 |
|||
zaboravila sam još napisati,što se tiče onog argumenta da ne bismo ovu presudu trebali shvaćati osobno,kao šamar po nacionalnoj osnovi,kao sramotu za Hrvatsku već kao sramotu za one koji su se ogriješili
svečano obećajem da ću,ako sljedeći put za mog životnog vijeka,ponovno dođe do uzbuna i granatiranja,
izaći na terasu,srknut svoj topli kapućino,zapalit jednu,ležerno otpuhnut dim,i filozofski konstatirat:tja.ovo nije moj rat.
ronin hvala ti od
U svemu se s tobom slažem, ali htjela bih da obratiš pozornost na ove dvije svoje rečenice. SFRJ i SRH unutar nje (pa i današnja Hrvatska) jesu proizišle iz tekovina antifašizma, ali s primjesom. Primjesa antifašizmu je da je nakon 1945. djelovao fašistički. Nije izrastao na čistim temeljima nego na poslijeratnom masovnom ubijanju Hrvata. I upravo zbog toga SFRJ nije mogla dobro završiti nego s inflacijom od 22.000 posto godišnje. Najprije ekonomski krah, pa politički. Vrag je dočekao svoje.ronin prvotno napisa
Šutili su naši preci. Šutimo danas mi. Povijest se ponavlja. Hrvatska više nije samostalna zemlja. Zemlja koja ne može bez kredita servisirati javne potrebe duboko je ekonomski ovisna. I politički. Na izdisaju.
jako lijepo ronin
samo mi nije jasno gdje si na ovoj temi pročitala da je itko napisao da se slaže da je RH nastala na zločinu?
x
Dođe li do rata opet, nedajbože, a moji sinovi budu punoljetne osobe, učinit ću sve da odu iz ove države i da im nikad ne padne napamet boriti se za ovo.
I još nešto.
Ratni zločin po međunarodnom pravu ne zastarijeva.
Budući da još ima na životu i aktera i svjedoka zločina počinjenih nakon 1945, zašto još nitko nije osuđen???
Licemjeri, ispirači mozga...to su političari...
to nije nitko rekao(ovdje) nit sam ja napisala da je rekao.
Jest.No,ni poslijeratno ubijanje Hrvata,nažalost,opet ne možeš izvaditi iz konteksta kao što ne možemo izdvojiti ni Oluju.Bila su određena događanja 1941-1945 koja su doprinijela stradanjima Hrvata.Govorim to bez namjere da objašnjavam/opravdavam,samo jedan događaj nikad ne možeš izvaditi iz konteksta-šire slike i događajima koji imaju uzročno posljedičnu vezu.
ronin naklon do poda. i potpis na svako slovo,zarez...
ne volim toerije zavjere ipak Srbija je "izgubila" teritorju ali uzasno puno dobiva na drugim poljima....
Moda nisam bila jasna - govorim o stradanjima nevinih Hrvata. Imaš još živih svjedoka takvih događaja. Što je moj djed kriv što se za vrijeme rata zatekao u redovnom sluenju vojnog roka u domobranskoj vojsci koja je u ono vrijeme bila regularna vojska u Hrvatskoj?
ronin, hvala ti od srca što si na tako rječiti način iznijela sve što nas većinu ovdje trenutno stvarno boli!
minji otrok i ivana zg, potpisujem isto tako!
ronin, potpisujem tvoj post.
svaka čast, sve si obuhvatila, ama sve
ronin, cijeli tvoj post je sjajan, ovo sam samo izdvojila jer sam i jučer htjela reći zašto nije vrijeme, jednostavno nije vrijeme za neke stvari tipa- ko nam je kriv!
ovaj tvoj drugi pasus, hm, ježim se toga i danas, u Tuđmanovo doba jednostavno se nije smjelo pisnuti, zucnuti nešto što se odmah proglašavalo antihrvatskim, onaj tko se toga sjeća, i želi se sjećati, zna o čemu govorim.
