koksy prvotno napisa
Na testiranje za hepatitis me nije ni slala a krvnu grupu i rh faktor imam otprije.
Uglavnom, bila sam danas na pregledu, beba je SUPER! Sve je tocno kak treba biti, pogledala je nosnu i bedrenu kost, sve mjere odgovaraju, kaze po tome sanse za Down su minimalne. Molila me da ipak idem barem na anomaly scan al ja jednostavno nemam sad 600 kn pa me poslala na SD kod Hafnera. Shvatila sam ja sta nju ustvari muci; mogucnost da ona nesto na svom UZV ne vidi, njoj treba jos jedna potvrda od dobrog dijagnosticara da je sve ok. Ja joj kazem da meni ne treba, da sam ja potpuno smirena, da ne sjedim doma i razmisljam sta se sve moze dogoditi. Sta bude-bit ce. Tocno tako se osjecam, stvarno sam mirna. Al ona mi ne vjeruje, kaze da su takve najgore panicarke... I sad se ja osjecam lose, umjesto da se veselim sto je beba zdrava ona me natjerala da pocnem razmisljati o onim losim mogucnostima, mogucim malformacijama i inim problemima. I ljuta sam i na sebe i na nju sto me dovela do toga. Sad bi najrade da sam napravila glupi double i da je mir. A sad idem kopat vezu da me Hafner cim prije prim. Razumijem ja da si ona zeli pokrit guzicu u slucaju neceg ali zasto ona ne razumije mene kad joj kazem da ja na pobacaj vise neidem bez obzira na sve! Ja to vise ne mogu prolazit niti bi mogla zivjet s tim.