Mama vs. baka

[andynoa]

Nisam našla pomoć za opis svog problema, pa otvaram novu temu.. gdje vas molim za savjete..

Osjećam se jako jadno.. moj mališa ima tri tjedna sada, i ne znam zašto ali imam osjećaj da misli da mu je baka majka, a ja nitko i ništa..

Primjeri:
- kada se treba podrignuti, nikada se ne podrigne kada ga ja držim, samo ga drži baka
- ima problema sa stolicom u zadnje dane i strašno je nervozan i strašno plače, i kada ga nosam ja, kada ga ja držim ne smiruju plač, al kada ga uzme baka, odmah prestaje plakati
(ona me naučila kako držati dijete u kojoj poziciji i kako, a sve se bojim da ja nešto krivo radim, a nažalost je ta što je ona sa mnom dok ga držim pa valjda bi mi rekla da ga krivo držim)..
- uvijek mu pričam, pjevam, tepam, i stvarno provodim puno vremena s njime 23 od 24 sata u danu, al on uopće nije fokusiran dok mu ja pričam, koliko je fokusiran dok mu priča baka.. ona ga naime jop uvijek kupa, jer je mene još malo strah, i on je toliko miran.. sigurno dok ga budem ja kupala će se revat...

imam osjećaj kao da sam mašina za hranjenje??? ima li itko da mi udijeli koju lijepu riječ?

[Peterlin]

Čuj, BUDI mašina za hranjenje.... Manje od mjesec dana si udaljena od poroda. Spavaj. Oporavljaj se. Skupljaj snagu. Odmaraj se.... Ovakav raspored snaga neće potrajati dugo. Dijete jako dobro zna tko mu je majka - ona koja je mašina za hranjenje.

Mnoge žene bile bi zahvalne da imaju koga tko će im na trenutak pomoći.

Ako te baš toliko jako muči - porazgovaraj s mamom, lijepo i obzirno, da je ne povrijediš jer iskreno vjerujem da ti ona za sada dobro misli... Jednostavno joj reci ovo što si tu i sama napisala - da trpi tvoje samopouzdanje unatoč njenim dobrim namjerama, da si joj zahvalna na pomoći, ali da bi ti voljela malo više biti mama, a manje mašina za hranjenje.

[M&M]

Baku pošalji doma, opusti se i uživaj. Dijete osjeti tvoj strah i nervozu što manje o tome razmišljaš to će ti biti lakše

[andynoa]

edit... uletila mi ona u sobu, pa sam samo poslala a da nisam završila..

dakle imam osjećaj kao da sam samo mašina za hranjenje? tj. dojenje.. a i to mi u zadnje vrijeme ne ide baš od ruke, jer se malac kao da počeo svađat sa cicom...

ne znam dragi moji, jel mene to još hormoni peru, jel me moždapere ljubomora na svoju mamu (iliti njegovu baku).. jučer npr. smo cijeli dan bili sami i bilo nam je super.. tj. on je spavao većinu vremena, a čim je baka došla doma, i došla ga pozdravit, mlatarao je rukama i nogama kao da je sretan što ju vidi... a dok sam ja ili plače, ili spava, ili jede (nema tog smajlića kojem bi opisala trenutno svoje stanje)

[Angie75]

Na šta može biti fokusirano dijete od 3 tjedna nego na hranjenje i spavanje.

[Peterlin]

Hormoni su isto dio priče. Situacija i stres također.... Dojenje isto nije linearna funkcija - ima boljih i lošijih dana (ja sam majka djeteta koje je urlikalo 6 mjeseci od grčeva i čeznula sam za danima kad bi BILO TKO osim mene mogao nosati mog sina, pa sam možda pristrana na ovoj temi) i bit će ih i dalje.

Pa bebica ti nema još ni mjesec dana, kakvo prepoznavanje bake???? Nema šanse! On je vjerojatno sretan da ga netko nosi, bilo tko....

Ne uzimati k srcu... Bit će još puno puuuuno takvih situacija i dilema (kao i u svakoj kući, bez brige - neke se žene prepiru s muževima, neke sa svekrvama, neke s majkama ali svaka ima nekoga...)

[sis]

Peterlin je lijepo napisala. I ne, nemoj poslati baku doma...kako vrijeme bude odmicalo, uvidjet ćeš koje je to blago.
Moj je slučaj nešto kompliciraniji, jer ja sam zaista u jednom periodu bila samo izvor mlijeka, ali dijete jako dobro zna tko je tko (ako ne u tom trenutku, onda nakon nekog vremena).
Tek si rodila, čeka te još bezbroj utakmica...sretno...

[andynoa]

Baku pošalji doma, opusti se i uživaj. Dijete osjeti tvoj strah i nervozu što manje o tome razmišljaš to će ti biti lakše

ne mogu je poslati doma, jer živimo u istom kućanstvu, a i ja sam sama mama..

