Jumbina,voljela bih da postoje riječi koje će te utješiti, ali znam da ih je jako teško naći. Divna si! Nadam se da ti je lakše kad si ovo iskustvo podijelila s nama.
 |
|||
|
|
|||
Jumbina,voljela bih da postoje riječi koje će te utješiti, ali znam da ih je jako teško naći. Divna si! Nadam se da ti je lakše kad si ovo iskustvo podijelila s nama.
Čudo je bilo što nam je sin živio i toliko ! Ali čuda se događaju rijetko i ostaju samo hladne statistike. 0,5 % djece u Hrvatskoj rađa se sa Tinovom srčanom greškom,a manje od 5 % ih doživi 30 godina starosti,s tim da svake dvije godine mooora na novu operaciju srca.
Kad smo došli na Rebro bilo je 6-ero djece na intenzivnoj. Nijedno danas nije živo. Tin je živio najduže !
Ne smatram sebe divnom. Nisam rođena jaka,događaji u životu su me doveli da moram kroz sve to proći. Jednostavno živim svoj život ! Ponekad suze,ponekad smijeh !
Jumbina, i meni su se oči zamutile od suza i tvoja priča ohrabrila me da predočim svoj stav. Vidim da su žene uglavnom protiv AC, no svatko ima pravo na svoje razmišljanje. Ja osobno još uvijek ne znam i dvoumim se. Imam 40 god., MM ima 46, u 11. tjednu trudnoće sam i moram se odlučiti hoćemo li se upuštati u takvu opasnu pretragu. Neodlučna sam jer u našoj obitelji i mi imamo priču. Polubrat moje mame u djetinjstvu je, za vrijeme II svj. rata, obolio od meningitisa i ostao retardiran. Moja majka svjedoči kako život s njim, za nju mladu djevojku nije bio lagan i često je u napadima sebičnosti molila oca da polubrata pošalju u neku instituciju. On za to nije htio čuti. Često je izražavao svoje strahove što će s njegovim sinom biti ukoliko se njemu nešto dogodi. I nažalost, dogodilo se. Dogodio se zemljotres u Skopju i u zgradi koja se složila sa zemljom samo troje ljudi preživjelo je, pogađate, među njima mamin polubrat. (Moja majka tada je boravila kod moje bake i tako se spasila). Od tada polubrat je boravio u raznim staračkim domovima u nedostatku boljih institucija. Moja majka, udala se za oficira i s njim napustila Makedoniju te se nije bolje mogla brinuti za polubrata osim što ga je redovno posjećivala kad god bi došla u Skopje. I sama se sjećam tih staračkih domova, gdje se mamin polubrat nije mogao dobro osjećati jer onako djetinjast nikako se nije slagao sa starim ljudima. Pamtim smrad i nećistoću. Usprkos svemu bio je uvijek veseo, pričljiv i pitao za nas sve. Umro je pred novu godinu od infarkta. 15tak dana nakon toga ja sam divnim čudom zatrudnjela jer smo drugu curicu dobili nakon IVF/ICSI u mojoj 36.godini zbog velikih problema koje je imao moj suprug. Prva misao koja mi je prošla glavom bila mi je:neka nam je Bog na pomoći, sada nam je bolje da budemo zdravi da možemo u svakom smislu i na najbolji način brinuti o našoj djeci-računajući da ćemo dobiti zdravo dijete. A što ako naše treće dijete nije zdravo? Vjerojatno je osuđeno na neku instituciju u nekoj daljoj budućnosti a mislim da je to noćna mora za svakog roditelja, nešto o čemu nitko ne želi ni razmišljati. Ovo je još jedna strana medalje. A ja i dalje ne znam.
Pronašla sam na internetu da postoji jedna nova metoda KOMBINIRANI PROBIR i obavezna je za sve trudnice u Europskoj uniji ukoliko potpišu i pristanu na takvu metodu A NIJE INVAZIVNA I OPASNA KAO AC. Navodno se od nedavno kod nas obavlja u bolnici Sestre milosrdnice, spominje se nekakav formular kojeg teba popuniti. Taj test provodi se među trudnicama svih dobi i svrstava ih u one s visokim, srednjim i niskim rizikom za kromosomske malformacije, pa se prema rezultatima preporučuje biopsija korionskih resica ili AC. Mislim da će moji potezi teći najprije u tom smjeru.
P.S.
Informacije o kombiniranom probiru (combined test), našla sam na stranicama poliklinike Harni, i test otkriva rizik jedino za sindrom Down. Na stranicama bolnice SD, pronašla sam da ima mnogo vrsta trisomija i drugih kromosomskih poremećaja (oko 15tak) a takvi se vjerojatno otkrivaju jedino AC ili biopsijom korionskih resica. Ako netko više zna o tome, molim, da se javi.
Draga Jumbina,
krajnje zbunjena prepirkama i svime što sam pročitala u forumu na ovu temu, izluđena vlastitom nedoumicom i tvojom potresnom pričom propustila sam reći ti najvažnije. Zaista je vrijedna divljenja tvoja hrabrost da uz mnogo detalja ispričaš svoju priču, vjerujem da si svaku svoju utipkanu riječ zalila s mnogo suza. Jer samo takva priča, na taj način iznesena, mogla nas je sve natjerati da se zamislimo, čak i one koje se tvrdo protive AC. Možda je i moja priča "udavila", ali smatram da nas samo takve detaljne ispovijesti mogu dovesti do pravih istina i natjerati nas da uvidimo kako medalja ima ne dvije nego deset strana. Molim Boga za tebe i tvoju novu bebu i želim ti da uskoro u rukama uspavljuješ jednog malog, zdravog anđela, izljubiš mu bezbroj puta punašne obraščiće i tako umanjiš svoju bol i prazninu koje sada mora da su ogromne. Voljela bih da se i dalje javljaš i pišeš o svojim odlukama i tijeku trudnoće. Mislim da sve želimo diljeliti s tobom tvoje strahove i davati ti podršku u svakom trenutku. Mislim da je važno da se čuje i tvoja priča, tvoja strana medalje.
Ne želim ništa komentirati. Na kraju krajeva: svatko živi sa svojim odlukama, ma kakve one bile, no u jednom priješnjem topiću sam napomenula da stvari ne ispadnu uvijek onakve kakvima se prvotno čine i predstavljanju.
...današnji večernji:
http://www.vecernji.hr/newsroom/news...56474/index.do
Jumbina,
Anka, jako potresan clanak.
Mislim da je jako bitno da sve mi koje se odlucimo na AC, unaprijed znamo sto cemo napraviti u slucaju ako rezultati pokazuju odredjenu malformaciju. Tesko je tu biti pametan i sabran i povuci neku granicu... nekome je dijete sa Down-ovim sindromom predragocjeno da bi ga pobacila i smatra ga jednako vaznim kao bilo koje drugo dijete, a netko ce na takvo dijete gledati kao retardirano.
