 |
|||
Meni je, recimo, nepojmljivo ne pomoci muzevoj baki. Zena ima nekih 85 godina i kad nas pozove (sto nije cesto, mozda za neki blagdan) nakuhava cijeli dan. Jednostavno ne mogu pojesti i cekati nju da pokupi tanjure, rucno ih opere (jer nema sudjericu), pobrise jer, eto, to se tako radilo u njezino vrijeme i onda ih jos pospremi. U isto vrijeme, kod mene joj ne damo da bilo sto radi.
isvetica - nešto ko raymondova mama u svi vole raymonda? lol
X uprav tako, samo mlađa verzija.Pinky prvotno napisa
moja svekrva je ista raymondova mama, ISTA.
i karakterom, i izgledom..ma ISTA.
kad je upoznam s nekim od frendova koji je još ne znaju (iako se ona trudi uletit kad zna da nam netko dolazi, samo da ih sve upozna) svi komentiraju da je ista Marie
ajmeeeeemoja svekrva je ista raymondova mama, ISTA.
i karakterom, i izgledom..ma ISTA.
kad je upoznam s nekim od frendova koji je još ne znaju (iako se ona trudi uletit kad zna da nam netko dolazi, samo da ih sve upozna) svi komentiraju da je ista Marie, to su samo normalne činjenice, ful normalno, da snaha ne zna- kuhati, pospremati, odgajati djecu....ništa..., joj, umrijet ću, ne mogu vjerovat da netko ima Marie doma
Evo,ja imam,samo hard verziju(ako je moguce)ne mogu vjerovat da netko ima Marie doma
Ja sam 20 godina u porodici(od toga 12 u braku),i posto je "zena zmaj"u pocetku se nisam petljala u njenu kuhinju,nekako mi je to bilo uvredljivo(za nju).
Medjutim,"suptilno" mi je stavljeno do znanja da gresim...
Tako da sam pocela prati,lakse mi je to nego da me neko kasnije prepricava po susedstvu.
Sada zena ima 80,i stvarno je bolesna,mada se zaista neda,od onih je koji u sebi imaju"sopstvenog gonica robova",i to je drzi u formi.
Kada nas je puno na rucku,prepustim pranje unukama(obe imaju preko 20),a kada smo samo mi uvek operem.
I to moram prva ustati od stola i zauzeti"busiju"za sudoperom,inace ako me preduhitri nista od pranja.
Cesto se desava da se otimamo oko tanjira,ali bukvalno kao mala deca,ne pusta ona ne pustam ja
Velim,ako je tako stara i bolesna pola dana kuvala za moju ne tako malobrojnu porodicu,valjda mogu ja oprati sudove na kraju.
Evo,ja imam,samo hard verziju(ako je moguce)
Ja sam 20 godina u porodici(od toga 12 u braku),i posto je "zena zmaj"u pocetku se nisam petljala u njenu kuhinju,nekako mi je to bilo uvredljivo(za nju).
Medjutim,"suptilno" mi je stavljeno do znanja da gresim...
Tako da sam pocela prati,lakse mi je to nego da me neko kasnije prepricava po susedstvu.
Sada zena ima 80,i stvarno je bolesna,mada se zaista neda,od onih je koji u sebi imaju"sopstvenog gonica robova",i to je drzi u formi.
Kada nas je puno na rucku,prepustim pranje unukama(obe imaju preko 20),a kada smo samo mi uvek operem.
I to moram prva ustati od stola i zauzeti"busiju"za sudoperom,inace ako me preduhitri nista od pranja.
Cesto se desava da se otimamo oko tanjira,ali bukvalno kao mala deca,ne pusta ona ne pustam ja
Velim,ako je tako stara i bolesna pola dana kuvala za moju ne tako malobrojnu porodicu,valjda mogu ja oprati sudove na kraju.
a što se tiče pranja u perilici, čini se da ću ja svojoj snahi biti Marie, ha ha
A ja mislila da su sve takveajmeeeee
Evo mi bili na ručku. Kad smo pojeli muž meni dodaje suđe da pospremim u sudoper, a ona mi brže bolje uzima iz ruke. Onda kad sam vidjela da ne ide bez pitanja onda sam rekla, poigrajte se vi malo sa malim, a mi ćemo vam oprati suđe, ali isto je odbila. Ali to je valjda to, vidim da je muž zadovoljan. Probat ću joj kupiti i suđericu, samo to je malo teže jer ima malu kuhinju, stvarno nemam predodžbu gdje bi je trenutno stavila.