Ali, ovo danas, s ovakvom presudom, s tom visinom kazne, i usporedno sa svim ostalim okolnostima rata, jednostavno zbog toga nije vrijeme za relativiziranje.
Zato što je ovo danas kao proces žalovanja, ne možeš nekome kome je netko umro od infarkta taj dan reći - čuj, sorry, ali previše ste toga pohanog i masnog jeli, a i pušite, mislim, šta sad, ionako svi umiremo...
Postoji proces žalovanja i u njemu faze- šok, nevjerica, negiranje, ljutnja, gorčina, okrivljavanje, tuga ....
Još smo u šoku i miksu svega toga, zato teško padaju neke stvari.
duhovito, svaka čast
I ja bih naravno potpisala Ronin.
Emocionalno sam doživjela ove presude generalima jer mi je u misli opet došao taj rujan91. kad sam pod kišom granata u opkoljenom gradu rađala svoje prvo dijete i kad sam ga umjesto u brižno pripremljen krevetić odnjela u zagušljivo sklonište koji mu je postao drugi dom u narednim godinama.
Srećom, svi smo rat preživjeli osim moje mame koja je 93. trčeći na posao nakon višednevnih granatiranja pala nadomak same kuće i preminula od jakog moždanog udara. Bile su joj 54. godine i posve sam uvjerena da je taj grozan rat itekako bio okidač da nas je tako iznenada napustila.
Međutim, ne mogu da se ne sjetim događaja koji su prethodili samom ratu u mom gradu.
Sjećam se dizanja kuća u zrak ljudima koji su bili srpske nacionalnosti, divljačkog razbijanja i pljačkanja svih lokala koji nisu bili čisto hrvatski i mlaku reakciju naše tadašnje politike koji su takvo huliganstvo okarakterizirali kao samo mali revolt šačice nezadovoljne omladine.
Smatrala sam i tada, a danas sam posve sigurna da takva politika nije mogla ništa dobro donijeti.
Za sva ta i još druga nedjela danas ispaštaju ljudi koji su i omogućili da naša djeca napokon žive u miru, a svi oni koji su se na bilo koji način ogriješili nažalost nikad neće odgovarati.
Oprosti, bez uvrede za tebe i tvog djeda, ali stvarno ovo nema veze s temom.
ronin,
Ronin, ja razumijem sve što ti pišeš, i zbilja mi je žao ako sam nekoga uvrijedila.
Samo mislim da i u ovim teškim trenucima treba pripaziti ako retorika malo isklizi iz tračnica,
jer se događa upravo ono čega sam se bojala
http://www.index.hr/vijesti/clanak/n...ku/547607.aspx
http://www.index.hr/vijesti/clanak/v...na/547264.aspx
Budući da je pitanje u naslovu teme: što ćemo reći svojoj djeci? -
ja sam svom djetetu već rekla, vrlo kratko i nadam se, primjereno njenoj dobi, da su našu zemlju napali zločesti ljudi i da smo se morali braniti.
Nije mi palo na pamet reći da u nas napali Srbi jer ta mala glava još uvijek razmišlja crno-bijelo i po tom bi, pretpostavljam, zaključila da su svi Srbi zločesti.
A to naravno nipošto ne želim!
Prima, ne brojim krvna zrnca - da me poznaš, znala bi to.
Moja najbolja prijateljica je bila Svetlana. Moja Svetlana
Koja nije htjela otići odavde jer se tu rodila, jer joj je tu bio cijeli život.
I borile smo se znaš kako da ostane.
Njena obitelj je otišla, ona ostala s majušnom ušteđevinom i poskrivećki pobranom odjećom - strašno.
Došla je zima i njeni joj nisu htjeli poslati kaput - jer to će je kao natjerati da ode odavde.
Konačno je nakon naše zajedničke dosta duge borbe morala otići jer
nismo više imale novaca da plaćamo podstanarstvo, hranu, knjige, skripte
a njeni su ukinuli svaku pomoć.