Ako te baš toliko jako muči - porazgovaraj s mamom, lijepo i obzirno, da je ne povrijediš jer iskreno vjerujem da ti ona za sada dobro misli... Jednostavno joj reci ovo što si tu i sama napisala - da trpi tvoje samopouzdanje unatoč njenim dobrim namjerama, da si joj zahvalna na pomoći, ali da bi ti voljela malo više biti mama, a manje mašina za hranjenje.

več sam razgovarala s njom, i ona se ponekad ne slaže sa mnom, pogotovo u tipa od odijevanja do presvlačenje do količine kreme koju stavljam na guzu itd..
zamolila sam ju još i u trudnoći da mi se puno ne petlja i da me pusti da sama obavljam neke stvari.. ali eto to nije tako sada

[Pinky]

ja se nekako nadam da ću prvih mjesec dana biti mašina za hranjenje, ako znaš na šta mislim (vidi što su cure pisale).
super je što ti ima netko pomoći, ali prateći tvoju priču na ovom forumu shvaćam tvoj strah jer mi se čini da živiš sa jako dominantnom majkom koja ti je već prije poroda počela nametati svoje stavove (sjećam se priče o as), tako da budeš svijesna da ćeš u dogledno vrijeme morati s njom porazgovarati (ako priča ode onim tokom kojim ja mislim da će otići). ali čisto da bi ona tebe uvažavala ko majku. beba jako dobro zna tko mu je mama.
za sada se lijepo opusti, dok se skroz ne oporaviš i skupiš snage za dalje.

[laumi]

beba može osjetiti tvoju nervozu pa se onda i on uznemiri. budi čim smirenija kad si s njim i sve će biti u redu.
na tvojem mjestu ja bih radila čim više toga oko bebe sama, baki bih ga eventualno dala svaki dan nakratko dok se istuširam, najedem i sl.

[tina55]

beba može osjetiti tvoju nervozu pa se onda i on uznemiri. budi čim smirenija kad si s njim i sve će biti u redu.
na tvojem mjestu ja bih radila čim više toga oko bebe sama, baki bih ga eventualno dala svaki dan nakratko dok se istuširam, najedem i sl.

slažem se, suprug i ja smo sve sami radili oko bebe, samo onda se svi naviknu na to, pa ti nitko više ni ne nudi pomoć..

[rehab]

Ja sam isto bila uvjerena da moj maleni uopće nije povezan samnom, nekako mi se uvijek činilo da se više raduje baki i tati, tim više što su se oni uvijek igrali s njim nekih veselih igara koje je on obožavao, a ja sam uvijek bila više tip za mazanje i tiho pričanje. A onda sam krenula na posao i to je bila katastrofa. Nisam nikada ni pomislila da će on tako teško prihvatiti odvajanje od mene. Tada sam shvatila da sam bez obzira na sve JA njegova baza, sigurnost, osoba koja mu je najvažnija. Znaš kako se kaže, samo je jedna majka. Pa tko od nas svakodnevno naziva mamu i daje joj izljeve ljubavi. Rekla bi da je to vrsta ljubavi koja se često najmanje pokazuje, a najviše se osjeća. Pa eto, ti se opusti, uživaj, doji svog malca, i ni slučajno nemoj odbijati pomoć koja ti se nudi. I budi sretna što ti i tvoj maleni imate nekoga tko se skrbi o vama i tko vas voli

[laumi]

i samo nemoj dati da te uvjere da ti je mlijeko preslabo/da ti mali prečesto traži jesti/da je gladan i slične bedastoće
ili da mu treba čaj za grčiće

kad bi meni sveki tupila, odgovorila bih joj: ja sam mama, vi ste baka; vi ste imali priliku sa svojom djecom raditi kako hoćete, a ja ću sa svojom kako ja mislim da treba.
dugo joj je trebalo da to probavi, ali je probavila i sad me skoro za sve pita.

[pomikaki]

potpis i na laumi i na Pinky, a i na Peterlin. Vjerujem da ti je teško s mamom, i da si nesigurna zbog djeteta. Tebi je to nova situacija, dok je tvoja mama puno opuštenija zbog iskustva. Moguće je i da dijete to prepoznaje. A može biti i da se tebi samo tako čini.
Najbolje što možeš učiniti je da se za sad opustiš, i pogotovo prvih mjeseci prihvatiš pomoć mame, kako bi se mogla odmoriti neko vrijeme preko dana (moje dijete dugo vremena nije htjelo nikome, vjeruj da i to može biti naporno).
Pomalo ćeš morati zauzimati svoj stav, i pokazati mami da oko odgoja djeteta, bar u bitnim stvarima, odlučuješ ti.
Prepusti joj poneku odluku, ali nikako nešto u kategoriji korištenja autosjedalice. Ipak, dijete će dijelom i ona odgajati, i prirodno je da će neke stvari raditi na drugi način od tebe.

Za dijete je korisno da postoji više osoba u njegovu životu, koje mu pružaju ljubav i brinu se za njega, svaka na svoj način. Bitno je da ti radiš na sebi i svom samopouzdanju - ono što ne smiješ dozvoliti je da budeš povrijeđena čak i ako ti se čini da se dijete ponekad raduje baki više nego tebi. Kada to dijete počne osjećati, bit će rastrgano između dvije osobe koje voli.

Ti si mama, i ljubav daješ bez da tražiš. Tako to ide. I samo na taj način, ako je ne tražiš, možeš je dobiti na pravi način - inače dijete osjeća obavezu da ti pokazuje ljubav, a to mu je prevelik teret.
Ako sve postane prenaporno, razmisli o tome da se nakon nekog vremena odseliš, iznajmiš ili kupiš svoj stan (ne znam jesi li u mogućnosti). Ali nemoj spriječiti roditelje da ponekad vide dijete, pa i ako će ga za vikend malo razmaziti i dozvoliti nešto što ti ne dozvoljavaš.