U svoje dvije trudnoce nisam isla na AC (u drugoj sam odbila), no ako opet zatrudnim, ne znam sto cu napraviti.
Jumbina i Nisa,
Pročitala sam članak iz Večernjeg i potresena sam. I to je, nažalost, još jedna strana medalje. Provela sam besanu noć, stalno surfam i čitam, i mislim da polako znam što mi je za činiti. I ja sam decidirano odbila AC kada sam nakon umjetne oplodnje u 36. uspjela začeti (mnoge znate kakva je punkcija i kakva razočaranja slijede) i još na jedvicite jade izdurala prvih 12 tjedana kada su mi jajnici bili uvećani i do 13 cm. Ne, tada AC nije dolazila u obzir ali bila sam i mlađa pa nisam puno razbijala glavu. Rodila sam predivnu djevojčicu. Sada imam 40 i vjerojatnosti rastu, i bojim se.
Kako sam spomenula, odnedavno postoji kombinirani probir, koji nije konačna dijagnoza ali sa 95% sigurnošću grupira trudnice u one s visokim i niskim rizikom za Downov i Edwardsov sindrom ( i još neke poremećaje ako ih usput pronađu, tako mi je objasnila ljubazna gospođa iz endokrinološkog lab.-"Sestre milosrdnice") Utipkajte u tražilicu OBRAZAC ZA KOMBINIRANI PROBIR i trebale bi pronaći dva obrasca:jedan kojeg ćete popuniti podacima o sebi koje oni traže i rezultatima UZV koje će upisati vaš liječnik i drugi koji do u detalje objašnjava kakav je to kombinirani probir i kakve vam informacije o plodu kojeg nosite on može dati. Na kraju trebate potpisati da se slažete s načinom provođenja tog testa. Ipak postoje i mnoge druge kromosomske promjene (trisomije, monosomije i sl.) koje su doduše rijeđe, ali vas ovaj test ne može osloboditi sumnji na njih. Nažalost, najtočnije podatke o svim kromosomskim malformacijama dat će AC. Probir se plaća i košta 295 kn.
Nakon svega što sam pročitala, kombinirani probir je moj slijedeći korak i toplo se nadam da će test biti povoljan. Ipak, vjerujem da ću se odlučiti na AC ukoliko me probir smjesti u visoko rizične. No dobro ću se raspitati gdje to obaviti. Drago mi je da sam na više mjesta procitala da je dr. Kos izvrstan liječnik i dobro je što kod njih postoji mogućnost da se nalazi dobiju ranije (i to se plaća). A što s nalazom AC ako nije u redu? Svima nama lako je pričati- ja bih ovo ili ono- kada nismo u toj koži kada se trebamo odlučiti. Zato kažem: mislim da bih pobacila. Znam sa sigurnošću da bi me to emotivno bacilo na zemlju na dugi period, no isto tako znam da ne želim bolesno dijete. Ne prvenstveno sebi, već čitavoj svojoj obitelji, ne želim pakao. Ne radi se samo o predrasudama prema retardiranom djetetu, radi se i o kvaliteti života koja se mijenja za čitavu obitelj. Mislim da se kvaliteta života mijenja i kada se rađa zdravo treće, četvrto, peto dijete a kamo li kada na svijet dolazi ono bolesno. Moja me 16godišnja kćer treba, treba naše razgovore, savjete. Treba nekog tko će je kontrolirati, odvraćati od pušenja, upozoravati na opasnosti od droge. Treba me i ona malena, toliko je često zagrlim kad god se u nešto razočara, kad god je nešto zaboli, držim je ponekad satima kad je bolesna i hrabrim i gutam knedle kada dobije napad laringitisa i kada bespomoćno moliomognite mi, pomognite mi! Na kraju krajeva, treba me i moj suprug koji ima dijabetes, tipI, i čije zdravlje ovisi direktno o količini moje brige prema našoj prehrani. Roditelji su nam stari i od njih ne očekujemo veliku pomoć, vjerojatno slijedi vrijeme kada će oni trebati našu. Mislim da mi nijedna od vas ne može tvrditi da ćete jednako pažnje i ljubavi moći pružiti dvoje, troje ili četvero djece ili kad se tu,ne daj Bože pojavi još jedno bolesno. Mislim da bih u takvoj jednoj situaciji sigurno djelomično izgubila svoju već rođenu djecu a i one su dušice i imaju potrebu da ih se voli i da se brine o njima. Da, možda sam sebična ali sebična za svoju djecu. Želim im samo najbolje. Uvjerena sam da ne bih ovako razmišljla da mi je ovo prva trudnoća.
Mislim, također, da ne treba pričati koliko boli kada gledate vaše dijete kada pati i muči se zbog najobičnijih bolesti. Mislim da ne bih mogla podnijeti takve stvari na kvadrat što jest slučaj kada rodite bolesno dijete. Možda sam previše osjećajna i otuda moji stavovi.
Nadam se da neću doživjeti verbalni linč kojem su bile izložene one koje su se izjasnile na sličan način kao i ja. Budite iskrene, vi koje ste tvrdo protiv AC i AB, stalno se ponavlja kako svi imaju pravo na svoje mišljenje ali se ovakvo kao moje, ipak karakterizira kao monstrumsko, ubilačko i sl. Mislim da se mnoge i ne javljaju na ovu temu jer unaprijed znaju da će biti osuđene. Najljepše vas molim, nemojte suditi, ja osobno ne sudim vas, dapače sasvim vas razumijem, pa molim da i vi barem pokušate razumijeti mene i one sa sličnim stavovima. Sve smo mi drugačije i imamo drugačije situacije, pa prema tome i pravo na drugačije razmišljanje. Pretpostavljam da ste vjernice, katolkinje, pa imajte široko srce i razumijevanje kako vjera i uči, za sve ljude, pa makar i griješili. Eto, bila sam iskrena, da iskrenija nisam mogla biti.
Nisa uopće skupljam hrabrost bilo šta napisati poslije tvog posta.
Zaista si bila iskrena, i mislim da ti nitko na tome ne može zamjeriti.
Na kraju krajeva, neke stvari i odluke ostaju unutar obitelji i nikome izvan te obitelji ne bi se trebale opravdavati.
Hvala ti na razumijevanju, sve su to strašne stvari i moramo jedna drugoj biti podrška bez obzira na što se odlučile. Ni jednoj od nas nije lako. I sve smo majke ili to imamo za postati.