1991.ili 1992. (moram pogledati u svoj tužni dnevnik) u 05 h, rano jutro
stojimo na željezničkom kolodvoru i taman se ukrcavamo na vlak za
Beograd kad nam stariji željezničar kaže:"Ajme, djeco, kud ćete?"
Moj tadašnji dečko i ja odgovaramo:"Pratimo prijateljicu u Beograd."
"Nije vam to pametno, djeco!", odgovara on.
U vlak smo se ukrcali mi i 2 mlada policajca (vlakopratnja) i u našem
vagonu nitko drugi.
U Slavoniji su gađali vlak kamenjem ali sve je prošlo OK.
Kad smo došli u Beograd, odlučili smo otići na kavu (budući nažalost
nismo smjeli otpratiti je i ući u njihov stan jer je njen tata mene krivio za
sve).
Tek kad smo sjeli, skužila sam da je na 50 m od nas, kod "konja", na
glavnom trgu, četnički skup.
Us***a sam se od straha.
No, prošlo je....živa sam.
Prošao je i jedan od najtužnijih rastanaka u mom životu: zagrlile smo se
i onda smo se mi ukrcali u vlak za nazad (za Zagreb).
Nakon nekog vremena sam zaspala (ipak smo bili budni od 03h ujutro) i
probudile su me riječi:"...klao bih ga, znaš kako, prekla bih ga..."
Naravno, opet sam se us***a od straha. Moram na WC - a strah me izaći
iz kupea.
Ipak, izađem (moooram), moj tadašnji dečko samnom - čuva mi "stražu".
Nakon par kilometara - šok. Vlak naglo staje, pogledam kroz prozor: oko
nas vojnici u maskirnim uniformama. Ajmee, gotovi smo!
Ušli su vlak, traže dokumente (damo im putovnice), pitaju zašto smo tu,
kamo idemo.Kažem istinu, naravno.
Nisam se toliko bojala za sebe nego za dečka - ako su srpske paravojne
snage, odvest će ga.
Na kraju je ispalo da je Hrvatska vojska, skinuli su par ljudi koje su imali
na nekom popisu onih koji su krenuli ratovati u Slavoniju.
Da skratim, kad smo došli u Zagreb, odmah sam išla na govornicu nazvati
Svetlanu da zna da smo stigli.
Ona je bila izvan sebe jer su na vijestima rekli da je na nekoj pruzi
postavljena mina...
Eto, tako sam se ja, igrom sudbine, Hrvatica rastala od svoje
najnajnajbolje prijateljice, igrom sudbine Srpkinje.
I ne, nikada to nisam preboljela.
Kao ni ona. Imala je velikih zdravstv.problema.
Zadnji od njih je hipoglikemički šok - umrla bi da tata i brat nisu provali
vrata...
2 mjeseca na neurologiji, otežan govor, do neke mjere oduzeta desna
strana, slijede mjeseci rehabilitacije...
Suborci mog muža bili su, između ostalih, Stevo, Dragan i Žika.
Čak su zbijali šale na taj račun.
Odgovor tih ljudi je uvijek bio:" Ja tu živim, ovo je moja domovina i branit
ću je!"
Žao mi je, zaboravila sam tko je već napisao: za sve poslije Oluje bila je
odgovorna civilna vlast. Oni su trebali spriječiti pljačke i sve ostale
grozote koje su strvinari poslije Oluje radili.
Pretužno, Teice.
Nije baš da ima previše dodirnih točaka s temom, ali kužim namjeru
minji otrok, hvala
I ispričavam se na off topicu - neka slobodno moderatori brišu...
Preosjetljiva je ovo tema...
Ronin, drago mi je da si uspjela tako lijepo napisati nešto s čime će se većina složiti.
Ja djeci ne pričam o ratu, još su mali.
Toga se niti ne bojim, jako dobro znam što ću im reći.
