Andynoa
Mislim da su tvoji osjećaji sasvim normalni, naročito u ovom razdoblju tvog života, možda je to još bolje potaknuto zbog
tvoje situacije sa Noinim ocem pa su ti se hormoni, intuicija i strah za djetetom naglo povećali...i sad se osjećaš tako izbunjeno.

Ali imaj na umu da se radi o tvojoj mami, ti si njeno dijete i ona ima isto tako osjećaje da mora pomoći svojem (tebi) dijetetu u
novonastaloj situaciji. Dok diže dijete i pokušava ga umiriti nastoji pomoći i tebi i djetetu zajedno, u paketu
Ako si stvarno ne možeš pomoći što se tiče tih osjećaja strpi se dok ti majka ide na posao (ako sam dobro skužila) onda ćeš
se više osamostaliti i koliko će ti biti lakše, toliko će ti biti i teže jer će ti faliti majčine ruke

Uglavnom dobro je da kažeš mami o svojoj potrebi za privatnošću i koliko ti je u ovoj fazi života to važno, pokušaj joj objasniti na neki drugi način jer ovaj o ljubomori i čuvanju može samo krivo shvatitii može vam se samo narušiti odnos....

Uzmi djete, van u šetnju i puni baterije u ovim divnim proljetnim danima jer vjeruj mi čeka te još puuno djetetovih i tvojih faza...trebat će ti snaga