[mala nada]

Mislim da ti beba sve to što razmišljaš i osjećaš i ona osjeća pa ti zato plače itd.,dok se kod tvoje mame smije jer je ona smirena.Odmori se,pusti mozak na pašu,ako treba isplači se.Poslije ćeš se osjećat bolje,to će osjetiti i beba pa će i ona biti bolje.

[ms. ivy]

maleni vjerojatno osjeti tvoj nemir pa zato negoduje.

prisjeti se da si TI mama - ti i tvoje dijete to znate, a baku po potrebi podsjeti.

pomoć je dragocjena, petljanje nije. savjet je dobrodošao, ali na tebi je da ga prihvatiš ili ne. bake su nezamjenjive - ali kao bake, ne kao mame.

zar postoji idealna količina kreme za guzu i ako promašiš dozu desit će se katastrofa? obučeš li ga predebelo ili prelagano, shvatit ćeš to i sama, ne brini.

uživaj učeći - tek ste na početku, ubrzo ćete se uhodati vas dvoje i zaboravit ćeš da te bilo strah okupati ga. a sad je i taj strah dio tvojeg majčinstva i nemoj bježati od njega - okupaj ga bojeći se prvi put, drugi put se više nećeš bojati a treći put ćete uživati - baka neka fotka da imate uspomenu.

i nemoj dopustiti da te netko zamijeni jer se ti nečega BOJIŠ. sad si mama, do kraja života ćeš se nečega bojati.

hormoni te malo peru od svega skupa i to nije čudno ni zabrinjavajuće - otplači, umij se i kreni dalje. samo mirno.

/a kad ti treba pet minuta mira za tuširanje, wc ili ručak - divno je da pri ruci imaš baku/

[lady.x]

Slazem se sa predhodnim postovima.
Ja sam bila jako uplasena i nervozna prvih mesec dana, a prva mi je beba koja je pri tom imala nekih problema (infekciju) posle rodjenja. Stalno sam se plasila sta mu je a on imao obicne grceve. Moja sveki je iskusna i znala je da to nije nista, bila je smirena i malac se zato u njenom narucju smirivao. U mom - haos, upravo jer sam bila sva u grcu "zasto place?", "sta li mu je?"...
Kad sam sve prevazisla i opustila se, lakse je bilo. Odmah primetis na bebcu kako on sve to oseca.
Isto prilikom kupanja. Ja kupam bebca od prvog dana. Ali kako je on u pocetku vristao, ja sam zurila da to sto pre odradim, da skratimo agoniju i pri tom bila sama bas nervozna, znoj me oblije dok ga okupam placljivog. Kad sam se ja sama smirila i krenula sve polako i postepeno i on je bolje regovao i sad uziva u kupanju.
Samo polako!
Ja sam inace jako nestrpljive prirode, a roditeljstvo zahteva strpljenje. Videla sam da moram da naucim da budem strpljiva i smirena.

[laumi]

i nemoj dopustiti da te netko zamijeni jer se ti nečega BOJIŠ. sad si mama, do kraja života ćeš se nečega bojati.

X

[MMK]

andynoa želim ti čestitati i poželjeti vam mnogo sreće.
Ne bih voljela da zvuči kao da umanjujem tvoja osjećanja, ali mislim da će se " sleći" i krenuti nabolje. Vidjet ćeš za par mjeseci kada te krene vući za majicu tražeći siku i zvati mama, samo tebe i nikog drugog.

Ne znam da li je adekvatno poređenje ( mislim da je, s obzirom da nam je svima nova situacija imati bebu) MM i ja, koji smo jako povezani i privrženi jedno drugom smo 2mj.poslije rođenja dugo željene bebe bili "ko da je bomba pala među nas". Svađe nisu bile rijetkost, sada nekoliko mj.poslije predpostavljamo da je situacija bila takva zbog brige, želje za savršenstvom i prilagođavanja.

Sretno

[koksy]

Probaj opet porazgovarati s mamom i zamoliti je da sama ucis na svojim greskama. Ja sam sa svekrvom, s kojom zivim u kuci, dogovorila termin. Mali je bio kod nje navecer, prije spavanja, po nekih sat vremena, Za to vrijeme sam ja najcesce ili odspavala ili napravila nesto po kuci. Sta je ona s njim radila uopce nisam zelejla znati. Vjerovala sam da postuje mene i moje odluke oko posjedanja, hranjenja i slicno i tako sam se i postavila. Ponekad sam jedva docekala njen "termin" za preuzet malog, kad je bio veci cak sam i na kavu otisla u to doba, punila sam baterije.

[andynoa]

super je što ti ima netko pomoći, ali prateći tvoju priču na ovom forumu shvaćam tvoj strah jer mi se čini da živiš sa jako dominantnom majkom koja ti je već prije poroda počela nametati svoje stavove (sjećam se priče o as), tako da budeš svijesna da ćeš u dogledno vrijeme morati s njom porazgovarati (ako priča ode onim tokom kojim ja mislim da će otići). ali čisto da bi ona tebe uvažavala ko majku. beba jako dobro zna tko mu je mama.
za sada se lijepo opusti, dok se skroz ne oporaviš i skupiš snage za dalje.