Htjela bih samo dodati (nije da se pravdam ili žalim samu sebe) motive koji me tjeraju da budem toliko zaštitnički nastrojena prema svojoj djeci. U djetinjstvu sam doživljavala strašne stvari, gledala nasilje prema majci a i sama gutala batine i poniženja, često radi nepotrebnih stvari. Znam što znači biti nesiguran u sebe i koliko se krvavo stiče samopouzdanje koje nije ono izvorno, koje daju roditelji. Borim se i sve činim da odbacim modele svojih roditelja, i postanem bolji roditelj svojoj djeci. Njihova sigurnost, samopouzdanje i sreća najvažniji su mi na svijetu. Ne kažem da na tom putu nekad i ne griješim, ali greške si lako priznajem i tvrdoglavo se i uporno trudim.
Topli pozdrav!
Sve je ovo pomalo počelo prelaziti u previše osobne vode s moje strane, a to svakako nije svrha ovog foruma i za to se ispričavam. Htjela bih samo jaš dodati da se i dalje pečem na vatri jer sve je to skupa prestrašno. Sve što smo dosad izrekle, točno je i drži vodu, bez obzira koju opciju držimo. Vidim da mi je najbolje uvjeriti samu sebe kako je sve u redu i da će tako i ostati, da ćemo imati sreće i da neću morati donositi odluku za neki drastičan, užasan korak. Samo tako se može dalje i vjerujem da i drugi jedino tako mogu dalje. Jer nositi to malo stvorenje u sebi koje toliko volite a istovremeno gajiti misli da ga neće biti ukoliko se pokaže da nije zdravo ravno je ludilu. Mora biti dobro i tako idem dalje.
A za one koje se dvoume kao ja, mislim da je dobro da si pročitaju temu o RAZLICI IZMEĐU AC I BIOPSIJE KORIONSKIH RESICA, ovdje na Rodama. Moj ginekolog kako vidim forsira biopsiju, iz jedinog razloga što je lakše prekinuti trudnoću ranije nego kasnije i za majku i za njih, što je točno. No pročitajte si taj članak, čini se da je AC mila majka prema biopsiji. Iako mi je ginekolog naglasio da bi trebalo napraviti raniju pretragu ukoliko nuhalni nabor ne bude kako treba, biopsija je nešto što ću bez sumnje svakako odbiti.
P.S. Idite na Roda-tekstovi, PRENATALNA TESTIRANJA-RISKIRATI ILI NE?
Evo i mene nakon par dana! U iščekivanju smo naredne kontrole ! Nisa,podržavam svaku odluku i hvala na lijepim riječima kojih je bilo tako malo od rođenja našeg Tina. Doživljavali su nas ljudi kao da imamo kugu,a ne bebu sa teškom srčanom greškom i nerazvijenim malim dijelom mozga.
Reći ću ti vezano za srčane greške i njihovo otkrivanje u trudnoći,jer o tome znam malo više. Javljaju se na oštećenom 22. kromosomu. Ako roditelj ga ima ( može biti potpuno zdrav ),prenosi ga na bebu,ali...uvijek neko ali...beba se rađa sa oštećenim kromosomom međutim može biti zdrava,ali i bolesna.
Srčane greške u trudnoći otkrivaju se FETALNOM-EHOKARDIOGRAFIJOM. To je obični UZV (preko trbuha ),ali se gleda samo bebino srce. Radi se u 12. ,21. i 35. -tom tjednu trudnoće. MM i ja idemo na Rebro,jer su najjači centar za srčane greške djece u Hrvatskoj i to radi samo prof. Malčić koji je dječji kardiolog.Stav društva i liječnika tamo je da ti neće preporučiti pobačaj bez obzira što otkriju. Dobivaš punu informaciju o srčanoj greški,načinu lječenja i postotku preživljavanja!
U isto vrijeme rečeno nam je da u nekim zapadnim zemljama ne rađaju se 20 godina djeca sa srčanom greškom, kakva je bila Tinova,jer ih otkrivaju u trudnoći i obvezno takve trudnoće prekidaju!
Mogu Ti prenjeti i stav nekoliko majki čija su djeca ležala s mojim sinom i nitko od njih nije više živ : Teško bolesna djeca imaju nikakvu kvalitetu života i pri tome ne mislimo na retardaciju već da veeeliki dio svog života provode u bolnici van obitelji,sami sa svojim vrlo bolnim pretragama,operacijama. One su za pobačaj 100 % i jako su ogorčene što se u takvim slučajevima pobačaj roditeljima ne preporučava. Smatraju da je to odraz našeg još uvijek konzervativnog društva. Sve one su htjele pozvati političare i svečenike da dođu na Rebro i da vide kako žive naša djeca!
A ja cijelo vrijeme za Boga imam samo jedno pitanje : Ne,zašto je Tin morao umrjeti,nego ZAŠTO JE 9 MJESECI MORAO TRPJETI SVU TU PATNJU ???
Moj stav je da ga nemam još uvijek,jer su u meni izmješane emocije. Za moje dijete smrt je bila kraj patnje i njegov život bio bi samo bol,s druge strane dala bih sve da je živ i da ga mogu zagrliti.
A ova priča iz Večernjeg lista zvuči odlično onome tko to nije prošao.
Još uvijek se ne zna kakve posljedice će bebe imati,što se vidi iz teksta. Prerani porod uvijek donosi posljedice samo se važe da li su one opasne po život ili ne. Kad vam se to dogodi želite jedino da vam dijete živi,a onda tek s vremenom postanete svjesni da je dijete bolesno i pokušavate se nositi s posljedicama.
Sve su to neurorizična djeca i nema liječnika koji vam može reći do kakvih će posljedica doći.Od disgrafije,dislalije,disleksije,do teških oštećenja psihe i motorike,velike vjerojatnosti konvulzivnih napada i sl.
Na stranicama Goljaka možete pročitati o tome!
Tinu je rađen UZV mozga,EEG i magnetska rezonanca i dijagnosticirano je koji dio mozga je oštećen,ali niti jedan liječnik nije nam znao reći kakve će biti posljedice!
Jumbina, promaklo mi je, u kojem si ti tjednu trudnoće? Molim Boga za tebe i bebu da na kontroli da sve bude u redu.
Potpuno razumijem da nemaš stav. Isto se, u mojem slučaju događa i meni. Čovjek je rastrgan između osjećaja i razuma. Forumašice kažu da treba unaprijed znati što s eventualnim lošim nalazima AC. Mislim da nitko hladne glave, sa sigurnošću, ne može unaprijed reći da će pobaciti. Tek kada se nađemo u takvom košmaru, prisiljene smo se opredjeliti.
Nije mi jasno zašto se u liječničkim krugovima bez uztezanja govori o pobačaju ukoliko se radi o DS, a u ovakvom slučaju kao što je tvoj, gdje djeca prolaze kroz takve patnje, ne preporuča se pobačaj. Ono što je prošlo tvoje dijete u usporedbi s problemima koji se javljaju kod djece s DS dan je i noć.
