Ne želim na filozofski kutak jer znam dobro što im želim reći, a odgoj od
prvog dana bi trebao utjecati na to kako će to na njih djelovati. Učit
ću ih da je rat poguba ljudske naravi i kako je to ronin prekrasno
napisala pa moram citirat,učit ću ga da su ljudi u osnovi dobri,ali da ponekad čine loše stvari,a rat definitivno izvlači najgore iz njih.
učit ću ga da nema dobrih i loših naroda,već dobrih i manje dobrih ljudi
da voli i cijeni svoje ali poštuje i tuđe
Naime, mi se tu i tamo susrećemo s, hajdemo reći posljedicama rata, a povod za otvaranje teme je pitanje o zatvoru u kojem je bio tata sinovih prijatelja (čovjek je bio u logoru u drugoj državi, a zarobljen je praktički, na kućnom pragu.
Prijatelji su mu rekli da im je tata bio u zatvoru, moj je to meni u nevjerici prenio pa sam mu potvrdila. To je izazvalo pitanja tipa tko ga je oslobodio, kako i sl...pa sam morala o razmjeni, ratu...pa smo izišli na balkon gledati ožiljke od granata i gelera po kući i susjedstvu...
Zatekla me bujica pitanja...činjenica da pita tko je to bio (ali se, srećom, zadovoljio s "dobrim" i "zločestim").
Par puta prije spavanja umjesto priče ili razgovora o tome kako smo se igrali kad sam ja bila mala je pitao kako je to bilo u ratu.
Da ne duljim, još nismo, niti mislim još dugo razgovarati konkretno, ali me povremeno zateknu pitanja na koja ću dati uljepšan odgovor, ali me zanima što mogu očekivati.
Kad je primjereno djecu odvesti u Vukovar, mislila sam ne prije srednje škole, ali i ta se pitanja postavljaju 18. studenog?
Ne želim da mi sutra dijete dobije spoznaje o ratu preko medijskih prepucavanja, a što će ta 10-15 godina pisati u udžbenicima samo nebo zna.