Hvala vam drage moje, toplina isijava iz vaših riječi i lakše mi je puno...

Da sad ne citiram sve, jer se nemam baš puno vremena posvetiti.. upila sam sve sve vaše postove i savjete..
Al moram reći jedno na laumin komentar.. da mama je ta koja je alfa i omega ove obitelji, pošto je otac cijeli život naš na terenu i radi, tako da je vrlo dominantna u svemu.. i to što kažeš imaš pravo..

Roza, prerasto je jastuk pa je vanka sada i stalno ga nosam sada, majka nadzire kako ga držim i pokazuje kako šta i gdje...
OT: što se poroda tiče, ne osjećam se nemoćno, zapravo sam jako ojačala, jest da sam masu kila izgubila i nakon poroda i ova tri tjedna (-17 kg), krećem se ko zmaj, furam i auto, i jutarnja gimnastika do dućana, jer nisam osoba koja može ležati (makar bi mooooooraaala, al primorat se nikako) ako si čitala moju priču s poroda, trudila sam se iz petnih žila da se oporavim što prije...

nažalost teško je sada živjeti u kući sa 4 generacije (beba, ja 26, roditelji u 50tim, baba 85), i svi bi svašta htjeli, da ne spominjem komentare od ove od 85... treba to sve uskladiti..

da mama ide na posao idući tjedan, i imat ću cijeli dan za sebe s Noićem, a vjerojatno ću molit boga da dođe s posla da ga malo nuna umjesto mene...

zahvalna sam ja njoj na pomoći i na svemu, samo želim malo više stvari obavljati sama, a nikako se opustiti od straha (kupanje još nisam sama) ostalo sam se već donekle uštosala..
i dok ona kaže da bi mu dala čaj, da me posluša kad ja kažem da u mom mlijeku buba ima sve, da mu ne treba čaj.. a pogotovo ne bočica...