Pinky, hvala bogu da sam tu priču sa AS razješila u samom početku, a to što kažeš da je dominanta, ta žena ne da drži 4 čoška u kući, već cijelu kuću na dlanu, nažalost svi ovisimo o njoj, financijski ne, ali psihički i fizički da, pogotovo ja koja se još oporavljam od poroda, a da ne spominjem babu od 85 godina..

beba može osjetiti tvoju nervozu pa se onda i on uznemiri. budi čim smirenija kad si s njim i sve će biti u redu.

Mislim da ti beba sve to što razmišljaš i osjećaš i ona osjeća pa ti zato plače itd.,dok se kod tvoje mame smije jer je ona smirena.Odmori se,pusti mozak na pašu,ako treba isplači se.Poslije ćeš se osjećat bolje,to će osjetiti i beba pa će i ona biti bolje.

Nažalost, u mom životu trenutno postoji i previše nervoze, ali nisam ovo otvorila da pričam o ta dva slučaja.. i nažalost ne znam kako odagnat tu nervozu iz sebe... pokušavam se odmarati kada malac spava, ili spavam i ja ili čitam knjigu, ili sam malo na forumu.. ali i dalje mi se po glavi samo te dvije stvari motaju... tako da sigurno to prelazi na Nou... pokušavam biti što pozitivnija i vedrija kada mu pričam, pjevam da ne osjeti to što me muči.. al očito da on to i predobro osjeća...

Plakanje ne pomaže, i ne može rješiti moju ludu glavu

andynoa želim ti čestitati i poželjeti vam mnogo sreće.
Ne bih voljela da zvuči kao da umanjujem tvoja osjećanja, ali mislim da će se " sleći" i krenuti nabolje. Vidjet ćeš za par mjeseci kada te krene vući za majicu tražeći siku i zvati mama, samo tebe i nikog drugog.

Hvala MMK, i nadam se da će tako biti kako ti kažeš, trudim se iz petnih žila da sam kraj njega i da me osjeti..


Razgovarala sam i sada s majkom kada je bila u sobi, i rekla sam joj par stvari, a ona mi je odgovorila "da nisi valjda ljubomorna na mene, ja sam baka, a ti si mama, vidjet češ idući tjedan kada odem na posao kako će ti biti, pa češ onda biti zahvalna što me imaš da uskačem" kao da se uvrijedila.. a rekla sam samo da me pusti da ga nosim, da mi pokaže kako, upitala dal nešto krivo radim itd...

[Hajdi]

Tebe tvoja mama želi da zaštiti. Imala si CR, sama si, i ja mislim da ona čini sve da ti olakša. I da sve to radi iz najbolje namere i da joj ne pada na pamet da te "zameni" ili nešto tako.

Doći će sve na svoje, vremenom. Ne fokusiraj se na nebitne sitnice, raduj se svom detetu i svakom novom danu.

[Tina84]

Andy, sve je to normalno. I tvoji osjećaji, strahovi, nesigurnost... Samo vjeruj u sebe i to da si sposobna ako treba i potpuno sama brinuti o svom djetešcu.

Lijepo su ti sve ove drage žene odgovorile

I tvoja posesivnost je normalna. Ja sam prvih mjeseci siktala na sve žene oko sebe (sveki, mamu, sestru). Osijećala sam se ugroženo čak i kad su pokušale pomoći oko kućanskih poslova, a kamoli oko djeteta.
Već u rodilištu sam izazvala pomutnju. U jutro nakon poroda sam malo zadrijemala i kad sam se probudila djeteta pored mene nije bilo (odnjeli ga na neki rutinski pregled).
Ustala sam i panično pojurila na hodnik, pošla ga sama tražiti. Nigdje nikog nije bilo. Na kraju hodnika je bio jedan krevetić u kojem je bila beba. Zgrabila sam tu bebu iz krevetića i onda skužila da to nije moj mali. Ma bila sam ko bjesna životinja. Onda je došla sestra koja je srećom imala razumijevanja, pa me umirila i objasnila gdje je dijete. Brzo su ga vratili.
Moja svekrva je prvi puta premotala mog sina kad je već prošao godinu dana. A živimo u istom kućanstvu.
Sad sam itekako svjesna da sam pretjerivala.

Budi sretna da imaš mamu pored sebe koja ti može i želi pomoći. Ali prihvati tek onoliko koliko ti je stvarno potrebno i potrudi se što više obaviti sama. Naravno da ti to možeš

[zadarmamica]

ja bi tribala otvorit temu mama vs. baka(svekrva) hahahha
nisam još rodila, al vec vidim što me ceka.al sam ja opaka škorpija,pa nek se ljuti ko god oce.ja ga napravila,ja cu ga roditi i ja cu donosit odluke što i kako.

[andynoa]

Već u rodilištu sam izazvala pomutnju. U jutro nakon poroda sam malo zadrijemala i kad sam se probudila djeteta pored mene nije bilo (odnjeli ga na neki rutinski pregled).
Ustala sam i panično pojurila na hodnik, pošla ga sama tražiti. Nigdje nikog nije bilo. Na kraju hodnika je bio jedan krevetić u kojem je bila beba. Zgrabila sam tu bebu iz krevetića i onda skužila da to nije moj mali. Ma bila sam ko bjesna životinja. Onda je došla sestra koja je srećom imala razumijevanja, pa me umirila i objasnila gdje je dijete. Brzo su ga vratili.
Moja svekrva je prvi puta premotala mog sina kad je već prošao godinu dana. A živimo u istom kućanstvu.
Sad sam itekako svjesna da sam pretjerivala.