Draga Nisa,Nisa prvotno napisa
imam 36 godina, prva trudnoća (spontana, iako smo već ušli u IVF/ICSI postupak), suprug 35. Pacijent sam iste Poliklinike i na UZV pregledu u 12. tjednu (sada sam u 17-om) ustanovljen je nuhalni nabor od 2.7mm i taj tren su počela nagovaranja i uvjeravanja kako moram obaviti biokemijski probir na SM i pripremiti se, ako ne bude dobar, na biopsiju korionskih resica. Način na koji sam bombardirana tim pretpostavkama bio je prestrašan (ne bih rekla za sebe da sam preostjetljiva osoba, naprotiv, trudim se racionalno pristupiti svemu vezanom za trudnoću i razmotiriti sve opcije, jer imam dovoljno godina i mozga, da tako kažem, da bih sad stavila ružičaste naočale i gledala u nebo). Morala bih ti uživo opisati kako je to izgledalo, uputnica koju sam dobila u roku jedne minute, pa do informacije kako će rezultati stići ravno kod dr. pa će mi ih ona javiti. Shvatila sam da mi je vlastiti svjetonazor i stav prodala kao informaciju.
Napravila sam biokemijski probir i rezultat je bio - osjetno manji rizik nego prosjek za moje godine. No dr. je inzistirala da obavim biopsiju i, vjerovali ili ne, svojevoljno i bez ikakvog pitanja, zakazala mi zahvat na SM u točno određeni dan i sat. To me je prenerazilo i nakon šoka, odlučila sam da to ne dolazi u obzir. Tako što jednostavno nisam mogla niti htjela prihvatiti jer sam osjetila invaziju na sebe samu i naslutila da se iza toga možda krije nekakav "deal".
Odlučila sam potražiti drugo mišljenje (koje ona nije preporučila, iako je vidjela da sam itekako zatečena i da sam u velikoj nedoumici). Odlučila sam da to bude u drugom gradu i otišla sam u Split (bez ikakvog posebnog razloga). Tamo sam, u spec. ordinaciji, dobila sasvim oprečna tumačenja svojih nalaza: kao prvo, da je NN potpuno u granicama dopuštenog, te da biokemijski probir pokazuje da povećanog rizika nema. Dotični dr. me je pregledao, vrlo detaljno, i zaključio da je sve u redu, da sve mjere odgovaraju tjednima, da ne idem u detalje-rekao je kako da sam njegov pacijent, ovo bi za njega bila sasvim normalna obična trudnoća i da me ne bi slao ni na kakve dodatne pretrage, pa ni na AC, a još manje na biopsiju. Ponovio je kako je trudnoća sama po sebi rizik i da će uvijek biti slučajeva DS i ostalih kromosomopatija koje se ne mogu ustanoviti na vrijeme, i da moram biti svjesna doze rizika u svakom trenutku. Govorio je o invazivnosti biopsije, kao i o drugim detaljima. Na kraju me je savjetovao, ako sam zaista i dalje uznemirena (što mu je bilo jako žao, jer je vidio kako je prvotna dijagnoza djelovala na mene) - da napravim tripple test, no da opet rizik ostaje i da moram to pregristi u sebi i izgurati do kraja.
Napravila sam i tripple. Rezultat - još daleko manji rizik nego na biokemijskom probiru. Tada sam definitivno odlučila odbiti AC.
Mojoj dr. nije bilo pravo. U nalaz je napisala sa 10 uskličnika "odbija biospiju i AC, a u trenutku poroda će imati 37 godina!!!" (što kao prvo uopće nije istina, a kao drugo, pa neću imati 77).
Ja osjećam, sama sa sobom, da sam dobro, da je beba dobro, da ćemo biti dobro. I vjerovat ću u to. Potisnut ću crne misli, koje se povremeno jave, a s problemima se nositi ako ih bude i kad ih bude.
Čini mi se da je to najviše i najbolje što mogu. Jer ovo je, najvjerojatnije i najrealnije, moje jedino dijete.
PS. Oprostite na postu na kvadrat. Nadam se da se da čitati
Draga Tihuana,
Mislim da si potpuno pravilno postupila s obzirom na tvoju situaciju. Pročitala si moje postove i znaš da sam i ja amniocentezu u svojoj drugoj trudnoći odbila, iako je u nalazu tripple testa stajalo da se AC preporuča s obzirom na moje godine (35 , gotovo kao i ti).
Prije dva dana na HRTu pogledala sam dokumentarac SVE O EVI, o novinarki koja pokušava zatrudnjeti u nebrojenim pokušajima vantjelesne oplodnje. Kada u tome uspije, nakon lošeg tripple testa ona se odlučuje na AC. Gledati to bilo je tako strašno. Lice joj je bilo prestravljeno dok se zahvat obavljao. Njezino ime je Nataša Kraljević Kolbas. Voljela bih nekako doći do nje. Njezina Eva rođena je na isti dan kao i moja druga djevojčica, samo godinu dana ranije.
Jako mi je drago što si se javila sa svojom pričom, jer i ja sam primjetila da moj ginekolog, ne znam iz kojih razloga, forsira biopsiju. Tu definitivno nešto smrdi. Ja više nemam povjerenja u sve te ljude koji bi trebali biti moralno i etički na visini. Imala sam loša iskustva dok smo suprug i ja pokušavali vantjelesnu oplodnju na Svetom Duhu, i sada pušem i na hladno. Ukoliko netko želi moja iskustva, javit ću mu se privatno, e to bi već bila dugačka storija.
Nakon svih sati koje sam provela surfajući i informirajući se, odlučila sam da ću bez obzira na nalaz decidirano odbiti svaku ranu pretragu, biopsiju ili ranu AC. Suprug i ja odlučili smo otići u Ljubljanu, onu istu kliniku u kojoj smo radili IVF/ICSI i tamo napraviti kombinirani test. Ako mi oni tako preporuče, odlučit ću se na AC, ako je moguće i to kod njih, posebice zato jer, kako sam čula i rezultati dolaze ranije. Javit ću vam se kad obavim kombinirani probir i s informacijama koje će mi tom prilikom dati.
p.s.
Moj ginekolog nije ni spomenula da se odnedavno (rujan, 2006) i kod nas može napraviti kombinirani probir. Je li moguće da nije upućena i da to nije znala?
Bojim se da je moguće. Samo to govori i o njezinoj informiranosti o vlastitom području rada
Ps. Imaš pp.
A sta ako bi beba umrla prije poroda? Ko sto je bio slucaj kod mene? Zar nije bilo bolje da napravim inducirani porod u 22. nego u recimo 32. tj? Nije sve crno i bijelo. To je najteza odluka na svijetu.
