vraćamo se deset godina u povijest kada se stvarala slika o tome da hrvatskih ratnih zločina nije bilo, ni prije Oluje, ni za vrijeme, ni nakon nje.
Kao da nije ubijeno 600 civila, spaljeno 22 tisuće kuća i izbjeglo 150 tisuća ljudi. Pa ako je HDZ godinama svojim građanima nametao solidarnost u zločinu, sasvim je normalno da sada tvrdi kako su optuženi generali nevini.
Franjo Tuđman nije dao da se dira Oluja. Umjesto njega Haag je kasnije optužio Gotovinu.
Tadašnji premijeri Nikica Valentić i Zlatko Mateša ignorirali su tromjesečno orgijanje po bivšoj Krajini. Oni su sada ugledni građani. Ondašnji ministar pravosuđa Miroslav Šeparović nije mjesecima učinio ništa kako bi se procesuirali zločini. On je sada sudac Ustavnog suda. Ivan Jarnjak bio je ministar policije za vrijeme i nakon Oluje. On je sada prvi zdesna Jadranki Kosor. Mogli bismo tako nabrajati unedogled.
Svi oni slijedili su tezu prema kojoj Hrvat u obrambenom ratu ne može počiniti ratni zločin.
Optužnica za Varivode pala je u vodu. Optužnica za Grubore podignuta je tek 2010. godine. Optužnice za ubojstva kod Knina, Gline i Korenice nikad nisu ni podignute. Sustavno paljenje 22 tisuće kuća proglašavano je pojedinačnim incidentima, za koje su rijetki optuženi, a gotovo nitko nije odgovarao.
Egzodus 150 tisuća srpskih građana proglašeno je planom evakuacije, no mnogi starci koji su ostali u svojim kućama kasnije su pogubljeni, dok je predsjednik države preživjelima poželio "sretan put".