Budi sretna da imaš mamu pored sebe koja ti može i želi pomoći. Ali prihvati tek onoliko koliko ti je stvarno potrebno i potrudi se što više obaviti sama. Naravno da ti to možeš

to se i meni desilo kad sam zadrijemala i probudih se i maleckog nema mene je šlag skoro strefilo, jer su od cima bebe bile tamo a mog nigdje a znam da smo prije sata cicali (a bilo je gluho doba noći) i na kraju je ispalo da ga je teta odnijela na previjanje malo ranije nego inače (inače ih je nosila u 5 ujutro i vraćala u 6)

ja bi tribala otvorit temu mama vs. baka(svekrva) hahahha
nisam još rodila, al vec vidim što me ceka.al sam ja opaka škorpija,pa nek se ljuti ko god oce.ja ga napravila,ja cu ga roditi i ja cu donosit odluke što i kako.

škorpija ili ne, znaš da će biti svega, sjeti se kabla samo... ja se pokušavam postavit već danima, al danas sam pukla ko kokica... čak sam i prozore išla prat dok je malac pajkio od jada

[ich123]

pročitala sam samo prvi post...

nije dugo prošlo od poroda, pa si vjerojatno još jako osjetljiva, ali proći će te to.
osim što si osjetljiva, vjerojatno si i dosta nervozna a da nisi ni svjesna toga...tu nervozu sigurno i mali osjeća, dok baka ipak ima više iskustva, smirena je i mali isto tako tu njenu smirenost osjeća i paše mu.

ali ne brini, dok se uštosaš sve će to sjesti na svoje mjesto i ti i tvoja beba ćete uživati jedno u drugom...i nikad ne zaboravi da nitko bebi ne može zamijeniti majku

[ksena28]

pomoć je dragocjena, petljanje nije. savjet je dobrodošao, ali na tebi je da ga prihvatiš ili ne. bake su nezamjenjive - ali kao bake, ne kao mame.

ovo moram zapamtiti, ovo je super sročeno i tako dobro!

[Sunshine Shoot]

Draga andynoa,
bit će bolje i lakše.. s vremenom...

Ne brini, i ja sam imala osjećaj da svi znaju bolje s djetetom, ali to je valjda normalno.. s vremenom, kako bebica bude rasla, imat ćete sve više komunikacije i vidjet ćeš da si ti jedina i nezamjenjiva.. Evo, neka prođu samo još tri tjedna i već ćeš vidjeti veliku razliku.. Šaljem ti puse i smjehiće i podršku!

[mitovski]

ms.ivy je rekla sve prekrasno
Draga moja, prvo peru te hormoni i to jako i to je normalno...uh kad se samo sebe sjetim.
Bake vole davati savjete i vole se osjećati važne i potrebne uglavnom su dobronamjerne ali često znaju zaboraviti da iako smo njihova djeca da smo sada mi mame i da imamo pravo same odlučiti ono što mislimo da je najbolje za dijete.
A tvoje dijete jako dobro zna tko mu je mama, uostalom tebe poznaje 9 mjeseci duže nego bilo koga drugoga i ne brini draga ovo je sada burno razdoblje ali polako dođe sve na svoje.

[nela08]

Iskreno, hormoni, ovo ili ono, nedavno si rodila i sve to, ali ja mislim da bi trebala biti sretna šta imaš osobu koja ti pomaže i s kojom se dijete osjeća dobro, mirno i zadovoljno i iako toga možda nisi svjesna, to ti je velika pomoć, a naravno da ni jedna baka ne može zamijeniti majku/mašinu za hranjenje. jednostavno ne može jer mama je mama.
Evo možda za utjehu, u to vrijeme moja E nije prihvaćala nikoga osim mene i to ne 23 nego 24 sata dnevno, nisam imala pomoć bake/svekrve....na raspolaganju (jedino kao goste kojima sam još kuhala kavu i slično), muž je radio po cijele dane, a kad je došao htio je maksimalno pomoći, ali ona je prihvaćala samo svoju mašinu i nikoga drugog, pa sam se jedva uspjevala otuširati i iako sam uživala sa svojom bebicom to mi je bilo i fizički i psihički par najtežih mjeseci u životu. Ako ti je to recimo druga opcija, mislim da bi se složila da je ovako bolje i barem lakše.

[oka]

Andynoa
Mislim da su tvoji osjećaji sasvim normalni, naročito u ovom razdoblju tvog života, možda je to još bolje potaknuto zbog
tvoje situacije sa Noinim ocem pa su ti se hormoni, intuicija i strah za djetetom naglo povećali...i sad se osjećaš tako izbunjeno.

Ali imaj na umu da se radi o tvojoj mami, ti si njeno dijete i ona ima isto tako osjećaje da mora pomoći svojem (tebi) dijetetu u
novonastaloj situaciji. Dok diže dijete i pokušava ga umiriti nastoji pomoći i tebi i djetetu zajedno, u paketu
Ako si stvarno ne možeš pomoći što se tiče tih osjećaja strpi se dok ti majka ide na posao (ako sam dobro skužila) onda ćeš
se više osamostaliti i koliko će ti biti lakše, toliko će ti biti i teže jer će ti faliti majčine ruke

Uglavnom dobro je da kažeš mami o svojoj potrebi za privatnošću i koliko ti je u ovoj fazi života to važno, pokušaj joj objasniti na neki drugi način jer ovaj o ljubomori i čuvanju može samo krivo shvatitii može vam se samo narušiti odnos....