Ali, bojim se onoga što će učiti u školi.
Ja sam iz povijesti naučila da je sve jako relativno, i da se svaka priča može interpretirati na više načina. Pa sam jednu povijest učila 89, a sasvim drugačiju povijest par godina poslije
Teice podijelila si nas na Hrvate i ostale građane i građanke RH (dakle nehrvate).
To jest brojanje krvnih zrnaca,
nakon tebe drugi su pošli i na direktno upiranje prstom i probiranje po nicku tko je hrvatica, a tko ne, pa si u tom svijetlu tu još i OK.
Nisam ni mislila da nisi sposobna za prijateljstvo sa ostalim građanima i građankama, ali ti podjela i dalje ne stoji,
Priča je tužna, topla, ljudska...a meni osobno je pun kufer ljudi koji imaju svoje "kućne Srbe" za potkusuriti svaku nekorektnu izjavu. ( za taj moj stav su pak zaslužne neke moje priče)
teice, baš si ti neka lirska dušica...
Nespretno je ispala ona tvoja izjava, istina, zato se i nisam htjela upuštati dalje u priču , ali poznavajući te virtualno sigurna sam da je to bila baš samo nespretna izjava.
Nena - jabuka potpis
Teice, hvala ti što si unjela jednostavan,osobni diskurs u ovu temu.
I moram dodati svoje isprike svima koje sam u svojim postovima nagazila osobno i to ne samo na ovoj temi. Tek sam večeras shvatila koliko sam stvarno uznemirena ovom presudom i koliko sam stvari pisala na način na koji inače ne bih. Znam da ponekad kad sam jako emotivna u nekoj temi prekardašim, ali eto ako nekom to nešto znači, žao mi je.
X
ronin, sjajan post
svimbam svimbalo koja svimba primu
Ronin, što si mislila ovim postom?
Već neko vrijeme mozgam, pa nikako da pokontam.
Imam neke ideje, ali te su u tolikoj suprotnosti s onim što si dosad pisala, da zaista ne kužim.
I još nešto (a to ne ide tebe, jedino tebe ne)-primijećujem da je na ovom topiku upravo ekipa s topika Odgoj u duhu vjere najžešća, najogorčenija, najisključivija-kako to ide jedno s drugim?
Ali to je već i sladjana bila upitala, pa je dobila kao odgovor Dijanino pikanje po rani.
Sumnjam da ću ja dobiti drugačiji odgovor.
Smatrajte ovo retoričkim pitanjem.
post je ironija na tvrdnje na koje sam nailazila (u nekim medijima prije svega) ,a koje govore da se ne bismo trebali osjećati tako osobno pogođenima kad se sudi pojedincima za ratne zločine,
a trebao je pokazati koliko si nemoćan oduprijeti se i izdvojiti se od pošasti koja se zove rat
i meni je ovo upalo u oko, ali sam kukavički čekala da netko drugi napiše
svimbalo, mujica ti ima univerzalni odgovor na tvoje retoričko pitanje, kako ono ide mujice, najveći hrvat, najveći...I još nešto (a to ne ide tebe, jedino tebe ne)-primijećujem da je na ovom topiku upravo ekipa s topika Odgoj u duhu vjere najžešća, najogorčenija, najisključivija-kako to ide jedno s drugim?
Ali to je već i sladjana bila upitala, pa je dobila kao odgovor Dijanino pikanje po rani.
Sumnjam da ću ja dobiti drugačiji odgovor.
Smatrajte ovo retoričkim pitanjem. ,
Meni to već dulje vrijeme upada u oko, ali i mene je strah dirati u osinjak.
Ipak sam ja samo mala pčelica
Ajde ne tepaj si.Ipak sam ja samo mala pčelica
Ja sam solo igrač.