moja svekrva je ista raymondova mama, ISTA.
i karakterom, i izgledom..ma ISTA.
kad je upoznam s nekim od frendova koji je još ne znaju (iako se ona trudi uletit kad zna da nam netko dolazi, samo da ih sve upozna) svi komentiraju da je ista Marie
meni je Marie genijalna!
i meni, dok god je to tuđa svekrva
e, baš mi je nekako falio taj dio!i meni, dok god je to tuđa svekrva
nisam sve čitala...samo prvi post...i kao da sam ga ja pisala. Osim ovog dijela gdje mi je neugodno
Prvi puta sam kod staraca MM (tada MD) oprala još na početku veze (rano sam počela ići kod njega), poslije naše večere.
Onda je on, blesan jedan, pozvao starce iz sobe da vide kako ja perem suđe. Kao, baš fora. Meni bilo neugodno jer sam si pomislila kako će sad oni misliti da ja tu nešto uredujem u njihovoj kuhinji. S druge strane mi je bilo nezamislivo samo ostaviti tanjure i otići (nismo zajedno večerali, samo nas dvoje).
E sad, da smo zajedno večerali, mislim da se ne bih odmah ponudila. Možda bih nakon nekoliko puta pitala, ali mislim da oni ne bi dali.
Ovako je bilo normalno jer smo MD i ja uglavnom jeli poslije njih (uvijek smo duuuugo spavali i ručali kasno navečer) pa bismo i sami oprali suđe.
Kako sam često bila kod njega, spremala sam i njegovu sobu, a kada sam se doselila kod njih i kupaonicu (čak i prije doseljenja, msilim) jer svekrva baš puno radi, često u sve tri smjene, bez slobodnih dana pa bi mi bilo jako bed ni malo ne pomoći.
SAda, kada jednom ili dva puta tjedno odemo kod njih na ručak, ne padne mi na pamet ni pokupiti tanjure sa stola. Ne želim se petljati. Možda sam pet puta oprala suđe. Suđe često opere i baka.
Moram priznati da ni ja ne volim kada mi se netko petlja po kuhinji, a tko nije ukućan.
Ako si gost, sjedi, jedi, uživaj, poslije ručka idi u dnevnu, suđe čeka dok gosti odu i to je to.
Često sam kod sestara i brata prala suđe kada su neke svečanosti (kirbaj, pričest, krizma...) i to mi je normlano.
Eh da, pinguice, moj ti je savjet da za početak pokupiš tanjure sa stola (ili samo posložiš prljave i dodaš joj)... ili prije ručka ponudiš da ćeš postaviti stol.
Sviđa mi se i onaj dorotein prijedlog na početku.
To s perilicom mi se čini suvišno. Tvoja sveki mi se ne čini kao žena koja bi željela imati perilicu.
A muž, ma, oni su baš smiješni. TAko bi i moj šutio. Ne možeš vjerovati da mu je pet godina trebalo da to prevali preko ustiju.
Ne brini za njega. Nemoj ga ništa pitati što bi i kako trebala. On je svoje rekao
Čitajući odnose sa svekicama. Eto moja čak doslovno ne zna niti gdje mi živimo. Zna grad koji joj je na 20 km udaljenosti, i koji dolazi povremeno. Nikad nije bila kod nas i doslovce za pravu zbilju ne zna gdje živimo. Odnos je krenuo naopačke od samog početka, ali ja sam pristojno odgojena cura pa vadim kanđe samo kad je u pitanju omalovažavanje našeg djeteta. Iako sam se u našim kravalima i naletima svađa dok smo bili pod njenim krovom uvijek trudila imati mjere.
Ipak kad rijetko i odemo tamo, razgovori na razini cijele familije su kruti i utegnuti i pričamo o vremenu, temperaturi, koje dijete koliko jede (jer tu su još brat od muža dakle šogi i šogica i dva njihova klinca) i jedva čekam da odemo. Pa svejedno napravim sve što sam ti preporučila, jer je jedan od smrtnih grijeha paćat se njoj u kuhinju i suđe, jer nitko to u njenoj kuhinji ne zna kao ona. A sad ajmo sve ruku na srce, jel vama drago kad vama ođe sveki ili mama pa oplete koliko ste neuredne i krenu čistit premještat. Sve smo to navele u raznim postovima. Pa tako ni našim svekicama nije drago da joj se hvatamo njenog reda po NJENOJ kući. Pa onda ono minimalno koliko je pristojno da ne ležim poslje ručka dok se želudac još prelijeva preko ruba kauča.