Uzmi djete, van u šetnju i puni baterije u ovim divnim proljetnim danima jer vjeruj mi čeka te još puuno djetetovih i tvojih faza...trebat će ti snaga

[Ifigenija]

Baka je iskusna. Ima grif u rukama, ima perspektivu cijelog odgoja, kuži dijete, i dijete kuži nju.
Danas je nekako hit kao ja ću sama; tako sam i ja, a u stvari, najpametnije stvari koje sam skužila skužila sam od starijih žena, majke, sveki, susjeda.
U principu, gledaj i uči, kad se baka nacrta prije tebe. Uz nju guguči i ti. Dok ga ona premata, ti mu mazi glavicu. drugi put reci - ja ću sad, ali nemoj je tjerati. Sebi radiš štetu. Normalno da je "bolja" od tebe u mnogočem. Ima puno utakmica u nogama. Uživaj, i kad pobereš grif, fino ga besplatno skupi, i uživaj kad bebica bude gledala tebe s ljubavlju.

[Sani1612]

Ja sam bila sretna što sam uz sebe imala mamu, ali moja mama je otišla nakon 10 dana, ne znam kak bi mi bilo da živim s njom. Svako od nas ima svoja iskustva...Iz moje perspektive situacija ti nije loša. Imala si carski, mama ti želi pomoći. Rekla si da si sama, možda ti želi olakšati i pokazati da nisi sama, da se na nju možeš osloniti. Prihvati pomoć ali joj pokaži svoje granice. Pričaj i mazi bebeka, vaš odnos se gradi iz dana u dan. Kako te ne bi znao, pa živio je mjesecima u tebi. Većina nas, barem onih koji žive s mamama/svekrvama ponekad misli da beba više voli baku.

[laumi]

meni andynoina mama zvuči kao netko tko želi imati sve konce u svojim rukama
imam takvu osobu u svojoj obitelji
čim se prije neke stvari postave na mjesto u odnosu s takvom osobom, tim bolje
usprkos želji da se pomogne mladoj majci

[vještičica]

svi bi nosali bebu od pet kila i mjesec-dva
a poslije se niko ne nađe kad treba nosati čedo od deset kila koje nervozno plače...
raščisti sa samom sobom koliko pomoći ti je neophodno i toliko prihvati, sve ostalo sa smiješkom odbij
a što se tiče ljubomore na mamu - grow up, please

[Vishnja]

cure su sve već mudro izrekle...
ja ću se samo osvrnuti na svoje detinjstvo - dete sam samohrane mame, živelo u zajednici sa (izmedju ostalih) maminom mamom. ženom koja me je obožavala, kao i ja nju. mama je radila, putovala službeno, zaradjivala, a baka, baka je otišla u preranu penziju da ja ne bih morala u produženi boravak...
i, iako je bila zaista dominanatna, iako sam puuuno vremena provela sa njom, pa me je vodila i na more, mama nije nikako izgubila počasno mesto. naprotiv, rasterećena kuvanja i svakodnevnih poslova, bila je predivan roditelj. uvek strpljiva, poletna da me vodi na klizanje, sankanje, kudagod poželim. osim toga, bila je i veoma mlada kada me je rodila, tako da je uvek bila osoba koja me je najbolje razumela.
takodje, sećam se i situacija kada se mama "ljutila" (stavljam pod navodnike jer znam da to nije bilo zaozbiljno) kada ja kažem kako ih isto volim, ili krenem da kažem "baba", pa to završi kao "bama"-)))
obe su, na žalost pokojne, i obe mi strahovito fale, svaka na svoj način. svaka mi je dala svoju "dozu" neponovljive ljubavi koju računam kao bogatstvo za čitav život.
još nešto bih da kažem, tj. podvučem ono što je neko iznad mene već rekao - ako je tvoja mama zaista neko ko se u sve meša i sve zna najbolje, granicu ćeš ipak morati postaviti. taj sam slučaj imala sa sveki. iako je promenila nisam, godinama već sa uvažavanjem sluša moje stavove o podizanju dece, a ponekad ih i prepričava kao suve istine-))). dakle, ja i dalje povremeno slušam savete poput "obuci ih" ili "hrani ih jačom hranom", ali generalno se moj pristup poštuje i za to sam se morala izboriti.
sad nije momenat za tekve bitke. odmori se, oporavi i vrati sebi, a onda ćeš imati sve vreme ovog sveta da uživaš u svome detetu. i budi srećna što ima ko da ti pomogne, to ti je u oporavku najbitnije...

[Ripcord]

Bit će bolje kad hormoni popuste

S prvim malim sam isto bila single mom i živjela sa svojima i svaka im čast!