Dijana-chuck norris
ronin, bravo!
isto tako i minji, čitam i vidim da znaš, da razumiješ.
i da, hrvatsko sudstvo je puno (ne sve) tih zločina iz oluje i poslije procesuiralo, ali se o tome ne piše.
i da, haški sud nema veze s pravdom već je to politički sud.
imala bih još puno za napisati, ali nemam živaca.
i bljuje mi se na razne butkoviće koji kažu da se sudi samo generalima, a ne hrvatskoj. moš mislit. a u optužnici navedeni i poznati i nepoznati udruženi u zločinački pothvat.
prekomjerno granatiranje? da, kad su vidjeli da im ta optužba ne drži vodu sjetili su se drugog pridjeva - neselektivno granatiranje. i sam mile novaković je čestitao našoj vojsci na preciznoj uporabi artiljerije.
haški sud je dobio masu dokumenata i svjedoka koji su rušili teze tužiteljstva, ali ih to nije zanimalo.
jadno i bijedno sve skupa.
Ko mi je kriv kad hoću biti naj...AhaDijana-chuck norris
Ma kako nemaš?.
Aha
Ajde, ajde, pa znaš da i ti imaš svoju kliku, koja uvijek zna što je ispravno i kako bi svi uzorni građani Hrvatske trebali živjeti
Znači, ti namjerno pišeš ono što ne misliš da je ispravno i kako misliš da ne bi trebalo živjeti ili štogod?Ma kako nemaš?
Ajde, ajde, pa znaš da i ti imaš svoju kliku, koja uvijek zna što je ispravno i kako bi svi uzorni građani Hrvatske trebali živjeti
Ja pišem ono što mislim da je ispravno, tu si u pravu, iako to nisi tako formulirala.
NO, ovo je debelo van teme, zaključat će nas, zato ja više neću oftopičarit, a i nisam ja prva potegnula prozivku. (samo se branim-chuck u ženskom izdanju)
Stvarno zanimljivo što ti iščitaš iz jedne rečenice.
Iako, istina je, ja to nisam tako formulirala, što jest jest.
Ali ti si formulirala onako kako ti odgovara.
Jer ti, za razliku od mene, misliš i djeluješ ispravno.
A što se teme tiče, i bolje da je ključaju i maknu, neke stvari ovdje napisane su stvarno sramotne
Fala na komplimentu.Jer ti, za razliku od mene, misliš i djeluješ ispravno.
A evo, i tu se zapravo slažemo.
A što se teme
tiče, i bolje da je ključaju i maknu, neke stvari ovdje napisane su stvarno sramotne
Slažem se s Ronin, i Svimbalo, laumi...
Tek sam na početku čitanja teme, ali imam mišljenje o svemu. Mnogima se vjerojatno ne bi svidjelo. Možda bolje da ga i prešutim.
Znam samo to da ne volim bilo koji oblik agresije. S bilo čije strane. Ne mrzim nikoga. Znam da ću dijete učiti da su mu svi ljudi svijeta braća. A prošlost, koliko god bila bolna i ne, ne može se zaboraviti, mislim da se ne smije potpirivati mržnjom. Nikada neće biti isto niti to želim, samo mi je jako, jak žao što se nismo rastali na miran i civiliziran način. A mogli smo. Kad su mogli Česi i Slovaci, mogli smo i mi. Dopustili smo dvojici i njihovoj sviti da učine što su učinili.
Cure, ona moja izjava je, priznajem, bila u afektu - imala sam osjećaj
da Sladjanaf stalno pika i pika a većina nas u šoku od presude.
Bila sam ljuta, i to priznajem.
Mislila sam:" Pa dokle, Sladjana, *ebemu vraga! 'De pusti malo da dođemo
k sebi, kud si navrla!Pa svi koji smo za vrijeme rata bili odrasli ljudi znamo
da je bilo grozota s hrvatske strane, a ne samo sa strane četnika i JNA! I
svi normalni to ne poriču, dapače srame se toga!"
Ali ova presuda tj.nazivanjem Oluje zločinačkim poduhvatom, implicira da
smo svi zločinci.