Sve su one bile mlade kao mi i imale svoje svekrve, živo me zanima kakva ću ja biti budem li svekrva, a i punica. Većina nas se neće mnogo razlikovati jer je to jednostavno već stoljećima tako, koliko mi god tvradila "a ne ne ja neću biti takva". A već sad si mislim kakvog li će mi mala dovesti u kuću i kako ću to preživiti. Ne mislim ništa dramatično, ali isto tako niti sve te teme o svekrvama u većini slučajeva nisu dramatične, nego su generacijski sukobi koji su normalni. Isto kao kad mi susjeda od 60 godina zaviri na balkon da vidi je su li moji đirani veći od njenih, jer ja sam mlada i neiskusna pa bi to njoj bila sramota. Jedina razlika je ta što mi susjeda nije ništa pa joj slobodno kažem hladno "dobro jutro" i zalupim terasu, a svekici se moram malo ljepše obraćati, ili pak ne moram. Svejedno, ali gledano u nekom prosjeku nit su svekrve toliko strašne nit smo mi nevjeste tako Bogomdane.
Oladimo malo, ja bih za moju mogla 1001 noć pričati i svemu što smo prošle, ali nakon 6 godina pakla i mog i njenog shvatile smo da ništa nismo shvatile i držimo se podalje. Ja sam se pomirila sa našim NE odnosom sve 5. Odnosi u granicama pistojnog odnosa na razini mlado-starije.
Malo sam otišla u OFF T. ali nekako su mi te sveki the evil totalno potrošene.
pinguica, mislim da je oka prije rekla ono s čime se u potpunosti
slažem: super da si uvidjela svoju grešku i da je želiš ispraviti,
a ovo što neke cure pričaju: a što radi tvoj muž, jel on mora prati suđe kod tvoje mame? mi ne drži vodu,
jer si ti od početka teme napisala da si osjetila potrebu da se iskupiš svekrvi, njoj pomogneš,
zahvališ, a to je stvar između vas dvije...
Na neki način, neverbalno,želiš joj iskazati poštovanje. Mnogim ljudima starijih generacija je takvo iskazivanje
poštovanja, kad im nešto fizički želiš pomoći, zapravo važnije od zahvaljivanja riječima.
Vjeruj mi, njoj bi bilo drago da se bez velikog obrazlaganja digneš i kreneš prati suđe, pa ako te ona
nagovori da prestaneš, dobro, ali bitno je da ona vidi tvoju dobru volju. Nema veze što to godinama nisi radila.
Ja sam oduvijek prala suđe i kod sveki i kod sve druge rodbine (i to puno tanjura)
ne zato jer sam se željela svidjeti nego zato jer sam htjela pomoći i jer mi je uvijek bilo glupo
kao najmlađoj sjediti, a da netko tko je spremao ručak sad još i dalje rinta,
nije to stvar ponosa, nisam rođena kao princeza, a niti kao rob, već jednostavno stvar pristojnosti.
Tako ućim i svoju djecu da postupaju.
potpis
a boldano:
mene sad zanima (pinguice, uopće ne želim dovoditi odgojne mjere tvojih roditelja u pitanje niti ih u bilo kojem slučjau osuditi, no...), štedite li vi svoju djecu od posla i obaveza, a samo zbog toga da bi učili?
odnosno, što rade kad ne uče?
naravno, djeca se vole i trebaju igrati, gledati TV, čitati... no, tražite li od vas i da vam pomažu?
mene je odgajala teta, učenje je bilo na prvom mjestu (istina, bila sam odlična učenica bez radnih navika u učenju, kasnije kampanjac što mi se obilo o glavu...), ali se i radilo, u bašči, u kuhinji... to je bio odmor - fizičkim poslom se odmaralo od mentalnog posla...
mala se budi.. odoh
Ni ja nisam zagovornik "ti samo uči" odgoja.
Ne znam kakve su to škole, fakulteti i sl gdje se ne mogu polagati ispiti ako se pere suđe poslije ručka ili usisava ili nešto drugo.
Niti ja, mene je moja mama tako učila.
Da ona ima mira sve napraviti i da joj se ne petljam bilo je : samo se ti uči i to je najvažnije
Kasnije sam joj u životu rekla kako je napravila grešku i da to ne valja, ja sam nju učila da mi mora reći, da me mora potaknuti i da me mora
usmjeriti i objasniti kako i gdje...uglavnom zamjerala sam joj takav odgoj, hvala Bogu rano sam shvatila gdje mi fali
da mi se to nije usadilo pod 'normalno' u svakodnevnom životu.
S vremenom mi se je unormalilo
ne stignem sada čitati ostale odgovore, ali predlažem da idući put poslije ručka kažeš svekrvi
"ma odite se vi igrati s unukom, a muži ja ćemo srediti kuhinju."
I šta ste za tog muža zapeli?
Svaki put si zamislim da kad moj tata treba pomoć u vinogradu ili nekim građevinskim radovima, MM pozove i mene, jer nema podjele poslova.
I ne uspoređujem to sa radom u vlastitom stanu, o njemu se zajedno brinemo. Ali mami ću oko suđa pomoći ja, MM nek kosi vinograd i štema zidove.
pa da joj bude lakše - ne toliko u smislu težine posla, nego jednostavnog pokretanja te promjene jer mislim da će njoj tako biti lakše (neprimjetnije) napraviti tu promjenu
a i da njemu da do znanja da je i on mogao tako nešto napraviti (odnosno ranije dati do znanja da misli da bi trebali pomoći) ako je već mislio da treba
nije uopće poanta u muško-ženskim poslovima
MM npr. nikad nije oprao suđe ni kod sveki ni kod punice, iako to kod kuće redovno radi
i to mi uopće ne smeta
ali smetalo bi mi da to ne radi, ali meni prigovara da ne radim ništa
Mogu ja pomoći bez MM, kao što i on može bez mene. To je bila poanta.
Može on oprati suđe. Ali ja ne želim kositi vinograd pa onda ipak ja operem suđe. Kod moje mame ili svekrve, svejedno; doma to radimo zajedno.
Meni je uistinu žao da nisam bolje odgojena. Vjerujem da mi je to usađeno od početka da bi mi bio puno manji problem. Ne bi o tome vjerojatno ni razmišljala, samo bi činila, isto kao što perem zube, navika.
Znam da su djeca koja su doma pomagala dok sam ja sam šaltala programe na tv-u imala puno veće samopoštovanje. Ja se sigurno ne bi osijećala vrijedno da ne postižem uspjehe u karijeri jer mi nije usađen taj drugi sustav vrijednosti. Tako da ću ja svoju djecu sigurno učiti od malena da pomažu, bilo u kući bilo u poslu.
Čuj, roditelji te odgajaju do punoljetnosti (recimo, možda taj utjecaj prestane i dosta ranije) a dalje se odgajaš sama - gledaš oko sebe, procijeniš što je od tvog roditeljskog odgoja ok, a što ćeš sama promijeniti... Isto se odnosi i na samopoštovanje - dođe trenutak da to s roditeljima više nema nikakve veze, odrasli smo i sami se odgajamo dalje. Nema nikoga tko je imao idealne roditelje, svi oni rade pogreške i propuste (i mi također) i djeca uvijek kasnije imaju primjedbe. Dobra vijest je da to čovjek može lijepo korigirati kod sebe i svoje djece. Na dobrom si putu...
nisam sve čitala a tebi savjetujem da se poslije narednog ručka jednostavno primiš posla i kad pita zašto ili kaže pusti ti samo reci dosta sam sjedila vrijeme je da i ja malo pomognem,odite vi...već nešto,odmoriti,unuk itd.i to je to,jednostavna istina.
btw-kod mene u kući je bilo pravilo ako je mama kuhala da ja pospremim i to je sasvim uredu i tako postupam i danas.također gdje god dođem ću pomoći,zato jer mi se ne da sjediti dok drugi rade i dosadno mi je čekati dok se sve počisti.ovako počistimo začas i ostaje vremena za ugodan dan i druženje a nitko se nije ubio od posla.
još kaj se tiče moje svekrve ona je uvijek rekla pusti jer je njoj i njena svekrva tako,međutim ja sam inzistirala.sada poslije zajedničkog obroka ja pospremim sve a ona sjedne i odmori ili se sa unučadi igra.meni nije problem,a ona na kraju dana nije krepana i mislim da tako treba i biti.
Pinguica, ti si meni fenomenalna!
Strašno mi se sviđa tvoja iskrenost, tvoje izravno i jednostavno opisivanje svojih mana i prednosti. Malo tko je spreman sebe tako sagledati, a kamoli još i drugima s takvom lakoćom govoriti o vlastitim propustima ili nepopularnim potezima. Pa onda još i bez imalo uzrujavanja primati komentare na samog sebe. I pokušati vidjeti sebe iz tuđeg kuta, naučiti nešto iz tih komentara, a čini mi se da ti upravo to radiš.
Ja mislim da ćeš ti naći dobar način za riješiti ovu situaciju.
X
I ja se slažem
Potpis. Mislim da ćeš ovakva daleko dogurati, svaka ti čast.
Imam i ja u ovom što naučit: Složim ja suđe, a kad mi čuva dijete počisti mi sve živo.....bude me sram, a i bude mi, pa šta se muči, al lijepo je doć u čisto
trebam uhvatiti vremena isčitat cijeli topic
I to i ono... nemoj se toliko ubijat oko svega toga, promijeni šprancu i kreni. Ono... don't beat yourself too much about this, a imam dojam da to radiš.
Ja , priznajem, ne kuzim kad pricate da nije oke petljat se nekom po kuhinji jer zene to ne vole, i da zato ne bi trebalo pomoci. Ak je moja svekrva koja ima 70tak godina cijelo prijepodne bila na nogama i kuhala za nas rucak, ma bez uopce pogovora ja se na kraju rucka dignem i operem sve to suđe. To mi je skroz normalno od prvog dana. I makar sad evo vec troje me vuce za rukav jer bi poslije rucka ovo il ono, a i ona sama uvijek veli da samo nek idem s djecom da ce ona, ipak nikad nisam popustila. Ja operem sudje zacas, a moram priznat da kad bi ja svaki vikend kuhala za jos petero ljudi da bi isto ocekivala pomoc, il postavit stol il pospremit il sto vec.
Nije mi njena kuća hotel već drugi dom i tako se prema njemu odnosim. Dok vidim zmazano pocistim, dok neceg fali odem pa kupim itd...
Ja bi kao sto je vec receno jednostavno se ponudila il postavit stol, il poslije rucka rec da eto sad cemo vam pomoc, odite vi dignite noge..ko da je to skroz najnormalnija stvar bez obzira sto dosad nisi..
Posljednje uređivanje od kasiopeja : 29.04.2011. at 11:06
o hvala ti bože na sveki sa suđericom!
ja npr. sa svojom sveki imam takav odnos da sve mogu nekako okrenuti na šalu, pa kad nešto uvidim da sam zeznula uvijek upali da sljedeći put uzmem odradit (samo ako bi muškim članovima obitelji zaista pala kruna s glave da to naprave, iako MMa upravo ona nije tako odgojila i napravit će sve osim oprat suđe
iako se nikad ne pretrgnem oko stola i suđa općenito nakon ručka kod njih, uvijek ću uskočiti za sve ostalo kad treba - npr. ako nakon našeg ljetovanja uglancam i poližem viksu za njih kad oni trebaju doći, je li toliko puno očekivati da je i ja recimo zateknem u istom stanju - tak da si sve one ručkove kad baš nisam skakala pospremiti, odkompenziram s čišćenjem vikendice i kad dolazimo i kad odlazimo
Posljednje uređivanje od Stijena : 29.04.2011. at 11:40
ma kaj se imaš pitati?
čim osjećaš to što osjećaš- znaš da moraš malo dobre volje pokazati
po meni to nije stvar odgoja, i slažem se s Peterlin da nakon 15 počinje samoodgoj, gledaš svijet oko sebe i vidiš što je dobro što nije
uostalom i mene su moji držali nad knjigom, ali brate nitko moju sobu osim mene nije čistio
skupit tanjure, pa to je čisto znak dobre volje, sveki neće to spasiti fizički, ali kako ljudi stare, to im daje osjećaj sigurnosti , poštovanja, nekome su bitni
zaboravi tih pet godina, zahvali sudbini na super svekrvi i daj joj to do znanja. Skupi tanjure, operi ih ili stavi u suđericu . Princip je isti, sve ostalo su nijanse
x
Joj, Pinguice, jedva čekam nedjelju da čujem što je bilo kod sveki!
He he.
nadovezala bih se na temu odgoja koji naravno ne smatram potpuno nebitnim, ali itekako imam razloga sumnjati u njegovu najveću, najbitniju i najneznamštoveć ulogu u životu pojedinca
naime, moja nekoliko godina starija sestra i ja odgajane smo u potpuno istom domu, u istom okruženju, u istim uvjetima, od strane istih ljudi/roditelja, pa dan danas nemamo baš nikakve niti približno dodirne točke u ponašanju, poimanju pristojnosti, bontona, kulture i inog. Ovo naime nije kritika niti jednoj od nas, samo primjedba da smo potpuno različite, iako su nam sve te iste vrijednosti usađivali isti ljudi. No, itekako bitnim u tome svemu bih možda primijetila da nam društvo i ljudi s kojima smo se družile, bili potpuno drugačiji - sad je li to bio uzrok ili posljedica - nikada nećemo saznati.
Iako su još jako (pre)mali, sličnu situaciju već sad polako mogu primijetiti i kod svoje djece - ukoliko se ne radi o samoprojekciji
Ja sam isto kao ti bila odgajana na način, tvoje je dijete da učiš.. ali svejedno sam samo od sebe pomagala mami, prala suđe, peglala, usisavala... bilo mi je glupo da žena koja rinta na poslu još i doma mora sve sama.. a ima kćer... nije da sam ja ne znam kaj sad radila po doma ali sam ipak pomogla... e sad.. danas kad dođem kod njih na ručak ne perem suđe niti puno pomažem.. moja mama to sve hoće sama i to ona napravi kad mi odemo... ok moram priznat mi baš neidemo kod njih puno na ručak, više za neke blagdane i tako, kad bi s njom živjela ili bila često tamo, naravo da bi nešto i napravila.. isto je i sa sveki... ne idemo često na ručak i ne perem tamo nikakvo suđe... niti ona pere niti išta radi kad dođe kod mene... i to je to... uzajamnost.. kad odem i kod prijatelja na ručak ne pomažem puno oko pranja i sl., donesem uvijek neko vino, destert, to da, ali ne pomažem... isto tako kad netko dođe k meni, ja sve obavim i uopće ne razmišljam kako mi netko nije pomogao... a i suđe perem (perilica doduše) kad gosti odu.. malo mi je glupo dok su ljudi tamo sad brže bolje prat suđe kao da će svijet propast ako ne...
a ovo za supruga.. pa ja bi mu bez pardona odbrusila, a dragi koliko si puta ti oprao suđe...
mislim da je suđe samo povod za neke druge probleme...
Vjerojatno ću kod nje biti na ručku u ponedjeljak jer se tad vraćamo s puta.
Hvala cure na svim kritikama, pohvalama, savjetima. Vaša mišljenja i iskustva su mi iskristalizirala kako i što mogu učiniti ovisno o situaciji. Mislim da ću se često vraćati ovdje da ponovno čitam postove. Držite mi fige da postanem nova osoba.
Ja imam i neku svoju teoriju (volim sve analizirati). Kad sam bila mlađa, nisam mogla zamisliti kako je to imati muža i dijete. Čuvala sam svoju slobodu i mladenačku tvrdoglavost. Tek s godinama sam osjetila tu neku zrelost i spremnost za brak pa zatim i za dijete. Tako mi se čini da sam tek sada dovoljno spremna i zrela da se počnem brinuti o svojim starima. Drago mi je da to dolazi jer sam se uvijek brinula hoće li mi to biti šok kad shvatim da su stari i da više ništa nemogu. Sad samo trebam početi sa malim stvarima i onda ću biti puno spremnija za velike stvari kad jednom dođu.
sad ste me navele na razmišljanje. nemam svekrvu nego svekra kod kojeg odlazim na ručak/večeru/uskršnji doručak možda 5 puta godišnje i nikad mu nisam pomogla. nekako mi je to neobična ideja, da dođem na ručak svakih nekoliko mjeseci i ponudim se da perem suđe. trebalo mi je preko 5 godina da sama uzmem čašu i natočim si vode, tako da mi pranje suđa se čini kao daleka budućnost (svekar i ja se poznajemo desetak godina i dobro se slažemo, samo eto rijetko jedemo jedno kod drugog).
Ja se ni nebi gurala ako njoj to bolje ide! Učini neku drugu lijepu gestu za nju, npr. počasti je frizurom, da i ti i ona budete zadovoljne!