Danas sam prošla još jedan pregled i ultrazvuk. Beba je 12 tjedana stara. Ginekolog mi je pogledala nuhalni nabor i iako ga nije mogla zbog lošijeg aparata točno izmjeriti, rekla je da je uredan. Bila je sasvim korektna i nije više forsirala ijednu od opcija. S velikim nadama za dva dana odlazimo u Ljubljanu, jer ako kombinirani test da povoljne rezultate, moguće je da i odustanem od AC. Vidjet ću što će mi oni reći i javit ću se.
Kontrola kod ginekologa obavljena i za sada je sve ok.
U 32. sam tjednu,beba ima 1973 grama,duuge noge ,malu , slatku glavu i jaako sliči MM, pa je sav napuhan od ponosa.
Za tri tjedna idem u Zg na zadnju kontrolu bebinog srca.
Nije mi jasno zašto nije izmjerila nuhalni nabor i kako ti može reći da je sve ok,ako ga nije izmjerila!?!
Do 2mm je uredan nabor,a preko 2mm može ukazati na DS ili srčanu grešku,ali to nije pouzdano.
Moj Tin bez obzira na sve svoje bolesti i srčanu grešku imao je normalan nuhalni nabor.
Mislim da je gornja granica 3 mm. Preko toga, postaje jedan od pokazatelja za neku od kromosomopatija, ali u najvećem broju slučajeva, bez još jednog pokazatelja, ne rezultira lošim.
Ne govorim o nuhalnim naborima 5 ili 6+ mm, bojim se da su takvi pokazatelji sami za sebe da se sa ogromnom vjerojatnošću radi o poremećaju.
Nuhalni nabor mjeri se u razdoblju od 10-14 tjedna trudnoće. U tom periodu izmjeren ne bi smio biti veći od 3 mm. Do 3 mm se tolerira. Nakon 14 tjedana trudnoće on sam po sebi postaje manji i ne predstavlja više nikakav indikator.
Jumbina
Koksy, propustila sam pročitati tvoj post jer sam ravno išla na postreply prošli put. Svaka priča kao tvoja ostavlja gorak okus u ustima i suosjećam sa svakom ženom koja takvo što prođe. Javljaj nam se ponovo, ovdje smo da podjelimo sve dobre i loše priče bez obzira na naše stavove i razmišljanja.
Jumbina, presretna sam što je sve u redu, nakon svega što si prošla zaslužuješ sve najbolje.
Mi smo u petak prošli UZV, prvi dio kombiniranog probira u privatnoj klinici u Ljubljani. Nuhalni nabor je 1.5mm, sve drugo izmjereno je u redu. Na nalazu velikim tiskanim slovima stoji da je s obzirom na izmjereno nuhalno svjetlo rizik za Down sindrom nizak i da kriotipizacija (amniocenteza ili biopsija kor. resica) NIJE INDICIRANA. Rizik za DS koji je zbog mojih godina 1:113, korigiran je zbog dobrog nalaza na 1:472 dok je rizik za trisomiju 13+18 sa 1:925 korigiran na 1:7033. Na dobnom sam grafikonu pala sa 40 na 34 godine. Kasnije sam u poliklinici koja se nalazi u centru Ljubljane dala krv za dvohormonski test, kako ga oni nazivaju, i rezultate očekujem slijedeći tjedan poštom. Iako ti rezultati nisu još uvijek poznati, doktorica mi je rekla da se s velikom sigurnošću mogu osloniti i na nalaz UZV, i ponovila mi kako amniocenteza u našem slučaju nije indicirana. Dodala je da mogu napraviti i četverohormonski test ukoliko želim biti još sigurnija negdje u 14 tjednu. Sve skupa platili smo 60 E, dala nam je i CD sa slikama i 3D UZV. Ne želim davati nikakve komentare jer nisam upoznata kakvu bih uslugu dobila drugdje, ipak ova moja iskustva mogu poslužiti drugima da eventualno usporede način na koji se obavlja kombinirani probir kod nas i drugdje, konkretno u Sloveniji. Uvjerena sam da ću amniocentezu odbiti ukoliko rezultati dvohormonskog testa budu u redu iako sam svijesna da je AC jedini način da se sa svom sigurnošću otkriju sve kromosomske malformacije. Toplo PREPORUČUJEM KOMBINIRANI PROBIR ŽENAMA SVAKE DOBI, jer vas sa 95% sigurnošću upućuje na slijedeće korake (AC ili ne). Kako je LJiljan rekla, ovaj test važno je napraviti između 11. i 14 tjedna kada je plod oko 4 cm dug, inače nalaz nuhalnog nabora nije više vjerodostojan, sam po sebi smanjuje se kako plod raste. Sve što su cure rekle u posljednjim postovima stoji.
I dalje se ne mogu načuditi stavu većine naših ginekologa da se pod svaku cijenu napravi AC. To mogu razumijeti dok se znalo samo za Tripple koji je otkrivao 50% i Double koji je bio nešto pouzdaniji u otkrivanju trisomija. No sada kada postoji taj kombinirani probir koji sa 95% vjerojatnošću svrstava žene u one visoko rizične i nisko rizične i dobri uZV aparati, ne vidim čemu se i dalje toliko forsiraju invazivne metode. Sve koje ste čitale moje postove znate za moje stavove, i da sam svrstana u visokorizične i ja bih bez dvoumljenja išla na AC. Moj ginekolog znala je za komb. test a nije mi objasnila detalje u vezi s njim. Tek kad sam izvadila dva formulara koje treba ispuniti za ovaj test naivno misleći da ona nije upoznata, vidjela sam da iste ima i ona i da i te kako zna da se odnedavno taj test i kod nas radi.
Jumbina se čudila kako to da mi nije mogla točno izmjeriti nuhalni nabor, navodno je UZV aparat loš i nikako nije mogla dobiti dobiti dobar profil bebe koja se baš tada i stalno pomjerala.
VRLO VAŽNO:
Idite na Poliklinika Harni/Aktualne teme, ACOG: Nove smjernice za probir Downovog sindroma (06.01.2007.)
Ispravak greške iz mog prethodnog posta -kariotipizacija a ne kriotipizacija.
Još jedna mala zanimljivost: u klinici u Ljubljani dali su nam dopisnicu s pitanjima za statistiku i zamolili nas da je pošaljemo nakon rođenja djeteta. Žele znati: jeste li napravili dvojni hormonski test u trudnoći, jeste li napravili UZV srca ploda i jeste li radili invazivne testove (biopsiju ili amniocentezu), zatim jeste li imali kakve probleme u trudnoći i kakve i na karaju slijede pitanja u vezi s porodom. Zanimljivo mi je što se ne pominje triple test.
Nisa, ja sam rodila zdravo dijete s punih 40 godina. Jako sam se nasekirala u trudnoći jer mi je prilikom svakog pregleda gin. zamjerio što sam odbila AC. A kad sam prvi puta ugledala svog sinčića shvatila sam da se čovjek u životu najčešće sekira bezveze. Ionako bih ga voljela...
