ajme, Gogice, iskreno mi je žao što vam se ovo dogodilo.
nadam se da će se tvoj sin iz svega izvući sa minimalnim ili, daj Bože, nikakvim posljedicama.
uopće si ne mogu zamislit kako se osjećao/osjeća.

tebi, opet, svaka čast na poduzetnosti, nisam sigurna da bih ja bila takva (iako se nadam da bih).

a "čelična" mama-ne znam što bih rekla-jel gore to guranje glave u pijesak ili prešutno odobravanje sinu-jer meni to tako djeluje.

hrv.službe bolje je ne komentirati-svaki dan u novinama možemo čitat o posljedicama njihovog (ne)rada.