minji, a kakva korist od graktanja ako od toga nema rezultata?
 |
|||
|
|
|||
minji, a kakva korist od graktanja ako od toga nema rezultata?
Lako što bi ti zatražila, ali kojim političkim sredstvima bi to dobila?minji otrok prvotno napisa
1. Zatražila bih da Srbija jasno, u nedvosmislenom dokumentu i uz pripadajuću svečanu diplomatsku proceduru prizna da je vodila agresorski rat protiv RH. Može biti u izravnom prijenosu ili u Dnevniku Plus, meni ne smetaJer ono nemušto, jadno, blijedo što je Tadić u Vukovaru sa svojim drugom i našim predsjednikom upriličio je ravno nuli.
2. Da nam isplati naknadu štete (znam, odmah će mnoge skočiti, da to nije moguće izračunati. Tako kaže i predsjednik nam Josipović, zar ne? E pa, da se mene pita pravDA bi bila zadovoljena i puno manjim iznosom od stvarnog, jer da cijelu Srbiju dobijemo - malo smo dobili. Ali neka dignu neki pošteni državni kredit, i simbolično naknade štetu.)
3. Neka povuku u roku od odmah tužbu protiv Hrvatske za genocid
Nego, ja imam super ideju. Ajmo malo stati na loptu s ovim eurofobijama,
ajmo pregristi još malo govana, pa kad uđemo u EU, da mi malo Srbiju zajebavamo kao Slovenija nas?
Meni je nekako teško čut da su se borili za - ništa.
Nije idealno, svašta se ružnog dogodilo, i ima dosta nepravde, trebat će puno godina da se još koječega batalimo, ali - ništa?! O ovoj zemlji, o svojoj zemlji?
Iskreno mislim da ovaj mentalitet vječitog nezadovoljstva, traženja dlake u jajetu, divlje kritike svačega što se giba zapravo i dopušta da se ovdje miti, pljačka, krade, podmeće - jer eto - ionako je sve u banani.
Tu bananu radi mentalitet ljudi koji pljuju po sebi.
Možda dotični branitelj nema adekvatnu mirovinu, možda nema stan, supruga mu je možda umrla u nekom logoru štojaznam - ali umjesto da na njegov očaj ljudi u tramvaju slegnu ramenima - je, drek je, nabiju ajpode ajfone i ostalo u uši - ljudi skoče i kažu - ne, nisi se za ništa borio, ovo što sad imamo, mir, slobodu, neovisnost, kakvu takvu demokraciju - to je puno, hvala ti prijatelju, mislim da bi i gorčine bilo manje. I u njemu, i u nama. Jer je to istina.
Neskromni smo i htjelit bismo drito iz opanaka i turskoga carstva skočit u Švicarsku, preskočit i rad i muku i kulturu. Mi smo to što jesmo, i u kontekstu u kojem jesmo je to tako, ali ajmo to probat voljet, afirmirat i prihvatit, a ne pljuvat po sebi iz neke pervertirane oholosti i neutemeljene taštine.
Nije stvar u tome da moramo imati puno da bismo cijenili; dobro je mislim da počnemo cijeniti ono malo što imamo, pa na tome graditi.
A i to malo moglo je biti nimalo da nije bilo tih ljudi čije crnilo hranimo i prihvaćamo kao da je istinito, iako objektivno uživamo mnogo blagodati koje svakako ne bismo imali da nije bilo njih.
Evo to je to što ja želim reći- znači zlostavljana žena zna već u prvoj sekundi kad dobije batina da njoj nasilje ništa dobro nije donjelo njoj ne treba tečaj iz kontrole bijesa nego njezinom mužu zlostavljaču,njoj treba podizanje samopouzdanja, ekonomsko osamostaljivanje i tečaj samoobrane.
A o mržnji ovdje nije bilo ni a ni be. Svi mso bar po 10 puta rekli da ne mrzimo nikog nit ikome išta loše želimo, samo istinu i pravdu o obrambenom ratu. Ni mrvu više ni manje.
Ifi, stvarno zanimljivo tumačenje.
Ja zaista ništa od ovoga što ti pišeš nisam uspjela pronaći u pomikakinim postovima.
A uz to, nikako mi nije jasno što ovo znači:
Što to točno znači u kontekstu priče o ratu?Neskromni smo i htjelit bismo drito iz opanaka i turskoga carstva skočit u Švicarsku, preskočit i rad i muku i kulturu.