Pusti brojke i vjerojatnosti - miluj svoj trbuh, pričaj mu i pjevaj...dijete to sojeti...kao i tvoju sekiraciju.
sojeti-osjeti
Draga Ljiljan,
nedavno sam u jednom časopisu pronašla članak o jednoj ženi koja je nakon mnogo uzastopnih pokušaja IVF zatrudnjela, te je nakon graničnog triple testa odbila AC. Svoje iskustvo i osjećaje kako ga opisuje slični su tvojima:"ali sam unatoč tomu slijedećih 5 mjeseci živjela u neizvjesnosti hoću li roditi dijete s DS. Svake večeri sam lijegala s mišlju što će biti, imala sam strašne snove. Bila sam u velikoj tjeskobi, zebnji, anksioznosti... " Mislim da je prestrašno kroz kakav pakao prolaze žene starije dobi bilo da odbiju ili pristanu na AC (moja prijateljica napravila je AC, no ispričala mi je koliko je njen strah bio velik, najviše za bebu). Naravno, sve to bebe osjete. I to je još strašnije. Možda se kroz moje postove nazire isto takav veliki strah, no njega je bilo samo u početku. Presretna sam i potpuno mirna jer se nisam prepustila kao ovca i učinila sam sve i dala si potrebnog vremena da se informiram i prema dobivenim informacijama donesem za mene pravu odluku. Jer da sam slijedila savjet svoje doktorice, (koju ipak zbog ranijih iskustava enormno cijenim) ja bih već bila napravila biopsiju korionskih resica. Uzela sam stvar u svoje ruke i mirna sam jer nisam dozvolila da drugi upravljaju mojom sudbinom. Ovako više nikoga ne mogu kriviti ukoliko što pođe po zlu. I moj hormonski nalaz je u redu, to sam telefonom saznala jučer i iako test nije 100% pouzdan, ja sam sada sasvim mirna. Sve je ostalo do Boga.
Ne misliš li da je dobro što se odnedavno može napraviti taj kombinirani probir, potpuno bezopasan test, koji mnogim trudnicama i njihovim bebema može prištedjeti taj užas od osjećaja koji se javlja kod oba izbora? Lijepo je to što predlažeš, biti miran i pun ljubavi i vjere u dobar ishod. Ipak mislim da to mogu jedino strašno jaki i vjerom nabijeni ljudi, kako kažeš ni tebi nije uspjelo biti mirna. Previše nas pritišću svojim stavovima da AC treba napraviti: kao naglasi ti da je izbor samo tvoj a ipak ti izađe s pričom neke poznate X koja je napravila biopsiju, nađene su nepravilnosti i odlučila se pobaciti.
Voljela bih da mi se jave žene koje su odlučile poći istim putem kao ja, napraviti kombinirani probir. Mislim da vam moj slučaj, gdje sam s 40 godina na testu prošla dobro, može dati mrvicu hrabrosti i vjere da to treba napraviti upravo kako bi se zaštitile od onog košmara opisanog na početku mog posta. Sretno svima!
Drage moje,
upravo sam u ruke dobila kompletan nalaz kombiniranog probira. Ljiljan kaže da se ne opterećujem brojkama, ipak možda će nekoga zanimati. Rizik za trisomiju 21 iznosi 1:2239 dok rizik za trisomiju 13+18 iznosi 1:18486. Ponavlja stajalište da kariotipizacija nije indicirana i u ovom trenutku sasvim sam sigurna da ću AC odbiti.
Bit ću presretna ukoliko sam prolazeći kroz vlastite nedoumice i skupljanje informacija pomogla drugim ženama.
Ispričavam se ukoliko je nekoga uvrijedila riječ "ovca" iz mog prethodnog posta, nije bila namjenjena nikom drugom nego meni samoj jer sam se u jednom trenutku zaista tako i osjetila i tada sam odlučila da se neću prepustiti stihiji.
Još jednom, mnogo sreće svima!
Nisa
Da, u pravu si, mene je spasila vjera, iako niti mi vjernici nismo i ne možemo ovakve slučajeve prebroditi bez straha. (Zato te i razumijem tako dobro). Jedina je razlika u tome što kao kršćanka znam što trebam činiti - vršiti Božju volju s ljubavlju. Takav način razmišljanja me spasio prevelike sekiracije u trudnoći koja bi me sasvim sigurno dovela do poslijeporođajne depresije.
Možda i ovo moje iskustvo nekome pomogne, kao što će i tvoje sigurno mnogima pomoći. Zato smo tu!
Jumbina,
dugo nam se nisi javila. pokušala sam s privatnom porukom, no ne znam je li prošla.
Daj Bože nek' je sve u redu s tobom i vašom bebicom.
upravo mu je to i svrha - da iz osobnih iskustava dođemo do informacija.
ja sam u svojoj trudnoći vjerovala u sebe i svog ginekologa i nisam napravila nikakve pretrage iako mi je bilo 40.
možda je to bio ruski rulet, ali nekako sam vjerovala u dobar ishod.
u svakom slučaju, nisa, hvala na informacijama.
Draga Fegusti,
vidim da smo iz istog grada pa ti s guštom odgovaram.
Kad sam rekla "osobne vode", mislila sam na spominjanje svog teškog djetinjstva čime objašnjavam svoj zaštitnički stav prema mojoj djeci koji s godinama sve više raste. Mislila sam da to nema veze s AC.
No nešto drugo, mislim ipak ima, a to je da su obje moje cure, ova mlađa čak i više, naslijedile moju preosjetljivost. Mene je život natjerao da malo oguglam i postanem čvršća, ali moja djeca, izgleda, tek to trebaju naučiti. I kad se sjetim kako je i najobičnija prehlada ili razbijeno koljeno bilo za njih strašno, nisam si mogla ne promisliti kako bi AC djelovala na moju nerođenu bebu. To mi je tek kasnije, nakon svih gore napisanih postova prošlo glavom i dodatno me odgovorilo od pomisli da napravim AC.
No i dalje ne osuđujem one koji se na taj korak odluče. Mislim da je dobro što se može odnedavno napraviti taj kombinirani probir, to je dobar filtar u smislu odluke AC da ili ne. Voljela bih čuti tvoje iskustvo i detaljnije kako se tvoja ginekologica postavila prema svemu tome. No, možda se uspijemo i naći negdje na kavi, da ne opterećujemo forum onime što zaista nije potrebno.
Što se tiče stava da se unaprijed mora znati što s rezulatatima takvih pretraga, kod mene to nekako ne drži vodu. Čini mi se da žene često računaju da je sve, ipak u redu, no ipak žele provjeriti, i ako se nađu u košmaru koji nastane zbog loših rezultata, tek onda počinju razmišljati što učiniti. Znam da se mnoge sa mnom neće složiti.
