neće, bit će drugačije, teže, ljepše u drugom smislu....i naravno vječna briga za svoje dijete....

Još vam svima traje period prilagodbe, pa se javljaju faze dijeteta, (kažemo iz faze u fazu)
Ti si ta koja se mora skulirati i prihvatiti sebe i Nou kao obitelj, ti si ta koja ga hraniš, ti si ta koja ga nočima čuvaš,
ti si ta koja si njegova majka.

Kaži mami to, nemoj se osijećati manje vrijednom ili sl. ,ima mnogo gorih i težih stvari u životu, budi jaka, trudi se biti jaka...
Imaš za koga biti
Svi mi nekad u nekim situacijama razočaramo ili ne ispunjavamo snove i želje ili norme naših roditelja, to ne zanči
da smo manje vrijedni ili podložni njihovim omalovažavanjima ili vrijeđanjima.
To joj moraš dati na znanje, reci joj kako se osijećaš kad ti kaže da si sebična, kad te otac optuži za nešto...reci da te to vrijeđa,
da ti je jako teško i moli ju da odstupi malo i da te ostavi da se osamostališ što nikako ne isključeju nju ili njene dužnosti kao bake.

Naglašavaj joj da je ona baka, a ti mama i nemoj prestajati i odustajati od toga, pokušaj što više stvari sama obavljati, pokušaj da
ih što manje trebaš, koliko možeš...
Moraš se boriti za to ako je to nužno za tvoj duh i tvoj opstanak i ostanak pri zdravom razumu.

Nemoj nikako dopuštati da vodi brigu gdje si, s kim si i što radiš i to sve zbog djeteta...nemoj, nikako, prekini o i bori se za samostalnost od samog početka.
Svi smo se mi za nešto borili i izborili se, a nejviše od svega trebaju ti dobri živci i spoznaja da su takve situacije u životu moguće,
da sigurno nisi jedina sa problemima i da svatko prolazi nešto. Nek ti to bude snaga i poticaj da se održiš i da se boriš za svoj i djetetov mir.

A što se tiče stolice dijeteta, pokušaj jesti suhe šljive da potakneš stolicu, i cicu nudi sva puta istu pa tek onda promijeni...važno je da dođe do masnijeg mlijeka.
A plakanje dijeteta je normalno, ne znači da nešto nužno radiš krivo ili sl, djeca imaju grčeve i traže majčinu ljubav...i dozovu je plačem


sori na dužini posta

[andynoa]

Draga, ima dosta pitanja na koja moraš sama sebi odgovoriti (čak i ako ih roditelji ne budu postavljali, moraš ih sama postaviti....):

1. Gdje vidiš sebe za godinu dana (u roditeljskom domu ili izvan njega, s poslom ili bez njega - to ti je vezana trgovina)

2. Kako ćeš to postići (žalovanjem na forumu ili aktivnim okretanjem situacije u svoju korist)

3. Što je najbolje za tebe+dijete? Možeš li si dozvoliti luksuz da živiš samostalno ili ćeš odrasti i pregristi djetinjaste (ili postporođajne) misli i jednostavno se pomiriti da su neke stvari za sada takve kakve jesu...

4. Što ćeš prvo učiniti?

Draga Peterlin, naravno da se za godinu dana vidim na poslu i to već sada intenzivno planiram, već sam počela učiti i za ova 4 ispita koja ću polagati od rujna na fakultetu, dok sam diplomski napisala, ali ga moram predati tek nakon položenih ispita... naravno da se vidim s poslom (s obzirom na situaciju u državi, nadam se da će biti pomaka..)
Što se tiče mjesta obitavanja za godinu dana to će ovisiti o zaposlenju, ako je to ZG, ako je to ĐĐ, ako je to KC, al definitivno ako ostajem ovdje, da ću s obzirom na primanja iznajmiti stan (stanovi se ovdje kreću od 500-1000 kn mjesečno + režije)...

Trenutno lukzus da živim samostalno naravno da ne mogu priuštiti, ali mislim da ću s vremenom moći..
Starci sve moje planove znaju i u tome me podržavaju...barem su me podržavali.. jer sam mnogo puta i trudnoći bila dovedena pred neki njihov sud kada sam morala reći što kako i gdje se vidim, i naravno razmišljam u duplo...

Teško mi se pomiriti s nekim stvarima, jer sam dosada živjela sama i sama se uzdržavala... i sve sama radila, i teško sam uvijek prihvaćala nečiju pomoć, valjda sam i zato takva sada pekmezasta i svakakva...

Još vam svima traje period prilagodbe, pa se javljaju faze dijeteta, (kažemo iz faze u fazu)
Ti si ta koja se mora skulirati i prihvatiti sebe i Nou kao obitelj, ti si ta koja ga hraniš, ti si ta koja ga nočima čuvaš,
ti si ta koja si njegova majka.