Ne valja nam država - ne valja nam država.
Pa valja taman onoliko koliko je znamo voditi, kakva nam je kultura, kulturalno pamćenje. Trebamo trening, vježbu, praksu, vrijeme.
Ne postaje se Švicarska jednim skokom niti jednim pucnjem iz puške.
o da, to ce biti super
prvo ce hr natjerati da uvezu sve i svasta i postojat ce kvote koje hr smije izvesti
kad za ozbiljno krenu zapadne tvrtke ljudi koji nisu u stanju funkcionirati komercialno (tj odgovarajuce reklamirati i prodavati sami sebe) potonut ce jos dublje
porodiljne naknade ce postati stvar proslosti, medicinske usluge ce se stvarno reducirati i placat ce se skoro sve sto doktor ne smatra nuzno potrebnim a tu ce naravno doci i EU cijene. cijene vrtica? pa plakat cete za bandicem i njegovim cijenama
cijene benzina ce biti kao i tu, danas oko 1,71 po litri
i smijat cemo se srbiji grohotom jer smo MI prvi upali u EU
Posljednje uređivanje od stray_cat : 18.04.2011. at 18:08
Ja sam se zezala.
[isvetica, duhovito pitanje, ali evo minji otrok je odgovorila koliko se da.[/QUOTE]
Uopće nisam htjela biti duhovita. Pitala sam što bi učinila, a sad me zanima i kako. A pitanje je bilo upućeno tebi, iako sam zahvalna i na njenom odgovoru.
..
Posljednje uređivanje od isvetica : 18.04.2011. at 18:42
Sori, ako sam ispala nepristojna ne odgovaranjem na pitanje, ali ja stvarno ne znam što bih napisala. Dakle ja sam napisala jednu ironijsku hiperbolu o miloševiću, a ti mene pitaš što bih ja na njegovom mjestu da imam te nadnaravne moći- niš ne bi, nitko nema te nadnaravne moći, ljudi biraju i izaberu si sebi slične, ja se politikom ne planiram baviti izvan ovog foruma jel, glasam za onog tko mi se čini ok i to je sve. A ta neke šala o zmobijima kojim vlada karizmatski vođa, pa čak ni u šali ne bih bila vođa nekih debilnih robota koji rade što im se kaže, ne znam koji bi onda bio cilj ičeg. Eto ili te ja nisam shvatila ili nešto treće - sori
a minji otrok je odgovrila jedino što bi se iole mogle odgovoriti na to pitanje i s tim sam se već složila tak da ne znam kaj bih dodala
Posljednje uređivanje od pikula : 18.04.2011. at 19:27
i mene je ova tema već pukla na neku zafrkanciju, bome smo zabrijale
Ja sam pitala ovo. O natprirodnim silama si pisala samo ti. Minji otrok mi je odgovorila što bi ona, ali ne i kako.
O tome bi me savjetovao moj tim stručnjaka
Ne misliš da bih bila dovoljno blagoslovljena karizmom vođe?
O tome bi me savjetovao moj tim stručnjaka
Ne misliš da bih bila dovoljno blagoslovljena karizmom vođe?
dapače, baš te vidim u ulozi Velikog Vođe, s Pikulom kao savjetnikom.
Ifi, jest borili smo (su) se za praktički ništa.
Koliko shvaćam, htjeli smo biti svoji na svome, vjerovali smo da ćemo ovako marljivi i radišni ubrzo biti u rangu s Austrijom ili Francuskom, samo da skinemo s leđa ekspolatatore iz Beograda. Mislim da je suvišno govoriti koliko smo uspjeli i što smo umjesto toga.
Ali nisam ja nezadovoljna, zbilja, do neba sam sretna bar zbog toga da nisam ja u toj situaciji da biram između dva nemoguća izbora, otići na front ili u izbjeglištvo. I zaista zahvalna tim ljudima koji su se borili i spriječili da rat dođe i do mene. Ono zbog čega ne mogu s ponosom gledati na sve zajedno je što shvaćam da su se tu dogodili i zločini koje je odmah trebalo riješiti, a ne zataškavati, i što se nakon toga nije dogodila pravedna raspodjela, ni napredak, pa ni stagnacija, nego bezumno rasprodavanje svega što smo do sada izgradili, pa je vrlo očito da ne idemo prema Austriji nego prema Albaniji.