A neki dan prošla sam UZV i doktorica (ne ona koja mi vodi trudnoću, neću reći koja) nije propustila a da mi ne spomene AC i lažno pozitivne i negativne rezultate i kako ipak cijeni ako je netko spreman preuzeti i određene rizike u svom životu, iako je sada kasno, u 21. tjednu sam. Nekog mnogo labilnijeg sigurno bi uzdramala. Pitam se zar oni, doktori, ne čitaju o novostima, što bi morali. Na nekim stranicama koje sam preporučila jasno se vidi da će ovi novi testovi (kombinirani probir i quadruple test) značajno promjeniti dosadašnju praksu provođenja invazivnih metoda. Pritišću nas zastarjelim stavovima i zato cure, ne dajte se.
Ova tema nešto se bila uspavala na jedno vrijeme. Drago će mi biti ako opet proradi.
evo i moje priče.
s obzirom da sam u 37. godini i trudnai mislim biti još jedanput
čula sam svašta i koješta.... zbog godina i rizika, itd.
nije mi bilo teško da idem kod dvojice doktora za savjet. i jedno i drugom sam rekla da ih imam dvojicu i objasnila zašto. ni jedan se nije ljutio.
jedan je rekao da obavezno moram obaviti i AC, a drugi je rekao da budu li tripple i ostali testovi ok, ne preporuča uopće taj invazivni pregled.
muž i ja smo puno pričali o tome. s obzirom da u samoj obitelji imamo jako loše iskustvo sa time (beba je nakon poroda živjela da mjeseca i zbog ugruška krvi umrla jer je doktor upiknuo pupčanu vrpcu prilikom AC-a) odlučili smo poslušati ovog drugog.
još prije rezultata smo odlučili da ćemo obaviti sve druge testove, samo ne taj AC. budu li testovi pokazivali na mogućnosti anomalije, sjest ćemo i odlučiti što ćemo napraviti.
testovi su bili sasvim ok :D
Bellla 7, koje si sve testove napravila? U kojem si tjednu sada?
Veselim se zbog vas, i meni je kamen pao sa srca kada su mi stigli dobri nalazi i kada sam glatko odlučila odbiti AC.
Sretno!
sada 27 tjedan trudnoće.
evo ovako, prepisujem točno sve do sada obavljeno:
KKS, GUK, jetrene probe, faktori koagulacije, urea, kreatinin, urinsediment i urinokultura sa antibiogramom, testovi senzibilizacije, HBsAg, EIA antitrep. test, tripple test uz dan ranije učinjenu fetalnu biometriju. a nedavno sam uradila i KKS, GUK, CRP i cervikalne briseve sa ABG-om.
za sada sve 5! :D
moram napomenuti da doktor kod kojeg idem svaki puta radi vrlo detaljan UZ. obavezno slušamo otkucaje srca i protočnost pupčane vrpce. i obavezno uspoređuje sva mjerenja koja obavi sa statističkim podacima napretka bebe.
i to je sve 5! :D
sretno i tebi!
Draga Bella 7,
Meni je ovo treća trudnoća, 22. tjedan. Drugu bebu dobili smo nakon vantjelesne oplodnje, bila sam godinu dana mlađa od tebe. Tada sam napravila double/triple test koji je bio OK, ali su mi zbog godina ipak u nalazu preporučili AC. To sam tada glatko odbila.
Budući planiraš imati još jedno dijete a bit ćeš tada još starija (možda ovako kako ja, 40 godina), mislim da bi bilo dobro da si pročitaš sve o kombiniranom probiru i quadruple testu, ovdje na istom ovom podformu, ili bilo gdje ako ukucaš te termine u google. Mislim da su tvoji ginekolozi, isto kao i moja ginekologica, još uvijek u starom filmu, i još su uvijek skeptični prema novim testovima pa ih ni ne preporučuju. Osim mene, mnoge trudnice su već napravile kombinirani probir. Ne želim nikoga blatiti, nemoj me krivo shvatiti, moja doktorica je divna, ona mi je radila carski s drugom bebom i zahvaljujući njenoj dobroj procjeni da je zahvat hitan, moja curica je od početka u najboljem redu. Cijenim je jako, no ni ja nisam od nje dobila informaciju o kombiniranom probiru, a budući je kod sebe imala formulare za probir, bila je i te kako upućena. Ovo je nešto novo pa i njima treba vremena da promjene način na koji su do sada radili.
Informiraj se, a ako nešto nije jasno, slobodno pitaj.
Ima doma knjigu Poliklinike Mayo o trudnoći u kojoj se nalazi tablica sa godinama i rizikom za down u trudnoći i pošto imaš 35 taj odnos je normalan. Moja mama je treće djete rodila sa 42 god. i rizik joj je bio (slično kao u tabeli) 1/30. Grozno! To je po meni normalno obzirom na godine. Moja mama nije išla na amniocentezu i rodila se moja divna zdrava sekica. Odluka je uvijek na tebi. Ja ne vjerujem da bi išla, ali da sam u tvojoj koži, možda bi drugačije razmišljala? Što god odlučila, sretno
Armelina, ne znam kome si se obratila, meni ili Belli 7.
Ja sam kod treće trudnoće (40) također AC odbila, ali tek nakon napravljenog kombiniranog probira.
Mogu reći da sam nakon toga bila sasvim mirna, no evo jučer na kontroli ponovo sam se malo uzdrmala. Naime, bebica mi u biometriji kasni skoro dva tjedna, i prije ponovljenog uzv doktorica je pomenula kromosomopatije, da treba vidjeti što nije u redu... dovoljno da potonem.
Kad je napravila uzv, po nekim mjerama zaključila je da se ipak radi o mlađoj bebi, tj. da mi je ovulacija bila kasnije pa sam jedno 7 dana kasnije i začela.
Nakon svega, ne mogu reći da sam sasvim mirna kao u početku, nakon kombiniranog, no ne kajem se što AC nisam napravila.
draga nisa,
puno ti hvala na preporukama i savjetima.
meni je tripple test pokazao da rezultati odgovaraju dobi 21. godišnjakinje i čak je i napisano da se AC smatra suvišnim u ovom slučaju.
ne znam ima li saznanja moj privatni ginekolog za ostale testove koje si napisala. no, mislim da ipak ima jer je on sam rekao da AC ne preporučuje, a da ćemo nakon trippla vidjeti što ćemo dalje.
a to sa razvijanjem bebe, nešto slično imam ja, pa je po UZ uvijek jedan jedan -. dakle manje. zato on stalno prati razvoj kompletne bebe i uspoređuje podatke.
a ovaj ginekolog iz doma zdravlja je inzistirao na AC-u. rekao je da su mu svi rekli da jako strog jer je svoju ženu tjerao u zadnje dvije trudnoće na AC. ja sam rekao da mora. jadna žena.
a što se tiče te čuvene kasnije dobi iliti starijih mama i rizika itd. nisam baš sigurna. zapravo, znam jako puno majki koje su rodile svoje prve bebe što bi rekli na vrijeme, znači negjde u svojim ranim 20-ima i rodile dijete sa down sindromom, a drugo dijete ili djecu puno kasnije i one su bile ok. dakle, dalo bi se razmišljat o tome.
a tvoja doktorica bi prvo trebala sve ispitati i provjeriti prije nego ti što kaže. sigurna sam da je divna i krasna, ali bi mogla malo biti taktičnija. ovaj moj je jako pažljiv. šuti i gleda, pa provjerava, pa šuti i gleda i provjerava i tek kad je siguran u nešto onda kaže. uopće nije paničario oko tog jednog tjedna kašnjenja nego je prvo lijepo sve provjerio i usporedio, a onda priopćio stvar kao nešto što je vrlo moguće i što nije propast svijeta.