Sad s drugim smo bili prvi mjesec kod mojih svi skupa i opet, svaka im čast, iako sam jedva čekala doći doma i bit solo sa svojim dečkima

offtopic: mm sad preporučuje frendovima koji čekaju djecu da odu prvi mjesec kod punice i da se neće pokajat (prodana duša za fini ručak koji ga je uvijek dočekao na stolu poslije posla )

[Ifigenija]

Dijete može upit ljubav i pažnju od 15-ero angažiranih odraslih oko sebe, i da još tu i tamo traži tko će ga nosit dignut mazit.
Tako da nema gužve u šesnaestercu

[RozaGroza]

Ma ne uzrujavaj se - moj mene još uvijek tako često otaknta i trči za babom didom tetkom - al na kraju ipak sam ja ta kojoj trči kad se malo udre il kad je gladanil kad je nezadovoljan iz bilo kojeg razloga.Oni su tako reči zabavljači.
Jedino, usudi se, kupaj ga, presvlači, nema te čega bit strah (ovo odgovaram na tvoj prvi post gdje pišeše da se ne usudiš ga kupat) i ako ga nosiš u onoj empel deci, izvadi ga iz toga i nosi direktno na sebi, na prsima.

Ali nemoj mislit da je to što ti se događa nešto čudno, ja sam nakon carskog bila toliko iznemočala da mi je zapravo trebalo 2-3 mjeseca da postanem ono mama kako spada.

[Ripcord]

Dijete može upit ljubav i pažnju od 15-ero angažiranih odraslih oko sebe, i da još tu i tamo traži tko će ga nosit dignut mazit.
Tako da nema gužve u šesnaestercu

Ma ne uzrujavaj se - moj mene još uvijek tako često otaknta i trči za babom didom tetkom - al na kraju ipak sam ja ta kojoj trči kad se malo udre il kad je gladanil kad je nezadovoljan iz bilo kojeg razloga.Oni su tako reči zabavljači.

Točno tako!

[Strobery Shortcake]

Mama & baka! Jako dobra kombinacija.
Da, peru te hormoni.
Potpisujem Peterlin, iskoristi bakinu sposobnost da umiri bebu za odmor i vrijeme za sebe.
Jer zamisli obrnuto, da se dijete ne smiruje ni kod koga već samo kod tebe, da ne podnosi nikog osim tebe. Da ne možeš ni u WC bez katastrofe.

I vidimo se na teme "neće nikom osim meni" za par mjeseci.

[anamix]

sigurno te peru hormoni. iskoristi blagodati bake koliko god možeš i da, vidimo se uskoro na temi - neće nigdje bez mene, a tako je volio baku a svađanje s cicom je i moj radio s neka tri tjedna. otvorila topik s tim upitom i ispalo da nas je mnogo u toj fazi. znači to je normalno, proći će za koji tjedan, dan. ne brini

[andynoa]

Hvala vam drage moje, toplina isijava iz vaših riječi i lakše mi je puno...

Da sad ne citiram sve, jer se nemam baš puno vremena posvetiti.. upila sam sve sve vaše postove i savjete..
Al moram reći jedno na laumin komentar.. da mama je ta koja je alfa i omega ove obitelji, pošto je otac cijeli život naš na terenu i radi, tako da je vrlo dominantna u svemu.. i to što kažeš imaš pravo..

Roza, prerasto je jastuk pa je vanka sada i stalno ga nosam sada, majka nadzire kako ga držim i pokazuje kako šta i gdje...
OT: što se poroda tiče, ne osjećam se nemoćno, zapravo sam jako ojačala, jest da sam masu kila izgubila i nakon poroda i ova tri tjedna (-17 kg), krećem se ko zmaj, furam i auto, i jutarnja gimnastika do dućana, jer nisam osoba koja može ležati (makar bi mooooooraaala, al primorat se nikako) ako si čitala moju priču s poroda, trudila sam se iz petnih žila da se oporavim što prije...

nažalost teško je sada živjeti u kući sa 4 generacije (beba, ja 26, roditelji u 50tim, baba 85), i svi bi svašta htjeli, da ne spominjem komentare od ove od 85... treba to sve uskladiti..

da mama ide na posao idući tjedan, i imat ću cijeli dan za sebe s Noićem, a vjerojatno ću molit boga da dođe s posla da ga malo nuna umjesto mene...

zahvalna sam ja njoj na pomoći i na svemu, samo želim malo više stvari obavljati sama, a nikako se opustiti od straha (kupanje još nisam sama) ostalo sam se već donekle uštosala..
i dok ona kaže da bi mu dala čaj, da me posluša kad ja kažem da u mom mlijeku buba ima sve, da mu ne treba čaj.. a pogotovo ne bočica...

[mamitzi]

s vremnom takvi osjećaji obično popuste. (i ja sam prošla slično , svaki put tjedan dana nakon dolaska iz bolnice-mama bi mi pomagala a meni bi bilo da joj zavrnem vratom-sad sam uvjerena da su to bili hormoni)

[Hajdi]

i ja sam imala 26 kad sam rodila prvi put. došli smo kod mojih na mesec dana, a ostali godinu.

sve mi je jasno kako se osećaš, jer sam u prvim mesecima imala isti osećaj, kao da ja ništa ne znam, niti ću ikad saznati.

bilo je i loših dana.

ali kad pogledaš realno, zapravo imaš sreće jer imaš ko da ti pomogne, i ona to radi s voljom.

medjutim, kad je došla druga beba, nisam tražila pomoć niti mi je trebala, sve sam mogla sama. iskustvo je odradilo svoje.