Čovjeku u tramvaju nisam ništa rekla. Nitko mu ništa nije rekao. Niti borio si se za drek, niti svaka ti čast veteranu domovinskog rata.
Svi smo učinili isto što i ti, vjerujem, činiš kad pred sobom imaš ptsp-ovca koji je malo više popio. Pokušavali smo izbjeći kotakt s njime. Jasno ti je zašto. Ili ti možda pitaš te ljude koje vidiš da viču u tramvaju da ti ispričaju što su doživjeli na frontu? Želiš li to čuti? Jer pravi razlog zbog kojeg on viče nije toliko što nema mirovinu ili stan ili ženu (koja je vjerojatnije pobjegla), nego što su mu i dalje pred očima slike prekrvave da bi ih itko više želio slušati isponova, isponova... ne treba njemu ni hvala, treba mu da mu netko izbriše ta sjećanja.
Oh, thank you, my dear
Cheer up, cure, nitko nije umro, samo su na forum dosli neistomisljenici
molim vas da prestanete tražiti krivce ovdje po forumu
svi smo manje više bili na ovim prostorima za vrijeme rata pa su nam opet doživljaji, iako se u osnovama slažemo, prilično različiti
zato vas molim da poštujete tuđa mišljenja i razgovor vodite na civiliziranom i pristojnom nivou
O presudi: ne mislim da se presudilo RH; ne mislim da su branitelji proglašeni agresorima; Gotovina i Markač mi nisu neki dobri likovi bez obzira koliko im čvaraka nakeljili...
Znači političari su uvukli naše roditelje u rat da brane svoje selo iz kojeg su nas htjeli potjerati a kasnije i jesu uz međustanicu u njihovim logorima???Danas nas znači nitko ne tlači?
Nažalost, ja imam drugačiji dojam
Što se to kasnije dogodilo što ne bi trebalo umanjivati dignitet rata? Ne provociram, stvarno mi nije jasno.
A još manje razumijem ovo za političare.
Tada su bili dobri pa su nas potpuno nespremne uvukli u rat s puno jačim neprijateljem. A poslije toga su se pokvarili i palo im je na pamet da bi poslijeratna obnova bio baš zgodan trenutak za pljačku voljene im i ljubljene države.
Uz to, oni su svoj glas dizali sa sigurne udaljenosti od mjesta na kojima su neki, koji im danas samo čine probleme i postaju sve veća smetnja, ginuli za njihove ideje.
Ne mogu vjerovati. Teza da su nas uvukli političari u rat je ista onoj srpskoj sa tko nas bre zavadi.
Izjednačavanje krivnje.
Sjećamo se tih heroja, ali sjeća li se itko da smo živjeli u komunizmu? Da nije postojala potpuna sloboda govora nii pokreta, da je partija bila jedina stranka i partijski režim jedini prihvatljiv. Možda je i to razlog, uz mnogobrojne žrtve komunizma koje nisu bile samo 45-e, iz onih par "osvetničkih dana" i Križnog puta već i godinama poslije, od Dugog otoka, ubijanja hrv iseljenika itd.
Posljednje uređivanje od mama od formata : 18.04.2011. at 20:44
Pa da, komunizam je kriv za sve.
Tipičan primjer. Dvije istine, a istina je u sredini. Ne prihvaćam to.
Činjenica je da je bilo zločina prema srpskim civilima, ali to su bile više iznimke nego pravilo.
S druge strane hrv gradove su rušili srpski vojnici, a to je bilo više pravilo nego iznimka. Dolazili su ispraćeni cvijećem i ponosnim majkama u Hrvatsku iz Srbije, ne obratno. Mi smo se morali braniti, oni nisu morali dolaziti kod nas.
Tko je postavio barikade 90-e uz odobravanje skoro svih Srba u toj tzv krajini, od vojnika do nedužnih starica, tko je govorio da svi srbi trebaju živjeti u jednoj zemlji, a to je sve počelo puno prije ijedne prijetnje prema njima, prije ijednog metka, jednostavno se nije moglo podnijeti da se hrvai žele odvojiti iz juge. Ne zaboravimo kako je počelo.
Pitanje je bilo zašto se malo drži do heroja iz tog vremena, dala sam svoj odgovor. Sarkazam je znak frustracije.
Točno.
Frustrira me to što se, tamo negdje prije dvadesetak godina, razdoblje o kojem govorimo počelo upravo ovako opisivati, a mnogi slaviti neke druge "heroje", neke druge datume...
Ali ovo je potpuno offtopic.
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 18.04.2011. at 21:04
Je, bilo je svega, ali ljudi su 45 god morali šutjeti pa kad tolike godine šutiš sigurno se ustima mora nagomilati i nešto sranj
Obranu su smišljali odvjetnici sami, uz podršku, bojim se, amatera, tj. aktera događaja za koje se optužuju. Državni vrh, nažalost, nije ničime pridonio obrani (još je naštetio dijeljenjem dokumenata koje nije trebalo dati), i nije ih ni bilo briga, jer su se neki za dlaku izvukli od iste optužnice. Obrana je mogla to puuno bolje, da je vlast s njome surađivala, da je htjela ikako pomoći. I mislim da bi s drugim odvjetnicima i drugom strategijom obrane presuda bila drugačija.
Ovo je iz čiste praktičnosti, da ne bi prevodili dokumente na tri jezika (uključujući i tužiteljske, i obrane, i presude), formiran je nekakav hibrid triju jezika, mislim da mu je kratica BHS, ako se dobro sjećam - bošnjačko-hrvatsko-srpski (možete pretpostavit da je Šešelj tražio da mu se hrvatski dokumenti prevedu na srpski jer on to ne razumije). I na nekim međunarodnim znantsvenim skupovima sažeci radova, programi skupova prevode se, osim na svjetske jezike, i na ovu BHS varijantu koju razumiju svi s područja bivše Juge, a nema veze s književnim normama pojedinih od tih jezika.Kako smo se ondam ogli pravn obavezat na poštovanje tog nečeg što ti može šta oće, pa i pročitat presudu na jeziku neprijatelja iz rata... Pa što nije Gotovina lijepo reko :Ja vas ništa ne razumijem. To nije moj jezik. Pa to je pravo!!! Zašto postoji sudski tumač za srpski? Ili je to službeno u haagu jedini jezik koji svi razumiju...
Inače, osobno me ljuti što se kompletan državni vrh i stranačka vodstva zgražaju nad presudom, a znali su kakva će biti i otprilike koliko će dobiti.
Žao mi je što ne stignem iščitati sve, no potpis na pomikaki, meni je u moru prepucavanja i etiketiranja osvježavajući njezin post i (koji je netko nazvao relativiziranjem).
Predobri postovi, pomikaki. Ova zadnja dugacka dva.
Manje više svaki branitelj će se osjećati nepoštovanim ako mu kažete da se borio za ništa. Nekad mu je to, što vi kažete praktički ništa, sve što mu je preostalo.
Neznam o kakvom se istrijebljenju govori, pa u Hr ih i danas ima vise od 200 000.
Molim da mi se ne imputiraju negativne konotacije prezentiranja brojke Srba u Hr. To sam iznijela cisto kao statisticki podatak, jer mi fakat nije jasno o kakvom bi se istrijebljenju radilo...
Shvatili smo većina što si htjela reći. Istrijebljenje bi značilo da ih više nema, zar ne?
Učim polako da se mnogi hvataju za svaku riječ i da lako budeš pogrešno shvaćen ili te se namjerno pogrešno čita. Doživljeno i preživljeno u više navrata.
bome, moji najbliži branitelji, koji su nakon rata dobili otkaze i obolili, krepavali i mislili se kako će odškolovat djecu, zahvaljivali Bogu dragome što su uopće živi, a nisu potpuno ludi, ZNAJU da su se borili za ništa, il da budem prosta ....
doduše, borili su se za Kerume, Todoriće, Sanadere, Thompsone...umorna sam.
Moj otac zna da se borio nizasto.
U mojem slučaju većina kaže da bi opet išla braniti zemlju kad bi trebalo,kao dobrovoljci.
Upravo sam čula za više njih kojima su aktualna politička zbivanja i presude bile trigger za pogoršanje psihičkog stanja i dijagnoza koje nose od rata. Oduzmi im smisao borbe i kažem, nekad si im uzeo sve.
I za Horvatinčića, vidiš kako im je lijepo zahvalio.
Kad si se već potrudila da citiraš, pročitaj ponovno cijelu rečenicu, možda ti bude jasnije.
Što ne možeš vjerovati?
Misliš li da smo se ekipa iz ulice i ja, svi 14-godišnjaci, popeli na brdo i bečili ovima preko puta. Pa su zato počeli pucati po nama.
Ili su ipak političari huškali mase radi svojih ideala, ili još bolje rečeno interesa.
Znači, da, uvukli su nas u rat koji nikome nije ništa dobra donio.
O, pardon, jest nekima.
Raznoraznim gnjidama, koji su dana "fina" bogata "gospoda".
Da baš, borili smo se da poslije rata možemo kod ratnih profitera raditi za minimalac. Ili bez plaće. Ali baš nas briga što smo jadni i opljačkani, mi smo Hrvati u Hrvatskoj. Ma bravo mi. Bistar neki narod.
Posljednje uređivanje od Pcelica Mara : 18.04.2011. at 23:45
Hoćeš reći srpski političari su huškali Srbe da pokušaju okupirati većinu teritorija Hrvatske i otjeraju Hrvate,u znatnom broju ih i eliminiraju jer je to tako prirodno i jer su Hrvati Srbe u drugom svetskom ratu tlačili a sad "više nitko ne sme da vas bije" i jer se odavno zna ona linija Virovitica....... kako bi svi Srbi živjeli u istoj državi? Huškali ih da ako prihvate Hrvatsku kao svoju državu to može biti pogubno za njih?
Onda se slažem sa tobom.
I da,ponekad je znalo biti pogubno za one Srbe koji su ostali sa Hrvatima i otišli u prognaništvo pa i u rat na hrvatskoj strani. Oni najčešće jadni nisu pripadali nikome i jedna i druga strana su ih se odricali....... Njih žalim puno više nego onu kolonu od tisuća Srba koja odlazi za Srbiju, pa od prvog dana nisu prihvaćali Hrvatsku, da jesu, rata ne bi ni bilo. Ne može jedan ili dva čovjeka dići ljude na pobunu,pa onda idemo miloševića ili tuđmana optuživati za sve,
Dobro jutro!
Može jer se događalo. Ako je atmosfera prava, Hitler će dignuti kolko god hoćeš naroda na pobunu, bez obzira na ludilo i ezoteričnost ideje.
I vama, Gospo!
Jesam li dobro čula da je neki biskup vjernicima poručio: Bez pravde nema mira?!? Nadam se da je izvučeno iz konteksta.
ronin
učit ću ga da su ljudi u osnovi dobri,ali da ponekad čine loše stvari,a rat definitivno izvlači najgore iz njih.
učit ću ga da nema dobrih i loših naroda,već dobrih i manje dobrih
da voli i cijeni svoje ali poštuje i tuđe
ako oto nauči,sve ostalo ćemo lako,putem
Naježila sam se dok sam ovo čitala. Slažem se sa svim.
Kad mi je brat ranjen 5. 12. 1991. i kada nismo znali je li preživio, bez telefona, pobjegli u drugi dio Slavonije, mislila sam da ću umrijeti. Imala sam samo 12 godina, a moj jedini brat samo 22. godine.
Tata je bio u Osijeku, čuvao svoju i kuću susjeda Srbina.
Da moj muž ili moje dijete mora u rat, mislim da bi im na spavanju odsjekla ruke. Nema te zemlje da bih joj tako lako dala svoje najmilije. RAdije bih živjela na drvetu u pol Afrike.
Eto, nisam domoljub, obični sam smrtnik koji se boji boli (duševne), koji ne bi mogao živjeti s teretom na savjesti, s gubitkom najdražih znajući da sve to nije moralo tako biti.
Posljednje uređivanje od SikaPika : 19.04.2011. at 00:51
Već mi je par dana mučno od ove teme, pa evo samo da odgovorim na postavljeno pitanje u naslovu: moj stariji sin zna da je bio rat, zna na čijem teritoriju se rat vodio i tko se borio. Dovoljno je pametan da iz toga zaključi tko su good, a tko bad guys.
No isto tako zna (to mu pokušavam utuvit u glavu) i da u svakoj grupi ponaosob postoje i dobri i loši. I da niti jedno ubojstvo nedužne osobe nije prihvatljivo. I da baš zbog toga ne želim da zaboravi što je bilo - jer smatram da treba znati svoju povijest (nijekanje, tj. zaboravljanje iste mi je kao nijekanje/zaboravljanje svih poginulih u ratu), a istodobno živjeti u sadašnjosti.
I za koju godinu ću ga pozvati da pogleda neki dokumentarac na dan sjećanja na pad Vukovara, iako će se dotad (ali i nakon toga) normalno kao i svako drugo ljeto na moru družiti s frendovima iz Beograda, s čijim roditeljima se i ja najnormalnije družim od malih nogu.
ja ne vjerujem da u 21. stoljeću još postoje ljudi koje se može s malo prazne retorike uvjeriti da postoje good guys i bad guys-podijeljeni po mjestu rođenja ili po krvnim zrncima
uostalom, ja ne vjerujem ni da ljudi koji su noge, ruke i mozak dali domovini, u svojim kolicima pune prve redove koncerata određenog gospodina koji je urlanjem zaradio spomenice (rekla bi pjevanjem, al ima glazbenika na forumu pa da me ne napadnu) i kuće, dok oni idu spavati i dižu se u bolovima i na tabletama.
Ali-sve je to argument tome-da se ljudima sve može prodati uz dobar marketing.
Od loše odjeće-do velike mržnje.
Ma naravno da ne pune. Prve redove, izmedju ostalih, pune ljudi poput g'dina iz jucerasnjih novina (Vecernji, ako se ne varam) - sve je njima njihova borba dala. Ili nije dala. U dalekoj Australiji.
Podijeljeni su na one s puškama u rukama koji nemilice pucaju na one one koji su bez oružja i na one koji pucaju zato što uzvraćaju na paljbu. Ne volim kad mi se stavlja u usta što nisam rekla.ja ne vjerujem da u 21. stoljeću još postoje ljudi koje se može s malo prazne retorike uvjeriti da postoje good guys i bad guys-podijeljeni po mjestu rođenja ili po krvnim zrncima.
Što se tiče djece, objasnili smo im faktički što se događalo, dakle, bila jedna zemlja Jugoslavija (to ih najviše zbunjuje, to s državom gdje smo živjeli) pa su se neki dijelovi htjeli odcijepiti,
a drugi nisu dali.
(To objasniti zašto odjepljenje i zašto ne malo je teže, onda uzmemo i kretanja u Europi i Rusiji, tako je bilo, mnoge su se zemlje htjele osamostaliti).
Starija je odmah zaključila da je to zato što su se htjeli kupati na moru, a mi imamo more
O ratu smo rekli najviše o Vukovaru, znaju i tko je išao u rat, i tko je ranjen, dida, ujak, tetak, ovaj, onaj...,ali nismo još uvijek puno detalja pričali, vidim da ih pogađa, mislim da su mali za to.
Ovaj dio, odnos prema stvarnim ljudima iz života, susjedima, prijateljima, sugrađanima, to nam se činilo kako uopće ne trebamo ni objašnjavati jer će skužiti s kim se sve družimo i da nam to sve ništa ne znači,
da nikad ne izjavljujemo nikakve nacionalističke budalaštine,
no vidjeli smo ipak da donose iz škole razne informacije, da čuju kako se etiketiraju ljudi,
ko prije Njemci i partizani
pa smo ipak morali prionuti malo na objašnjavanje da je rat zlo u koji je većina ljudi uvučena ne svojom voljom, da se u ratu događaju strahote, ali da poslije
rata to sve treba ostaviti iza sebe i živjeti normalan život sa svima.
Tada smo prvi put jasno rekli i koji su naši prijatelji koje nacionalnosti, do tada nisu ni znale iako smo svake godine zajedno na praznicima.
Vidim da što su djeca starija ipak neke stvari treba jasno reći jer oni u školi u društvu dobivaju svakojake poruke i čuju svakojaka etiketiranja ljudi.
Uzeli smo za primjer Nijemce, eno ih, velika nacija, tko ih ikad proglašava zločincima, a imali su Hitlera, no ostavili su to sve iza sebe,
raskrstili s kompleksima, ne daju se ponovo uvući,
a mi, neki, ne samo da ne želimo ostaviti NDH, komunizam,
nego se još vraćamo i dalje, pa i staru Jugoslaviju pozivamo na raport po potrebi, kralja Aleksandra što nas je tlačio,
pa zašto smo bili guske u magli itd.
Ajde dobro da bar Franju Josipa ostavljamo na miru, a mogli bi se i njega katkad sjetiti,i austrijske i mađarske čizme.
Ne mislim pritom na učenje povijesti, nego se ljudi zažare u svakodnevnom životu, ogorčeni ko da ih taj tren taj netko iz povijesti tlači.
A tlači ga poslodavac koji mu ne da plaću.
Pravila pisanja postova