Kaži mami to, nemoj se osijećati manje vrijednom ili sl. ,ima mnogo gorih i težih stvari u životu, budi jaka, trudi se biti jaka...
Imaš za koga biti
Svi mi nekad u nekim situacijama razočaramo ili ne ispunjavamo snove i želje ili norme naših roditelja, to ne zanči
da smo manje vrijedni ili podložni njihovim omalovažavanjima ili vrijeđanjima.
To joj moraš dati na znanje, reci joj kako se osijećaš kad ti kaže da si sebična, kad te otac optuži za nešto...reci da te to vrijeđa,
da ti je jako teško i moli ju da odstupi malo i da te ostavi da se osamostališ što nikako ne isključeju nju ili njene dužnosti kao bake.

Naglašavaj joj da je ona baka, a ti mama i nemoj prestajati i odustajati od toga, pokušaj što više stvari sama obavljati, pokušaj da
ih što manje trebaš, koliko možeš...
Moraš se boriti za to ako je to nužno za tvoj duh i tvoj opstanak i ostanak pri zdravom razumu.

Nemoj nikako dopuštati da vodi brigu gdje si, s kim si i što radiš i to sve zbog djeteta...nemoj, nikako, prekini o i bori se za samostalnost od samog početka.
Svi smo se mi za nešto borili i izborili se, a nejviše od svega trebaju ti dobri živci i spoznaja da su takve situacije u životu moguće,
da sigurno nisi jedina sa problemima i da svatko prolazi nešto. Nek ti to bude snaga i poticaj da se održiš i da se boriš za svoj i djetetov mir.

A što se tiče stolice dijeteta, pokušaj jesti suhe šljive da potakneš stolicu, i cicu nudi sva puta istu pa tek onda promijeni...važno je da dođe do masnijeg mlijeka.
A plakanje dijeteta je normalno, ne znači da nešto nužno radiš krivo ili sl, djeca imaju grčeve i traže majčinu ljubav...i dozovu je plačem

sori na dužini posta

ma kakva isprika za dugi post oka... drago mi je... sve sam ja te stvari s njom i razgovarala na miran načina, ali kažem da ona to shvaća ko uvredu (nju šora menopauza), tj. kada ja kažem, "mama, molim te pusti me da sama odlučujem koliko ćemo biti u šetnji itd" ona misli da ću ja sad ne znam šta napravit s djetetom... znam da se brine i za mene, i za njega.. ali i dalje ponavljam pretjeruje... kao da je meni do kave s prijateljicama, i ovako imamo sve manje tema za razgovor (one briju o izlascima, a ja o Noiću, kako je napravio ovo, kako se igra, kako guguće itd. i to je njima zanimljivo 5 minuta, i onda se tema preokrene opet na neko pijanstvo...) negdje sam već napisala da sam jedina mama u svom društvu i da mi i nisu baš neka potpora, tako da ovaj forum mi je sve što imam (peterlin zato jadikovke)...

Ma ima on stolicu samo svaki drugi dan, i ne grči se dok kaka, niti išta, nema ni grčeve, pekmezast je danas jer je jučer bilo 25 danas je 15 vani, i umjesto bodija kratkih rukava danas je imao dugih i to ga nervira, malac voli biti gol..
Malac je zdrav i spava mi nakon kupanja i 6 sati u komadu, i onda papamo (sve do kraja, i masno mljekeco) i onda zaspe i probudi se za 3 sata.. preko dana spava 3 sata, pa se probudi papa, pa period budan pa opet pajki i tako... i u šetnjama stalno pajki, jer sam ga tako posložila, šečemo se u vremenu između 11 i pola 2 kako koji dan.. i malo popodne oko 5..

[oka]

Umjeso mama pusti me kaži : 'hvala ti na brizi mama, ali šetnja i svjež zrak su potrebni meni i bebi i sad odosmo da provedemo sate na zraku, ako bude gladan
papica je topla i svježa. Sve pet, vidimo se kasnije mama, odmori se da mi uskočiš dok ću te trebati. Bok mama '

Neka vidi da uživate, bude sigurnija, ako stalno raspravljate o pelenama, gladi i grčićima možda je onda i ona nesigurna. Budi i ti sigurnija, bar se trudi..
Svaki rezultat neće se dogoditi i promijeniti preko noći, treba puno strpljenja i truda kako za sve tako i za naše mame ili svekrve...

[Ifigenija]

Draga , nije ti lako, i znam da ti se čini da ti je nebo palo na glavu.
Dolazak bebe je šok sam po sebi, svakoj od nas, taman da je s mužem iz snova, u svojoj kući iz snova s bebom iz snova je bio šok, doživjele smo svašta, plakale, činilo nam se svašta nešto, da je strašno, da će bit loše.
Svaki moment muža, svekrva, majki doživljavale smo kao da nas netko progoni, gnjavi, ubija... sve nam je poznato, svakoj od nas, pisala to ili ne

To će sve doći na svoje mjesto.

Neće biti lagano, treba se izboriti, trebaju stvari doći na svoje mjesto, treba biti mudar, miran - a to ne ide preko noći.
Sav taj kaos ti je normalan, pa kad osjećaš da ti se svijet ruši reci si - to je sada tako, to je normalan dio svega ovoga.