[Calista]

meni ponekad svekrva "pomaze"...uhhh
ma dobre su bake...sluze da razmaze unuke, ali mama je mama i to svi klinci znaju

[zadarmamica]

ja sam vec alergicna na svekrvu u nekim stavrima. u sve se miša. neki dan kad sam prokrvarila bilo je vecr i cula je auto (živimo u istoj kuci sa tri stana).i rekla sma mužu da ce ona odma poludit što se desilo pa da joj kaže.i muž nije tia reci da me vozi u bolnicu.al ga je zvala na mob oko ponoci jer nismo došli doma.
ok je da se brine,al mene nervira što ona odma uvrjeđena jer je i ona tila s nama. a što ce mi ona. pa nisam ni svojoj materi javila, da ne brine.jer rano ujutro ide radit.nego joj sutra dan javila što je bilo.
a svekrva mi ima inace loša iskustva sa trudnocama, pomalo je dramaticna, cak i hipohondar.i tako. voli pretjerivat. tako da u ciloj trudnoci ona stalno spominje neka loša iskustva,i pokušavam joj ovih dana objasnit da kad me uvate trudovi i oden u bolnicu da nece ici s nama, jer cu i muža poslat doma,pa nek se on vrati kad mu javim da idem u rađaonu.
RASPISALA SAM SE, SORRY.,,al ovo je sve ništa koliko mi smetaju neke stvari kod nje.da ne spominjem njenog sina drugog zbog kojeg sam skoro dite izgubila,a sad se gospođa pravi ludom i uvrjeđenom kad sam ga prekrižila.

andynoa ovo je prava tema. baš za lipo ispuhat se. i danas je neko napisa ovu recenicu pomoć je dragocjena, petljanje nije. savjet je dobrodošao, ali na tebi je da ga prihvatiš ili ne. bake su nezamjenjive - ali kao bake, ne kao mame. i ja sam oduševljena snjom. možda joj je i procitam. heheh

[koksy]

Ma mislim da ne postoji opcija nemjesanja ako zivite u istom kucanstvu. Ja sam dusu isplakala prvi dan kad smo dosli iz bolnice i kad su svi htjeli malo drzat malca, imala sam osjecaj kao da mi ga otimaju, al sve su to hormoni. Duuugo je mene drzala ta ljubomora dok nisam shvatila da sam ustvari blesava i da trebam bit sretna da, kao sto su i cure rekle, malac hoce ic i drugima i da ga i netko drugi moze umirit. Dovela sam se do toga da sam iscrpljena i premorena, da mi kicma otpada i da apsolutno nista ne stignem doma jer sam bas sve oko malca htjela sama. S drugim cu bit pametnija, uvaljivat cu ga kome god stignem

[zarrin]

cure su sve već mudro izrekle...
ja ću se samo osvrnuti na svoje detinjstvo - dete sam samohrane mame, živelo u zajednici sa (izmedju ostalih) maminom mamom. ženom koja me je obožavala, kao i ja nju. mama je radila, putovala službeno, zaradjivala, a baka, baka je otišla u preranu penziju da ja ne bih morala u produženi boravak...
i, iako je bila zaista dominanatna, iako sam puuuno vremena provela sa njom, pa me je vodila i na more, mama nije nikako izgubila počasno mesto. naprotiv, rasterećena kuvanja i svakodnevnih poslova, bila je predivan roditelj. uvek strpljiva, poletna da me vodi na klizanje, sankanje, kudagod poželim. osim toga, bila je i veoma mlada kada me je rodila, tako da je uvek bila osoba koja me je najbolje razumela.
takodje, sećam se i situacija kada se mama "ljutila" (stavljam pod navodnike jer znam da to nije bilo zaozbiljno) kada ja kažem kako ih isto volim, ili krenem da kažem "baba", pa to završi kao "bama"-)))
obe su, na žalost pokojne, i obe mi strahovito fale, svaka na svoj način. svaka mi je dala svoju "dozu" neponovljive ljubavi koju računam kao bogatstvo za čitav život.
još nešto bih da kažem, tj. podvučem ono što je neko iznad mene već rekao - ako je tvoja mama zaista neko ko se u sve meša i sve zna najbolje, granicu ćeš ipak morati postaviti. taj sam slučaj imala sa sveki. iako je promenila nisam, godinama već sa uvažavanjem sluša moje stavove o podizanju dece, a ponekad ih i prepričava kao suve istine-))). dakle, ja i dalje povremeno slušam savete poput "obuci ih" ili "hrani ih jačom hranom", ali generalno se moj pristup poštuje i za to sam se morala izboriti.
sad nije momenat za tekve bitke. odmori se, oporavi i vrati sebi, a onda ćeš imati sve vreme ovog sveta da uživaš u svome detetu. i budi srećna što ima ko da ti pomogne, to ti je u oporavku najbitnije...

jako lijepo napisano...

[Bodulica]

jako lijepo napisano...

I meni je jako lijep Vishnjin post.
Vjerojatno zato što i moja mama i bake odavno više nisu s nama i iskreno mi je žao što moja djeca nisu stigli primiti tu ogromnu količinu ljubavi koje su nosile u sebi.
I stoga, koliko god se koji put nisam slagala sa svekrvinim postupcima, toliko sam sretna što moja djeca imaju bar jednu baku koja ih bezuvjetno voli i tu svako naše razilaženje oko nekih stvari pada u vodu.