Drage forumasice.
Barbie, kad bi svih 10.000 zena kod kojih je vjerojatnost da se pronadje samo jedno dijete sa down sindromom islo na amniocentezu, nakon postupka te agresivne pretrage pobacilo bi se 100-300 zdrave djece (u hrv je rizik na amnio 1-3%). Stoga statistiku treba gledati u oba smjera...
Statistike ne postoje bez ikakvog razloga, s time se slazem.Ma ja se slazem sa svim vasim misljenjima jer smo svi razliciti i imamo drugacija misljenja.Hvala Bogu da imamo pravo birati, DA ili NE!Ali ja osobno se zalazem za DA jer sam takva osoba, jer si covjek jednostavno moras u glavi posloziti stvari i zamisliti se u buducnost i s kojim od dva zla koja ti se mogu desiti na amniocintezi bi se lakse nosila u zivotu.Samo je u tome stvar.
Amniocenteza DA (kod onoga tko to zeli) ali ima smisla samo kada rizik to opravdava. Besmisleno je raditi amnio mladim zenama bez ikakvog rizika (familijarno naslijedje etc). S druge pak strane, kod starijih zena, kod kojih je trudnoca uspjela nakon dugo vremena i mozda im je to jedina sansa u zivotu da imaju dijete, mnogo zena se odluci na neagresivne opcije (dijagnosticki ultrazvuk sa markerima kod iskusnih lijecnika i triple test) koje kod dobrih rezultata rizik bitno smanjuju i opet dovode smislenost amniocenteze u pitanje.
Pa vidis tu se ne slazem s tobom.Prvo nisam sigurna da li nakon 37 godina kada je to obavezan postupak u trudnoci mozes odbiti uopce.Zapravo bilo bi glupo da ne mozes odbiti, nitko te ne moze prisiliti na to!No mislim da je u Sloveniji bas tako, da jednostavno moras ici na amnio nakon 37.Muz mi je Slovenac pa znam jer sam i u svoj ovoj ludoj situaciji kontaktirala i neke doktore iz Ljubljane!A s druge strane, amnio ne otkriva samo Down (to je jedina bolest s kojom dijete prezivi izvan majcina tijela), no postoji i mogucnost mozaicizma (kao sto su meni sumnjali) kada nema nikakvih markera, kada su svi testovi OK, jer se taj kobni kromosom moze naci samo u jednoj jedinoj stanici i vec je to los rezultat(to su jako rijetki slucajevi,ali postoje),li ishod je isti kao i Down, kako bi s ereklo, blazi oblik.A ne moras imati nikakve obiteljske genetske bolesti, niti nista!A naravno da postoje i slucajevi kada zena tesko uopce zatrudni (obicno je to IVF) pa nikakve pretrage ne dolaze u obzir,kao kod moje drage kolegice, koja je zatrudnila IVF-om, nosila blizanke i strogo mirovala i nikakve pretrage osim UZV-a nije smjela raditi.Ali ona nije imala izbora,a da je imala isla bi obavezno na amnio mada nema ni godine niti u obitelji nikakvih genetskih bolesti.
I na kraju, ta teska odluka pada na roditelje. Ono sto bi ja zeljela vidjeti u ovoj zemlji i sto sam trazila na nekoliko mjesta je razgovor sa strucnjacima koji ce mi pomoci oko odluke. Jer, svi smo mi laici, a radi se o najvaznijim odlukama koje za nas osobno moraju biti ispravne (kasno je poslije reci nisam znala). To nisam dobila. Geneticar me izbacio iz ordinacije nakon dva konkretna pitanja. Nivo naseg razgovora je "iglica vam udje u trbuh"... bla, bla... Moj prvi lijecnik (vrlo poznat i na glasu kod kojeg sam isla privatno) mi je preko telefona kad sam htjela dogovoriti razgovor odbrusio "javite mi sto ste odlucili, ja se u to necu mjesati". Nisam trazila da netko donese odluku umjesto nas, ali sam htjela valjanu informaciju. Na zalost, ostao mi je internet i intenzivno searchanje od dva tjedna (ne moram vam reci koliko sam bila izludjena od toga) i jos puno toga dok nisam dosla do informacija koje mi je davno ranije trebao dati i objasniti moj lijecnik. Istovremeno, u Becu (imam trudnu frendicu) te ne pustaju na amnio bez detaljnog razgovora sa lijecnikom, bila zena u rizicnoj grupi ili ne.
Bas mi je zao da si imala takvo iskustvo.Istina, niti meni prvi puta kada sam dosla na SV na amnio nije nitko nista objasnio, niti sta je to, niti koje su posljedice, niti kakav je to postupak, nista.ja da se nisam raspitala i informirala ne bi pojma imala kakav je to postupak. samo sam potpisala na brzinu neki papir ali tamo nista nije pisalo, koji su rizici i sl.No drugi puta kad sam trebala ponavljati amnio, onda sam fino nazvala svog doktora i njemu se pozalila na cijelu situaciju i kako mi nitko nije nista niti objasnio niti me uputio, on je tada nazvao geneticarku i kada sam dosla bila je vrlo ljubazna s nama (moj suprug je isto isao naravno) i sve nam fino u detalje objasnila.Zasto, kako, koji su moguci ishodi, sto napraviti i sl.Tako da se vjerojatno moras malo grubo izboriti za tvoje pravo, i napraviti scenu ako je potrebno jer tek onda ce netko reagirati.Nakon toga su svi bili izuzetno ljubazni prema nama.A tako kako je u becu bi trebalo biti i kod nas, ali na zalost nije!I u Ljubljani je drugacije nego kod nas, ipak su oni EU!
Zato mislim da svaka trudnica mora znati koju pretragu i zasto radi, sa kojim rizicima. Informirajte se!
Apsolutno se slazem s tobom. No na samom kraju, odluku ipak donosis samo ti (osnosno ti i tvoj partner), doktori i geneticari ti mogu samo objasniti, pomoci!
Veliki pozdrav svima.