Inače, riskirajući da ne budem politički korektna, reći ću ti da je normalno da su ti mama i tata malo više i napeti i svakakvi i da preuzimaju neku odgovornost više, ili da komentiraju financijske odluke i tako jer si ipak samohrana majka. Mislim da još sad ne možeš do kraja shvatiti što to sve skupa znači za tebe, da imaš duplo ako ne i više od duple odgovornosti, posla, i svega toga, jednostavno praznina na mjestu oca, supruga, je ozbiljna stvar i sad što je tu je, ali tvoji roditelji, kao iskusni ljudi koji su vidjeli, doživjeli i skužili mnogo toga (iako nama oni svi skupa znaju djelovati kao da pojma nemaju - ali to je više jer mi nemamo pojma) razumiju da ti nije lako, da ti neće biti lako, i žele te zaštititi, a pri tom se bore i sa svojim osjećajima straha, gubitka, razčarenja, brige... Znam da je to sada jako teško - ali probaj ući u njihovu situaciju, zamisli da tvoj Noa ostane sam s bebom koju je dobio, bez primanja, bez stana.... bila bi tužna. Oni ne osjećaju sad odgovornost samo za tebe, brigu, kako hoćeš, nego i za unuka. Oni žele vidjeti da ste i ti i on zbrinuti, da ste obitelj, da imate kako emotivnu stabilnost sigurnost, tako i materijalno, i sve dok se to ne realizira - roditelji kao roditelji će se brinuti, biti malo tužni i nervozni. I mi ćemo tako kad budemo imali veliku djecu...

Normalno da će sve biti u redu, sve će se srediti, svi ćete biti sretni, ali ljudi zapadnu u strah, brige, i onda su neugodni jedni drugima... no to je prolazno. Neko vrijeme ćete se adaptirati, a onda pronaći svoj mir. Nemoj ih previše suditi, njima uopće nije lako u ovom trenu. Je, trebaju se opustiti i sve to skupa, ali ajmo reći da je "prirodan" proces odrastanja da zasnuješ drugu obitelj s kojom gradiš emotivnu zajednicu, u svome stanu, i onda ti roditelji imaju puno manji doseg, a vi mladi neiskusni zajedno taljigate kroz život, zajedno učite. U varijanti kad nesamostalno dijete dovede svoje dijete u tu zajednicu normalno da roditelji još drže dijete za dijete, dijete se buni... jednostavno stvari objektivno jesu teže. Mislim da su tvoji roditelji širokog srca, i budi im zahvalna. Je, i zahvalnost je najteža stvar na svijetu... priznaješ da drugome zapravo nešto duguješ... ali sve to ljubav poravna.

ŠTo se tiče maminog uplitanja, ja ti mislim da je najbolje da ti nju zagrliš, da joj zahvaljuješ, da joj pridaš važnost koju ona želi kao majka koja štiti svoje dijete u situaciji u kojoj jesi, i s njom otvoreno pričaš, ma ćaskaj hoćeš li plišanu jaknicu ili običnu - to te ne košta ništa, na koncu možeš i obuć koju ti želiš, ali ne možeš očekivati da netko pruži svoj dom, vrijeme, novac, ljubav, pažnju, sve, da sve prihvati, sa svime živi, a drži ga se negdje po strani, kao neki paž. Kad ti mama vidi da je cijeniš, da si mirna, sretna, da se slažete, surađujete... sve će se rastopiti, i biti bolje.

Ne brini, sve će biti dobro! Ti i Noa imate obitelj koja vas čuva, štiti i koja je na vašoj strani! To se ne može dovoljno cijeniti! Zamisli da ti roditelji nemaju dovoljno prostran stan, ili novca da vas financiraju, ili da ne žele preuzeti odgovornost... oni se moraju opustiti, ali i ti isto tako i se bu dobro Drži se!

[Cubana]

Potpisala bih Ifi (doduše, selektivno sam čitala ),
ali ti si njihovo dijete, nisu doživjeli tvoje osamostaljivanje, odlazak, nego sad imaju još jedno dijete (unuka, ali razumijem da im je nekad teško vidjeti razliku).

[nela08]

i ja potpisujem Ifigeniju.
Naravno da ti je teško i vjeruj svima je, više ili manje, tebi je i teže s obzirom na okolnosti i sigurno misliš da te nitko ne razumije i da ti svi samo pametuju, ali stvarno probaj situaciju sagledati iz maminog kuta ili samo razmisli kako bi ti bilo bez njih?!

[nela08]

i ja potpisujem Ifigeniju.
Naravno da ti je teško i vjeruj svima je, više ili manje, tebi je i teže s obzirom na okolnosti i sigurno misliš da te nitko ne razumije i da ti svi samo pametuju, ali stvarno probaj situaciju sagledati iz maminog kuta ili samo razmisli kako bi ti bilo bez njih?!