A branili smo svoje!
Pa onda u familiji i među prijateljima imam same zločince, tako ti svega!
Prima, jako, jako mi je žao što ti je mene i sl.pun kufer
Ne zaboravljam od danas do sutra kako pomažeš i kako si i meni samoj
pomogla na onoj pravnoj temi (e, ježi ga, ipak zaboravljam - ne znam
točno kako se tema zove).
Ne znam sjećaš li se, ali moja malenkost ti se od srca zahvalila i to ne
samo u svoje ime nego u ime svih nas tamo kojima si pomogla stručnim
savjetom.
Smijem li se na ovoj ozbiljnoj temi malo našaliti?
"Moji" Srbi su zbilja "kućni"! A što drugo da kažem kad smo familija pa
tako (u kući) jedemo, razgovaramo, kartamo (o, koliko se tu remija zna
odigrati).
I moja sadašnja prijateljica onda valjda dođe ko "kućni Srbin/Srpkinja" jer
nam se djeca igraju (u parku a bome i u kući
lamentiramo kud su nam prije prošla 4 desetljeća života i sl.
Meni je uopće ne zamislivo ući u nečiju tuđu kuću, pokrasti stvari, knjige, namještaj, a znam takvih ljudi. Pa kako ih nije Boga strah, sjediti na tim stolcima, okretati te stranice.
A mučiti čovjeka, ženu, dijete...
I možda nećete razumijeti, ali ja fore poput, naše kažnjavaju, a njihvoe ne diraju en kužim. Pa ako je moje dijete razbilo prozor, ja ću ga kazniti bez obzira je li Pero Perić razbio dva prozora i nije kažnjen.
I kada netko kaže, generali nisu mogli znati što se događa na terenu. Ne vjerujem u to, znali su, svi su znali, ali su šutjeli jer rat opravdava sve. I ok, vraćali smo svoju zemlju..., ali teško mi je uopće zamisliti u kakvom psihičkom stanju su bili oni vojnici koji su ratovali '95.-e, nakon 4 godine rata i ratišta. Što li su u svojim glavama doživljavali i kako se to odrazilo na civile koje su susretali.
Ne znam, nikada se ne ponovilo.
gle, nema problema, dokle god je tvojoj savjesti lakše
ako je tvoj šovinizam rezultat mojega "provociranja" - ja pristajem na to
nema veze što je to iznimno kukavički, za svoja djela opravdavati se djelima drugih ljudi
vidim da na ovoj temi barem toga ima napretek, na taj način hrvati zražavaju svoju tugu i bol
nakon što dva tri puta okrenu juru i bobana
i nacrtaju par svastika po srpskim crkvama
to je dostojanstveno žalovanje, to je melem na hrvatsku ranu!
pa samo dajte, nemojte da vas ja ometam u tome.
a ovo tako debelo potpisujem da je sad definitivno rečeno sve što je imalo suvislo
tko je htio shvatiti, shvatio je već odavno
Posljednje uređivanje od sladjanaf : 18.04.2011. at 08:17
mislim da je ipak cijela ova tema i situacija puno puno kompleksnija i osjetljivija od Pere Perića i razbijanja prozora
pogotovo ako je kuća srušena a ostao samo prozor
Rekla bih da ovdje nema takvih, koji okreću Juru i Bobana i crtaju svastike po srpskim crkvama. Ljudi imaju pravo biti žalosni i razočarani presudom, bez pjevanja i crtanja svastika. Oprosti, ali pretjerala si.
SikaPika, fantastično rečeno!
Ajme, pobjeglo mi, a htjela sam još staviti i
Vidiš, Dijana, vrapci znaju da se SP i ja baš i ne svimbamo inače, pa bit će da ipak nije do lojalnosti grupi, nego da ljudi razmišljaju svojom glavom, makar izrazili mišljenje suprotno očekivanom
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 18.04.2011. at 08:55
Pravila pisanja postova
