Pročitala sam članak iz Večernjeg i potresena sam. I to je, nažalost, još jedna strana medalje. Provela sam besanu noć, stalno surfam i čitam, i mislim da polako znam što mi je za činiti. I ja sam decidirano odbila AC kada sam nakon umjetne oplodnje u 36. uspjela začeti (mnoge znate kakva je punkcija i kakva razočaranja slijede) i još na jedvicite jade izdurala prvih 12 tjedana kada su mi jajnici bili uvećani i do 13 cm. Ne, tada AC nije dolazila u obzir ali bila sam i mlađa pa nisam puno razbijala glavu. Rodila sam predivnu djevojčicu. Sada imam 40 i vjerojatnosti rastu, i bojim se.
Kako sam spomenula, odnedavno postoji kombinirani probir, koji nije konačna dijagnoza ali sa 95% sigurnošću grupira trudnice u one s visokim i niskim rizikom za Downov i Edwardsov sindrom ( i još neke poremećaje ako ih usput pronađu, tako mi je objasnila ljubazna gospođa iz endokrinološkog lab.-"Sestre milosrdnice") Utipkajte u tražilicu OBRAZAC ZA KOMBINIRANI PROBIR i trebale bi pronaći dva obrasca:jedan kojeg ćete popuniti podacima o sebi koje oni traže i rezultatima UZV koje će upisati vaš liječnik i drugi koji do u detalje objašnjava kakav je to kombinirani probir i kakve vam informacije o plodu kojeg nosite on može dati. Na kraju trebate potpisati da se slažete s načinom provođenja tog testa. Ipak postoje i mnoge druge kromosomske promjene (trisomije, monosomije i sl.) koje su doduše rijeđe, ali vas ovaj test ne može osloboditi sumnji na njih. Nažalost, najtočnije podatke o svim kromosomskim malformacijama dat će AC. Probir se plaća i košta 295 kn.
Nakon svega što sam pročitala, kombinirani probir je moj slijedeći korak i toplo se nadam da će test biti povoljan. Ipak, vjerujem da ću se odlučiti na AC ukoliko me probir smjesti u visoko rizične. No dobro ću se raspitati gdje to obaviti. Drago mi je da sam na više mjesta procitala da je dr. Kos izvrstan liječnik i dobro je što kod njih postoji mogućnost da se nalazi dobiju ranije (i to se plaća). A što s nalazom AC ako nije u redu? Svima nama lako je pričati- ja bih ovo ili ono- kada nismo u toj koži kada se trebamo odlučiti. Zato kažem: mislim da bih pobacila. Znam sa sigurnošću da bi me to emotivno bacilo na zemlju na dugi period, no isto tako znam da ne želim bolesno dijete. Ne prvenstveno sebi, već čitavoj svojoj obitelji, ne želim pakao. Ne radi se samo o predrasudama prema retardiranom djetetu, radi se i o kvaliteti života koja se mijenja za čitavu obitelj. Mislim da se kvaliteta života mijenja i kada se rađa zdravo treće, četvrto, peto dijete a kamo li kada na svijet dolazi ono bolesno. Moja me 16godišnja kćer treba, treba naše razgovore, savjete. Treba nekog tko će je kontrolirati, odvraćati od pušenja, upozoravati na opasnosti od droge. Treba me i ona malena, toliko je često zagrlim kad god se u nešto razočara, kad god je nešto zaboli, držim je ponekad satima kad je bolesna i hrabrim i gutam knedle kada dobije napad laringitisa i kada bespomoćno moliomognite mi, pomognite mi! Na kraju krajeva, treba me i moj suprug koji ima dijabetes, tipI, i čije zdravlje ovisi direktno o količini moje brige prema našoj prehrani. Roditelji su nam stari i od njih ne očekujemo veliku pomoć, vjerojatno slijedi vrijeme kada će oni trebati našu. Mislim da mi nijedna od vas ne može tvrditi da ćete jednako pažnje i ljubavi moći pružiti dvoje, troje ili četvero djece ili kad se tu,ne daj Bože pojavi još jedno bolesno. Mislim da bih u takvoj jednoj situaciji sigurno djelomično izgubila svoju već rođenu djecu a i one su dušice i imaju potrebu da ih se voli i da se brine o njima. Da, možda sam sebična ali sebična za svoju djecu. Želim im samo najbolje. Uvjerena sam da ne bih ovako razmišljla da mi je ovo prva trudnoća.
Mislim, također, da ne treba pričati koliko boli kada gledate vaše dijete kada pati i muči se zbog najobičnijih bolesti. Mislim da ne bih mogla podnijeti takve stvari na kvadrat što jest slučaj kada rodite bolesno dijete. Možda sam previše osjećajna i otuda moji stavovi.
Nadam se da neću doživjeti verbalni linč kojem su bile izložene one koje su se izjasnile na sličan način kao i ja. Budite iskrene, vi koje ste tvrdo protiv AC i AB, stalno se ponavlja kako svi imaju pravo na svoje mišljenje ali se ovakvo kao moje, ipak karakterizira kao monstrumsko, ubilačko i sl. Mislim da se mnoge i ne javljaju na ovu temu jer unaprijed znaju da će biti osuđene. Najljepše vas molim, nemojte suditi, ja osobno ne sudim vas, dapače sasvim vas razumijem, pa molim da i vi barem pokušate razumijeti mene i one sa sličnim stavovima. Sve smo mi drugačije i imamo drugačije situacije, pa prema tome i pravo na drugačije razmišljanje. Pretpostavljam da ste vjernice, katolkinje, pa imajte široko srce i razumijevanje kako vjera i uči, za sve ljude, pa makar i griješili. Eto, bila sam iskrena, da iskrenija nisam mogla biti.