Ma mislim da ne postoji opcija nemjesanja ako zivite u istom kucanstvu. Ja sam dusu isplakala prvi dan kad smo dosli iz bolnice i kad su svi htjeli malo drzat malca, imala sam osjecaj kao da mi ga otimaju, al sve su to hormoni. Duuugo je mene drzala ta ljubomora dok nisam shvatila da sam ustvari blesava i da trebam bit sretna da, kao sto su i cure rekle, malac hoce ic i drugima i da ga i netko drugi moze umirit. Dovela sam se do toga da sam iscrpljena i premorena, da mi kicma otpada i da apsolutno nista ne stignem doma jer sam bas sve oko malca htjela sama. S drugim cu bit pametnija, uvaljivat cu ga kome god stignem