Da, Bella7, svakako je trebala biti taktičnija, ponekad imam osjećaj kao da uporno traže da nešto nije u redu, da bi dokazali svoje stavove.
Točno je to da i žene s 20 rađaju djecu s Down sindromom, i ja sam naišla na takve informacije. Zato je taj kombinirani probir postao obaveza ginekologa u zemljama EU, i moraju ga napraviti bez obzira na dob ukoliko trudnice to žele. Pouzdaniji je od triple i quadruple testa, a potpuno bezopasan za bebu. Svakako ti ga preporučam kada budeš čekala drugu bebu.
Nisa 19.06. sam rodila Tinu od 4100 g i 51 cm dugačku i ono najvažnije ZDRAVU. :D :D
MM i ja smo presretni,porod je prošao super i javim se ponovo kada uhvatim malo više bremena.
Pozdrav svima !!!
ČestitamNisa 19.06. sam rodila Tinu od 4100 g i 51 cm dugačku i ono najvažnije ZDRAVU. :D :D
MM i ja smo presretni,porod je prošao super i javim se ponovo kada uhvatim malo više bremena.
Pozdrav svima !!!
Draga moja Jumbina,
Knedla mi je u grlu i idu mi suze od sreće. Zaista prekrasna vijest. Čestitamo od sveg srca. Već sam brinula što je s tobom i zašto se ne javljaš. Uživajte zajedno punom parom, zaista ste zaslužili.
Draga jumbina od srca čestitam
ja sam uvijek za da , i nakom svih pročitanih poroda i duuugačke priče sa rode :/
Sve je to uredu i svatko ima pravo na svoj stav prema AM i AB, ali dijete s down sindromom nije bolesno, nema ni prehladu ni gripu ni neku kronicnu bolest vec se rodilo s genetskim poremecajem, kao sto sam se ja rodila s frckavom kosom i suhom kozom.
Osobno smatram da se pokrenula protuprirodna hajka na sve sto nije "savrseno" i covjek ne moze a da se ne zapita gdje je kraj tome - dal to znaci da cemo jednog dana abortirat svu djecu koja mozda nisu savrsena?
Ljudi moji, linkam nešto s jednog sprskog foruma, to je stav jedne kanadske liječnice, a glavni highlight teksta je da u ex-Yu zemljama kod stručnjaka vlada konfuzija vezano za prenatalno testiranje te se žene ili nekritički upućuju na sve skupe testove i na amnio ili se ne upućuju ni na što. Njena poanta je na nekom relativno jeftinom skriningu dostupnom trudnicama svih dobnih skupina koji bi onda stvarno mali broj žena upućivao na amniocentezu - jedan od tih relativno jeftinih načina te vrste skrininga dostupan kod nas je tzv. PAPP test, tj. kombinirani probir, na koji je Nisa skrenula pozornost, dostupan je zasad samo u Vinogradskoj u ZG-u i košta 305 kn (ne ide na uputnicu zasad), a bitno je više točan i od double i od triple (PAPP - 85-90%, s vrlo malim brojem lažno pozitivnih nalazi).
Evo tog teksta te kanadske liječnice, stickan je na tom forumu pod naslovom "Ispravni prenatalni skrining u 2007", koji je meni na kraju pomogao u odluci što i kako ima smisla napraviti kad sam vidjela loš double, 38 mi je godina i do trudnoće je došlo nakon 7 godina liječenja (svima koji mogu ići na PAPP, savjetovala bih da uopće ne idu na double ili triple, pogotovo ženama koje su liječile neplodnost jer navodno svi ti lijekovi godinama ostaju u tijelu i utječu na rezultate doublea i triplea), u ovome tekstu je stvarno po meni sve super objašnjeno, u smislu što se može očekivati od prenatalnog skrininga:
http://www.doktor.co.yu/forum/viewtopic.php?t=10486
A evo ukratko o PAPP testu - to je tzv. kombinirani probir ili PAPP test, kod nas se radi samo u Vinogradskoj u ZG-u i to pred nekih godinu dana je počelo, to jest u 2006.-toj. Od 10.-13. tjedna se bebi mjeri nuhalni nabor na UZV i onda se isti dan ili sutradan dođe u Vinogradsku izvaditi krv (hormoni PAPP-A i slobodni ß-hCG ). Po ovome hormonu PAPP-A se onda naziva kolokvijalno "PAPP test". Onda se sve to ubaci u kompjuter i izađu ti rezultati, puno je točniji i s manje lažno pozitivinih nalaza nego double i triple. Zasad ne ide na uputnicu, nego se plaća 305 kn. Na Zapadu (već i Slovenija) se uopće više ne rade double i triple, nego samo taj PAPP i morfološki UZV u 18. tjednu, i eventualno jedan quadruple test - i to sve zajedno čini kombinirani prenatalni skringing, i jako malo trudnica na kraju završi na amnio. Od svojih cura s foruma nisam čula još niti za jednu kojoj bi PAPP bio loš, što nekako odgovara i stvarnosti. Evo i s Poliklinike Harni o PAPP testu:
"Uvođenjem kombiniranog probira u 12. tjednu trudnoće, koji podrazumijeva kombiniranu procjenu prisustva kromosomopatija ultrazvučnim mjerenjem nuhalnog nabora između 11. i 13+6 tjedna trudnoće kada je duljina tjeme-trtica između 45 - 84 mm (3D "mini-anomaly scan"), uz istodobni biokemijski probir - određivanje serumskih biljega PAPP-A i free ß-hCG (pretrage koje se od rujna 2006. godine mogu obaviti u KB "Sestre milosrdnice", Zagreb), trudnoću je s visokom točnošću od 85 - 90% moguće svrstati u skupinu visokog rizika (rizik veći od 1:300) ili niskog rizika (rizik manji od 1:300). Učestalost lažno pozitivnih rezultata se procjenjuje na 5%."
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom