Tema je ošla od teme, šbb i kbb, samo da se malo nekog štrecne... Previše truda za malo efekta![]()
Tema je ošla od teme, šbb i kbb, samo da se malo nekog štrecne... Previše truda za malo efekta![]()
To je to znači, tko se otcijepio, otcijepio se.
Ili, što se u nas kaže - ko je jamio, jamio je.
Moje je mišljenje da se ovdje na probleme gleda kroz ružičaste naočale kada se govori da su financije jedini (ili glavni i najveći) razlog zbog kojeg je došlo do rata.
Držim da je to potpuno pogrešno. Jer osim pravne podloge (Ustav 1974.), postojali su debeli povijesni, kulturni, sociološki razlozi za osamostaljenje.
Evo, primjerice, u Istri su sada jako popularne ideje o autonomiji. Jer sva lova odlazi u Zagreb i Zagreb nas krade.
Ja ću kao Istrijanka reći da su moj did i nono rođeni za vrijeme Austougarske i pohađali su austrijske škole na hrvatskom jeziku, moj tata je rođen pod Italijom, mijenjana su prezimena i imena (talijalizirano), sve se pokušalo talijanizirati i moglo se pričati isključivo talijanskim jezikom i mogao si biti samo Talijan, a u školi i drž.institucijama si mogao jedino talijanskim jezikom govoriti, ali se tu stoljećima zadržao hrvatski duh, i - jako važno - jezik.
Jučer je bilo prikazano Malo misto, in memoriam Ivica Vidović, i jezik kojim tamo govore Bepina i Luigi je jezik moga oca - ikavica, čakavica, malo talijanskih fraza. Apsulotno identičan dijalektu južne i zapadne Istre, osim naglaska.
Stvarno, logikom naive (bez uvrede, ne mislim ni na koga tko je ovdje pisao), možemo u Istri reći: jbt, koja kriza, a za sve je Zagreb kriv! Mi možemo biti Amerika, Švicarska, ma ustvari i jesmo to, samo taj Zagreb sprječava da se realiziramo. Jer ovdje imamo i sunce i more i super klimu, ono, svi kažu da smo ko Toscana, imamo mrak maslinovo ulje i kuhinju, šparuge rastu ko lude, ma i ljudi su bolji nego tamo, a da se odcijepimo od ostatka Hrvatske 100% bismo brali novac na stablima. Nema greške! A ovako nas povlače po Hagovima i ne daju nam ući u EU, i opljačkali su nas i... ma jooooj, jasno je, rješenje je otcjepljenje!
Samo, Istra nema status Republike kako ga je imala Hrvatska, i Istra nema Ustav iz 1974.g., pa bi se referendum o kojem Cubana piše morao provesti u cijeloj RH, a ne samo u Istri, čini mi se.
I sad više ne znam što sam htjela reći, ovo je trebao biti uvod u neki zaključak
Možda se sjetim poslije, sada moram ići.
ma ova presuda je donesena politicki, treba nekako sprijeciti da hr i srb idu u uniju. pa ce se to najlakse rijesiti novim raspirivanjem strasti i "sukobom". boli njih u eu kiki za ovaj nas balkanski lonac ovdje.
Moguće je mikka na dobrom tragu. Meni je isto sva ta predstavabaš se bojim da se Europa toliko brine što se ovdje događalo (ni onda se nisu previše zanimali a kamoli sada). Nekog interesa moraju imati.
Samo čemu onda sav taj show s generalima, topničkim dnevnicima i slično? Zašto ne kažu jednostavno: ekonomija vam je u banani, sudstvo korumpirano, proizvodnja na nuli, ovakve vas ne možemo primiti.
To mi je zanimljivije pitanje - što leži iza svega skupa - nego je li presuda pravedna i tko je koga više...
Kakve veze ima Ustav?
Pa jadni Baski nit ih se ne priznaje kao manjina, o ustavu da ne pričamo, a mislim da kao poseban narod imaju pravo na državu. Ili, jbg, nema vas u ustavu. Ništa od toga.
draga moja pčeličice. krumpirić je na jednoj drugoj temi spomenula kako ne voli da se izvrću povijesne činjenice. koliko god se mi tu zezali (ja bih aleksandri uvijek dala i 200 eura ili bar platila cugu da ju vidim uživo) činjenica je da je hrvatska u jugoslaviji bila potlačena i amen.
možeš ti tu sada pisati bajke o traženju drugih rješenja, ali očitno ne shvaćaš 2 bitne činjenice. da nije tuđman odlučio povesti narod u rat nego se narod probudio i htio se odvojiti na što su pristaše velikosrpske ideje napale naš teriotorij te smo se mi krenuli braniti. i to je to. vrlo jednostavno. ili bi možda svima nama bilo bolje da si ti rođena u neko drugo vrijeme pa da si ti našla neko drugo rješenje. možda je i šteta, tko zna.
rat je svima nanio velike štete bez obzira na nacionalnost i većinom su stradali nevini ljudi. hrvati, srbi, mađari, slovenci, svejedno. mojoj susjedi srpkinji nije bilo ništa lakše dok je samnom sjedila u podrumu, njena kuća nije bila imuna na četničke granate.
a ovo sa pripadnikom srpske manjine i gotovinom, daj molim te ne pričaj gluposti. s čime se ne želi slagati? s time da je gotovina sudjelovao u predvođenju oslobađanja okupiranog područja? ili ti smatraš gotovinu odgovornim za zločine?
hoćemo malo o nepravdi i slobodama? jel slobodan čovjek čija žena radi sa suprugom njegovog mučitelja iz logora? jel znaš koliko danas ima jala i otvorenih rana kako s jedne tako i s druge strane i koliko sam samo puta doživjela u svojoj državi podbadanje na nacionalnoj osnovi pa čak i diskriminaciju samo neću pisati o tome javno.
zašto neki individualci ne mogu prihvatiti državu u kojoj žive svojom nego još uvijek čekaju miloševićevo uskrsnuće da ih oslobodi iz ovog jada?
zato mi nemoj molim te o nekom tamo jadnom peri, ako ćemo već tako onda ajmo sve karte na stol.
i meni danas nije bolje, gorzno mi je zapravo, ali eto biram svoju vlast (iako se ne potrefi da bude ona koju ja želim) i čekam revoluciju spremna na nogama već odavno. čekam kada će ljudima dosaditi lopovluk i korupcija pa da svi zajedno izađemo na ulice i protjeramo tu bandu van, al eto lagano mi već od čekanja sijede počele izbijati
očito mi ostaje još samo (uzaludno) glasovanje.
![]()
U Jugoslaviji je bila potlacena Hrvatska, a sad su u Hrvatskoj potlaceni ljudi. Ovako ili onako. I kako god da okrenes, negdje je netko (ili ce biti) potlacen. Inace se slazem s Pcelicom i pronalaskom drugog nacina za otcjepljenje.
Osim toga, fascinira me cinjenica kako na samo 55 500 km2, nas sacica od 4 i kusur milijuna, svi skupa zivimo u toliko razlicitih drzava. Mozda to objasnjava cinjenicu i da pricamo tolikim dijalektima.
Jerbo ja, onako najiskrenije, nemam pojma o cemu prica Minji otrok. Ja sam to najstvarnije samo vidjela u filmovima (sto ne znaci da kazem da toga nije bilo). No mozda je ona i moje djetinjstvo vidjela iskljucivo na platnu, ili u knjigama. Tko bi ga vise znao.
hrvatska je bila potlacena tocka. u jugi, u austrougarskoj, u cemu hoces. mi sve neuspjehe pravdamo nasim mentalitetom. takav nam je mentalitet
pomi, pa ne mogu se vjecno izvlaciti na korupciju. ovako je valjda najlakse. u ovom slucaju bi mi usli prije srbije, a to nije cilj, pa ajde da se strasti raspire, pa ce onda uci zajedno za 20-30 godina.
Dorotea, ja ne znam je li ti mene ne razumiješ namjerno ili slučajno
U onom primjeru s generalom sam samo htjela pokazati da ni danas neki ljudi nemaju slobodu u Hrvatskoj.
Ovaj tvoj primjer, sa ženom koja radi s mučiteljem svog muža je strašan. Ali, to je uzrokovano ratom, ničim drugim.
To ti stalno pokušavam reći, ne osuđujem ja ni generale,ni hrvatstvo ni ništa drugo - samo rat.
I oprosti, ali meni, mojoj obitelji,muževoj obitelji... svima nam je bilo bolje prije rata. Možda nismo mjerilo, uvijek smo živjeli uglavnom od turizma pa tako ja koa dijete nisam oskudijevala ni u čokoladama koje su nam turisti stalno poklanjali. A para je bilo više nego sad. Hoteli su radili, restorani, sve je radilo.
Danas imamo gomilu još uvijek porušenih hotela, nismo dosegli razinu 80-tih u nijednoj turističkoj sezoni (ne vjerujte Bajsu, on laže), sve se opet treba polako dići na noge, krećemo iznova, ne od nule, već iz debelog minusa.
Ali sve je to zanemarivo u usporedbi s izgubljenim životima i uništenim mladostima.
Zbog čega?
Zbog rata.
Ako ne želiš shvatiti što ja cijelo vrijeme pišem, onda nemoj.
Ali ja znam da si ti jedna pametna žena, znam te i s drugih tema.
Štoviše, donekle te i razumijem.
Možda je stvarno lakše sve ovo danas trpjeti ako svemu, pa čak i ratu, nađeš neki smisao![]()
jel netko već stavljao link na Tomića?, kad se već linka,
evo i njegove analize, za razmatranje iz svih kutova:
http://www.jutarnji.hr/ante-tomic--n...progon/940264/
Da, da, nama su za probleme uvijek krivi neki drugi, uvijek nas netko tlači.
Zato nam sad, kad imamo svoju državu, teče med i mlijeko.
33 i pol, manje nekoliko dana. Vec sam napisala da sam zivjela cijeli zivot u Zagrebu, mozda je nas tamo to zaobislo.
Ne pricam o redukcijama i nedostatku cokolade, ili o barbikama koje nismo imali o obliznjem nepostojecem turbo limacu, ali moju sasvim nepartijsku obitelj nije dotakao nikakav progon. Valjda to imam pravo napisati, bez da me se pita gdje sam zivjela?
pčelice ja se generalno slažem s tobom kao i ti samnom, ali u jednoj sitnici se ne slažamo, no ja izgleda nikako da to objasnim kako bih htjela.
nije sam rat kriv za ovo kako nam je sada. ne želim reći braniteljima za što ste se borili. borili su se za svoju zemlju koju smo i dobili. kakva je ta zemlja sada, to je neka druga tema. ja samo želim razdvojiti kruške i jabuke, zapravo zlatni deliše od idareda ako baš hoćeš
vidiš kako lola34 kaže....e to ne želim, jer me takve fraze nerviraju. jer ja točno želim znati za što mi je kriv drugi, a za što sam si kriva sama kako bih to mogla ispraviti. za situaciju u državi smo si krivi sami jer to dopuštamo, no kako rekoh ja sam akciju spremna![]()
Pa da, napisala si da kao da si živjela u drugoj državi jer se ničega o čemu piše Minji otrok ne sjećaš. Pa sam pomislila da se moraš sjećati barem redova za kruh, redukcija i vožnje na parne i neparne registracije, ako si u to doba imala 6 ili više godina.
Inače, ne razumijem ove argumente osobnog iskustva i vlastitih poznanstava. Svi znamo da postoji stvarnost i izvan našeg neposrednog doživljaja, šta ne?
Ako je netko bio sretan i nije osjećao represiju (kao ja, dijete članova partije - ima nas i takvih), to pokazuje da je bilo moguće biti sretno dijete u Jugoslaviji, i ništa više.
Ma bas to. Jednako kao sto sad ima sretnih i nesretnih. Evo, moja i dalje nepartijska (politicki neinvolvirana, jelte) obitelj je sad nesretna. Ima ih jos, vidim. (Kao sto ih je bilo i tada.)
Konkretnih primjera iz Juge - nekih se sjecam, nekih ne. Recimo redove za kruh pamtim samo iz doba Domovinskog rata, nikad to prije nisam vidjela. O voznji na parne i neparne registracije vise znam iz price nego iz iskustva (ali to prvenstveno zato sto u centru grada auto nismo ni trebali, osim za putovanja i eventualne izlete).
U principu sam se iskljucivo referirala na losa iskustva vezana uz politiku i opcenitu klimu. Ta nikako nisam imala.
Inace se skroz slazem s cinjenicom da je stvarnost negdje izmedju svih osobnih iskustava. I sad, i prije, a i bit ce nekad kasnije. Ne tvrdim ni najmanje da je moje/nase jedino ispravno, ili uopce ispravno. Samo mi je nedrago, da ne kazem ruzno, kad se tretira kao da uopce ne postoji ili je apsolutno neispravno. I to se odnosi opcenito, na misljenja, stavove, iskustva, sto god.
E da, borili su se za svoju zemlju u kojoj sada smiju samo životariti.
Nisu je dobili. Hrvatsku su dobili oni koji su rasprodali veći dio njenih bogatstava a onda pospremili novce na svoj račun. Oni su je dobili a nama samo dozvoljavaju da živimo i dalje ovdje i plaćamo im poreze.
Što smo mi točno dobili? Da možemo mahati zastavom i izjasniti se kao Hrvati? Da možemo napisati hrvatsku kuharicu s receptom za hrvatske palačnike? Da imamo više hrvatskih političara i više hrvata na pozicijama? Da nam djeca ne samo što mogu, nego u mnogim mjestima moraju ići na vjeroanuk? Mislim da za to nitko ne bi ni krenuo u otcjepljenje (rat da ni ne spominjem).
Ne, glavno je bilo zaustaviti odljev novaca u Beograd, riješiti se inflacije i polupraznih dućana. To je ono što smo htjeli. I prije svega, htjeli smo kapitalizam - mogućnost da se pojedinac obogati (nismo razmišljali o tome kako imamo puno veće šanse da ostanemo bez posla i do kraja osiromašimo, svi su vidjeli baš sebe na mjestu tog bogatog pojedinca koji u supermarketu kupuje colu u limenci - nedostižan san).
Dobili smo kredite, dobili smo big brother na tv-u, supermarkete... jedno se vrijeme čak činilo da ćemo malo uzletjeti, ali kad je krenula kriza tek se vidjelo kakva je to varka bila, iza tog se paravana na veliko kralo i raznosilo sve što ima ikakve vrijednosti, a dugovi su se još onda nabijali i još uvijek rastu. Oni koji su to činili, većinom su ti isti domoljubi s početka priče, i još pokoji priključeni. Zato to nije neka druga tema, kakva je danas država koju smo dobili.
Slažem se s pomikaki i totalno se sjećam tog filma, ali ja samo kažem da je to jedna priča, ta o o raspadu komunizma i istočnog bloka i mi bi se sasvim ok snašli da se samo to dogodilo, nitko ne bi išao u rat za tranizciju, pa čak ni u otcjepljenje -vjerujem da većina ne bi bila motivirana ni hrvatskim palačinkama ni pjevanjem vile velebita ipak je svakom njegova rit milija od pjevanja, zato mi i nije jasno kako ovdje još uvijek ljudi misle da smo mi rat ODABRALI, kao opciju. Nas su napali i nije bilo nikakve odluke, osim da se braniš ili da begaš.
To što je osim par zvončića na baletane 20 km u i oko Zg i u Istri bilo pretežno mirno, ne znači da je ostatak RH odlučio ići u rat, kao što to nisu odlučili ni muslimani, ni slovenci, pa da vam budem iskrena ni albanci, koliko god da su moji mislim da ti još spavaju s Titovom slikom i ustavom iz '74.te i nadaju se da će ih netko probuditi iz noćne more (njihova nova vlast jetoliko gora od naše koliko im je gore bilo pod Srbijom, meni je tako očito koliko je narod uništen toliko mu duže treba da se oporavi- u glavi.). Kao Šibenik je odlučio ići u rat kad su ga počeli gađati. Meni je to nejasno.
Posljednje uređivanje od pikula : 20.04.2011. at 15:25
opet ja s usporedbom s premlaćenom ženom, ako je žena bila pod teškom kontrolom nasilnika i nije smjela mrdnut i plaću je davala mužu i svijet joj se vrtio oko toga da ne kaže krivu riječ da je ne spoji s podom- što mislite koliko će joj godina samostalnog života trebati da se nauči brinuti za sebe i raspolagati svojom imovinom, da je ne opljačkaju razni dušebrižnici i "pomagači" i da ne uleti u novi brak kako god atraktivan i pozdan bio novi čiča. EU možda izgleda ko muž i pol, ali ako si na rebound nema pravog ni krivog nego moraš stat na svoje noge, jer inače ti uvijek netko drugi kriv.
nedavno sam naišla na ovaj članak:
http://www.jutarnji.hr/izlozba--tko-...hl-kir/889173/
podsjetio me na ovu temu, ali i mm-ovog ujaka - poginuo je na vrlo sličan način, u lici. šteta što se o ovakvim ljudima i njihovom doprinosu više ne govori.
Ja razmišljam jednako kao dorotea24.
I treba reći tko je što kome napravio, osuditi krivce, dati si ruku i mirne duše i savjesti krenuti dalje.
Posljednje uređivanje od minji otrok : 20.04.2011. at 16:43
Dorotea, drago mi je da smo se ipak razumijele.
Tj., kažem ti, razumijem ja tebe od početka, ali kad vidim ovo što danas imamo i kad se sjetim koliko smo za to žrtvovali - vrišti mi se.
Ne želim se tješiti pridavanjem tom gadnom ratu nekakav smisao, ali razumijem i one koji to čine.
Možda je nekome tako lakše. Meni nije.
Također, ne mogu rat i lopovluk koji nas je ovdje doveo razdvojiti. Jer isti ti koji su rat prizvali (ili ga nisu izbjegli) su takvu ranjenu državu pokrali, silovali, uništili.
I potpisujem pomikaki, opet![]()
i da nam slucajno ne bi nedostajalo potlacenosti i ugnjetavanja mi smo si na celo postavili ekipu provjerenih komunista koji su si dali novo komercijalnije ime.... oni su nastavili otimati kao sto su svi pravi drugovi jamili u doba juge
danas umjesto sletova lova ide za papu...
to je nama u krvi
Ja mislim da ste sve u pravu, gdje nema ljubavi prema domovini, naći će se tisuću i jedna mana, tisuću i jedan razlog za nezadovoljstvo, a niti jedan za zadovoljstvo..a što je najgore, čini mi se da je kriza i recesija najmanje dotakla one koji ovdje najviše jauču...
Ne kažem ja da smo odabrali, mi kao narod, ići u rat.
Nedvojbeno je da smo napadnuti. Ali našim političarima nije bilo tako krivo, ta situacija s ratovanjem. Čak vjerujem da nisu to na glas rekli, čak ni na tajnim sastancima, kao što su na glas rekli da Srbi trebaju nestati. Ne, govorilo se o hrvatstvu i domoljublju, ali su istovremeno stalno hapali sa strane. I huškali su, još kako. Takozvano mlaćenje tuđim *** po gloginjama. Nisu njihova djeca bila na ratištu, nisu oni ležali u jarcima! Ne, to je za raju. Dok se puca i traži unutarnje neprijatelje, nitko ne gleda kako se to provodi nacionalizacija, a kasnije će biti kasno... trljali su ruke, u to sam prilično uvjerena.
A kad već spominješ bosnu, imam neke insajderske info o tome kako su tamošnji hrvatski i srpski političari dijelili teritorij, a za muslimane planirali da nestanu. Ne kažem da su muslimani bili bolji, ali moram reći da sam to načula od hrvata, i da su oni to smatrali potrebnim, nije to bio samokritičan iskaz. A sjećate se i one Tuđmanove salvete.
Opet Hrvatska kao premlaćena žena. Dobro. Drago mi je (off topic) što žena smije otići od nasilnog muža. I naravno, bit će malo labilna dok ne dođe na svoje. Ali ako vidim ženu koja je pobjegla od takvog muža, a sada se razbacuje, troši na parfeme i bunde, priušti si sav luksuz koji joj je ikad pao na pamet, i dok njena djeca nemaju za osnovne potrebe ona rasprodaje njihovo nasljedstvo? Što mislite o takvoj ženi? Podsjeća li ikog ovaj prizor na nešto poznato? (Osim toga, ispada da su veći dio nasilja podnijela djeca
a ona naokolo trubi kako je bila maltretirana...)
Neću ti reći koliko je meni dobro a koliko loše. Niti mislim da moram svjedočiti koliko je u meni domoljublja. Ali ja zapravo nisam nezadovoljna, meni puno ne treba, i ne govorim zato što mi je žao za bilo čim materijalnim. Samo želim biti realna.
S ovime se i ja slazem, ali zar ne govorimo bas to skoro svi ovdje na topicu, jos od pocetka?
Pomikaki, stvarno, svaka cast. Svaka ti je na mjestu.
A ovo mi je, onako, pretenciozno. Onaj koga je kriza najvise dotakla, a recesija skroz zabetonirala, svakako ovdje jaukati nece. Jerbo nema za internet, za pocetak. A tisucu i jedna mana se moze naci (i treba) i kad se nekoga ili nesto voli najvise na svijetu.
Pomikaki, u tvojoj metafori je žena vlast, a djeca narod, dok je kod mene je žena bila metafora za državu u cijelini, ti si to detaljnije raščlanila i lijepo posložila i slažem se,naravno.
Offtopic ja uvijek govorim da žena odmah ode od nasilnog muža i to na policiju s fotografijama i lječničkim nalazom zajedno sa djecom, ali za vjernike porcedura rastave od stola i postelje ili poništenja braka ima svoje značenje i proceduru, to se niš ne kosi sa sapšavanjem života i osobnom sigurnošću -samo imaš pride protokol![]()
Veliki pozdrav iz Beograda svim forumašima!
Malo mi je neprijatno što mi je prva poruka na ovom forumu baš na ovoj temi, pa se svima koji bi nešto ružno pomislili blanko ispričavam, izvinjavam, kako god. Čitao sam skokovito temu od njenog početka, ali sam namjerno sačekao da prodje neki dan, da ne bi pogrešno možda bilo protumačeno kao neka provokacija itd. Inače sa ovog foruma je dosta toga primjenjeno u praksi moje porodice, na čemu sam vam zahvalan.
E, sad ako mi dozvolite pitanje, mada ih ima vise, ali se svodi ukupno na jedno...Je li vama bolje što ste izašli iz Jugoslavije, ili da ste ostali njoj, cemu je bila ta avantura kada se vidjelo da taj put sigurno vodi u rat nezavisno od toga sto su posledicno vjerovatno Srbi daleko krivlji kao vojno jaci, iako se za motive pocetka cinjenja ne moramo sloziti jer mislim na silu akcije i reakcije, sto zracis to privlacis, pa kad se dvoje svadjaju oboje je krivo samo jedno daleko vise? Razvod je najbolja stvar kod netrpeljivosti, ali sta kad moras da zivis u zajednici pod jednim krovom sa naslednicima, ne moze drugacije ili ce glave letjeti? Zar to nije bila kolektivno suicidna suluda odluka, da li smatrate da su je vasi prominentni zagovornici bili svjesni, namjerno cinili?
Kada je u pitanju stvaranje drzava radi drzava a ne ekonomski, jer cujem od mnogih Srba a vidim i vas ovdje da su bili u ponizavajucem polozaju u Jugi na racun drugih, sto je u ekonomskom smislu i istina ponajvise kada je Slovenija u pitanju bila, ali ovi drugi su imali koliko su radili, bas kao i danas redom od Triglava do Djevdjelije, iako je hrvatski prosjek trenutno duplo bolji nego srpski jer imate Jadran i taj turizam a ne nesto da ste daleko ekonomski preduzetniji iako cu ja reci jeste. Dakle, ekonomski ima smisla, ali cemu taj prefiks narodnosti koja vodi u pakao? Cemu onda nacionalni identitet? Da vam je neko licno ispričao sta ce se dogoditi i koja ce cijena biti osamostaljenja da li bi pristali? Ne mislim sada na neki tamo identitet nacije koji se veliča kao navodno nešto najsvetije u biću nekog čovjeka, nego tek onako kao individue koje neće sukobe, ratove, boli ih briga za tamo neku odredjenost nacionalnu, jer šta da ste se rodili kao pripadnici nekog drugog naroda, na kraju to i ne biramo, šta da sam ja Hrvat vi Srbi, otkud znam, valjda je to slučajnost ili neki usud, sta li?
Kao sto mi smeta srpska nacionalna obamrlost gdje vecinski narod vise to skoro uopste ne interesuje, tako mi nekako bode oči prevelika hrvatska aktivnost da se po svaku cijenu istakne porijeklo. Irelevantno je sto pretpostavljamo odakle je to vjerovatno proisteklo, iz pobjede, poraza, ponosa ili razocaranja. Tek onako, sto rekao bard latinične misli, dragi Krleža: bojim se hrvatske kulture i srpskog junaštva, a sad kao da je obrnuto? Iako daleko su i jedni i drugi licno za mene od oba gledista, ali negdje se može reci da je recimo uspjeh hrvatskog fudbala ili srpske kosarke dolazio iz takvog oblika energije, ali sve ostalo hm...
Ontoloski, antropoloski, hriscanski, gradjanski ispravno, moralno podobno...covjek kao pojedinac je bitniji, a ne drzava, ili su bitni i jedni i drugi, ili ipak je vaznije nesto drugo? Koja cijena, ima li pravde zemaljske, licne zbog koje bi covjek ogrijesio dusu svoju zbog veceg zla u ime nekakvog idealnog dobra? Da li se ljudi najvise mrze i kolju onda kada su slicni, rodjaci, ili kada su daleko jedni od drugih?
Zahvaljujem
za početak, pozdrav i tebi
a sad polako, pitanje po pitanje
da, meni je bolje što smo izašli, jer mi je važna nacionalna svijest (i iako sad mogu dobiti i epitet nacionalista u ružnom kontekstu, sebe ipak više volim zvati domoljubnom, i ne mislim da sam nacionalist)
nisu Srbi daleko "krivlji" jer su vojno jači, jer su kao takvi (jači) rat izgubili
Srbi su krivi (tj. Milošević i njegova politika i svi oni koji su s njim tu politiku vodili i provodili), jer oni ionako nisu htjeli da ostane Juga, nego da Hrvatska postane Velika Srbija
kako bi mi bilo da je Hrvatska ostala u Jugoslaviji, ne znam, ali drago mi je da nije, jer meni i mojoj obitelji nije bilo bajno (mojoj djeci je bolje u ovoj Hrvatskoj, negoli je meni bilo u Jugoslaviji, a nismo ratni profiteri)
što se tiče identiteta nacije, na referendumu 91. je 94% birača izjavilo da želi samostalnu Hrvatsku, dakle, bitan je identite nacije
ne, ne biramo gdje ćemo se roditi, ni kada, ni tko će nas roditi, ali vjerujem da bi meni bilo bitno da sam rođena bilo gdje, moje porijeklo
propituješ nas o našem nacionalno identiteu, a istovremeno tebi smetai na kraju, zbilja ne znam što si uopće htio reći svojim postom, jer sve ovo se može iščitati iz silnih postova na prethodnih 15 stranasrpska nacionalna obamrlost gdje vecinski narod vise to skoro uopste ne interesuje
svi smo se složili da je rat zlo, samo neki misle da je možda moglo proći i bez njega, a neki misle da Hrvatske ne bi bilo da nije bilo rata
a najgore u svemu skupa su zločini nad civilima koje god nacionalnosti oni bili
rahela, lijepo si napisala.
ali nema potrebe da ikoga pitaš što mu je post trebao, pogotovo nakon 15 stranica u kojima se neke misli i rečenice ponavljaju i provlače i po više puta.
Mark, dobro došao na Forum.
Mark OK pišeš, ali mislim da imaš malo krivu sliku o stanju nacionalne svijesti u Hrvata, oni nacionalno obamrli su po defaultu tiši, pa ti imaš dojam da hrvati samo mašu zastavama.
ja takav dojam imam o srbima u srbiji, nebi nikad rekla da su obamrli, možda zato jer nama mediji uglavnom prezentiraju slike veličanja četništva, i sl. sranja.
mislim da je bilo potrebe, jer mi nije baš jasno kako i zašto netko iz Beograda nakon 15 stranica svega i svačega postavlja takva pitanja i još kao 1. post
meni je njegov post baš kao provokacija, bez obzira što je pisao uljudno
(disklejmer; to što je iz Beograda, samo hoću reći da ni ne živi u Hrvatskoj, jasnije bi mi bilo da živi ovdje pa ga ta tema osobno "dira" jer živi pored ljudi koji su "prenacionalno" osviješteni)
Ja bih se osvrnula na MarkovoŠto to znači?nezavisno od toga sto su posledicno vjerovatno Srbi daleko krivlji kao vojno jaci
Kako netko može biti kriv jer je "vojno jači"?
Kriv je onaj koji je napao.
poštujem, rahela.
ali možda se mark samo želio uključiti u diskusiju, bez obzira što je mogao pročitati sve što ga zanima.
očito ga zanima kako diše obična raja, ne vidim tu ništa sporno.
doduše, iz njegovog posta ni meni nije najjasnije o čemu želi povesti diskusiju.
možda se javi još koji puta.
Dozvoljavam ja banaliziranje i sama sam povremeno sklona, ali me baš ubolo u oko... Nije to bila avantura. Nije to bilo naglo buđenje nacionalne svijesti. To je bio samo nastavak jedne povijesti protkane krvlju i suzama. Nastavak jedne mladosti koja se događala tamo pod Savkom i Tripalom i još ranije, daleko, daleko ranije. Nije tu hrvatska ništa "nacionalističkija" od srbije. Dapače. To je , prije ili kasnije, bio jedini put. Vjerovala sam da su sve strane sada u to sigurne. Umjetne tvorevine ne opstaju ako ih drži samo dragi vođa. Ako je u njima samo jedna strana jača od drugih. Ako je potlačenih. Sve ostalo je pitanje što ga evo protežemo. Je li taj put morao krivudavo ili se moglo nekako ravno
Mark, dobrodošao - ja sam za to da razvod mora bit moguć i da ne moraju uvijek glave letit. Mislim, ako je situacija da lete glave , onda to definitivno znači da frigaj takvu zajednicu da je onda spašavaj živu glavu iz toga jer tu slobode nema, a sloboda je ljudima generalno važna (nakon što zadovolje neke osnovne potrebe po Maslowvljevoj hijerarhiji potreba (ono hrana, piće, krov nad glavom). A propos stava - ko je blizu taj se tuče - nema to veze, ali je logičnije da ćeš se zakačit sa susjedom za neki neposredni resurs - zemlju, granicu, lovu). Doduše, u globalnom svijetu su ti svi susjedi u borbi za resurse (zemlju, naftu itd. - pa se sad svi tuku s Gadafijem, pa s Talibanima itd. a ono... nisu si prvi teritorijalni susjedi).
Posljednje uređivanje od ina33 : 21.04.2011. at 09:02
Mark pozdrav i tebi, dobrodošao na forum.
Ja bih prije svega voljela tebe upitati jel se ti ograđuješ od velikosrpske politike i njezinih predvodnika?
To je vrlo bitno jer jedino tako možemo uspostaviti kvalitetan dijalog kao dobri susjedi.
Rahela ti je lijepo odgovorila na pitanja, a ja ću malo o nacionalnom identitetu. Hrvati, Srbi nisu jedini kojima je bitan nacionalni identitet. To je nešto sasvim normalno u svijetu (pa pogledaj smo Ameriku). Za mene je također čovjek bitniji od države, ali tek onda kada ta država funkcionira i kada ti isti taj identitet ne guši. Zašto uopće postoje prava nacionalnih manjina onda? Ljudima je to bitno i mislim da pogrešno percipiraš da su samo Hrvati nacionalno osviješteni.
Evo kao primjer na području gdje se odvijala mirna reintegracija (dakle hrvatsko podunavlje) Srbi imaju posebna prava npr. svoje škole koje se kompletno vode na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu i gdje se zaposljavaju isključivo pripadnici Srpske manjine, dakle štampaju se i udžbenici po hrvatskom programu samo na ćirilici. Dakle kompletna nastava se odvija po hrvatskom programu, ali na srpskom jeziku. Dakle nacionalni identitet je očito ljudima vrlo važan.
Ovih dana je kod nas eskaliralo dosta emocija i otvorile su se neke stare rane pa ti se možda čini da smo mi nešto ekstra nacionalno zainteresirani, ali zaista nije tako. Dosta se toga sleglo. Ljudi žele ići dalje, više se nitko ne želi okretati nazad, no na žalost nikako da se duhovi prošlosti ostave na miru, da svatko prizna svoje i ostavi narod da zaboravi na svoje ožiljke. Prvo Purda, pa Bosanac, pa sad ovo s generalima i tako.....u međuvremenu neki incident balavaca koji su se rodili nakon rata itd.