Citiraj krumpiric prvotno napisa Vidi poruku
Druga, još gora situacija, mi je kad čujem "da barem nešto pojede"-što? Ništa, šećer, složeni šećer, konzervanse i još malo šećera? Što je tu pojeo osim malo smeća? Zdravije je blato s ceste.
Mislim da je osnovni problem u stavu u kojem je hrana sama sebi svrha. U kojem se ne rezonira zašto jedemo.
Iako se slažem s ostatkom posta (i ostalim postovima), ovdje se moram pobuniti.
Ovako nešto može reći samo netko čije dijete nikad nije bilo lagano neuhranjeno, kome se rebra vide i na leđima i koje je znalo danima ne jesti ništa osim jabuke.
Kad te uhvati očaj, ne pomaže ti puno što ti je dijete zapravo zdravo i energično (a to su pokazatelji kojima bi se trebalo vjerovati više nego brojkama), nego stvarno želiš da pojede BILO ŠTO.
I priče o praznim kalorijama ti samo dižu tlak.
Nije u toj priči hrana samoj sebi svrha-tu je zato jer stvarno, u tim trenucima, imaš osjećaj da će ti dijete umrijeti od gladi.
Onda ta faza srećom prođe, pa shvatiš da je krumpirić u pravu, ali u datom trenutku, sretan si i kad želi pojesti krafnu.
Stvarno.

Ali sad sam debelo offtopic jer ovdje raspravljamo o suprotnom.
Zapravo potpisujem i krumpi i apri i paklenicu.