Meni nije jasna potreba za osvjetljavanjem obraza pred svekrvom, a pogotovo poslije toliko godina.
Ne perem suđe kod svekrve kao ni ona kod mene. Ja sam kod nje znala ići na ručak, ja nju nisam nikad ni zvala. I nema zamjerki, odnosi su korektni. Ja sam takva kakva jesam, sa svim svojim dobrim, lošim, čudnim i drugim osobinama, isto vrijedi i za nju.
Mi smo sad obitelj pa valjda bi trebali jedna pred drugom biti spontane, prirodne, baš kakve jesmo i kao takve prihvaćene. Protiv sam nekih promjena za druge.
Ne pereš suđe kod svekrve, pa što onda, čemu te to sad odjednom počelo zabrinjavati? Zbog muževe upadice? Ili je nešto dublje u pitanju.
Eto, čudno mi je da si ti sad s tim opterećena, nekako mislim da nisi već ti je to nametnuto, ali zašto, ne znam. Ti to sama najbolje znaš.
Nije meni ništa nametnuto, nemoram ja ništa. Samo ona je meni već dosta pomogla u životu i počinjem se osijećati polako kao go... što ja na nijedan način ne uzvraćam. Mislim, na način koji je očito njoj jako bitan.
O.k. ali zašto si se uhvatila tog suđa. Nemaš tu naviku i to je tako, meni je prihvatljivo. Zar nema neki drugi način, koji bi bio spontan, tipičan za tebe? Ne perem suđe svekrvi, ali joj odnesem tu i tamo bon za kupnju u Konzumu ili joj donesem iz knjižnice knjigu koju čeka mjesecima.
nisma citala sve..sam oprvi post
ako ste cesto na rucku i ako ti je zena draga...
iduci put ne pitaj..ustani i kreni s poslom pa kad ti kaze ne moras reci da ti je dosadilo da ona i kuha i pere pa hoces ti barem oprati
a ako ti se fakat ne pere...zahvali joj sto vam kuha i jos nakon toga opere i reci kako joj se divis na tome jer ti mrzis prati sudje
ja kad sam bila u sklopu sveki pa kad je ona kuhala nikad..ali nikad nije ona oprala sudje...
sad kad smo na katu, odemo k njima na rucak jednom u dva mjeseca kad je neka prigoda ali onda ne perem...mozda ponekad ako je veca festa ali ako smo samo mi na rucku onda ne perem...
evo danas sam se najela i otisla gore s djecom
neke zene koje ovo citaju sigurno im se vrti u glavi "da me bar samo ovo muci u vezi svekrve"
ja sam ispocetka SVE svojoj sveki pomagala od,ciscenja,pospremanja,pranja ma svega sve dok nisam rekla STOP jer se pocelo ocekivati da svaki put pomazem...
sada ima svoju kcer , i svoju NOVU snahu kojoj skida sve zvijezde s neba jer joj "pomaze" dok ja dodem samo u goste...iskreno vise mi ne pada na pamet pomoc ,imam bebu kojoj sam bitnija ...
Meni je super fora ovo s perilicom, mislim da bi ti se sveki oduševila. Ja svojoj ponudim uvijek reda radi, ali ona nikad ne prihvati. Od kad sam ja kod sebe uvela perilicu i mami sam rekla da suđe više ne perem i da sam se preporodila. Bome, i ona je onda sa svoje skinula prašinu i eno i njezina u pogonu svaki dan
Moja sveki nije imala perilicu do prije par godina kad sam ja organizirala mm, njegova 2 brata i sestru da svako dade dio para i da joj se kupi spasonosni stroj. U to vrijeme je još bio živ pok. svekar koji je bio paraplegičar i ona je imala stvarno puno brige oko njega, tako da su joj kućanski poslovi bili samo dodatni teret.
Dobro, još je dovoljno mlada i relativno zdrava, ali se oduševila suđericom i dan danas ponavlja kako mi je zahvalna što sam ove njezine nagovorila da joj je kupe.
To su mi ekstra bodovi kod nje
Možda da i pinguica organizira neku sličnu akciju ako ih ima više u obitelji ili da sami pomognu u kupovini stroja ako su u mogućnosti i ako joj sveki ne zazire od iste
Danas se može naći stvarno dobrih perilica po povoljnim cijenama.
Moja bi sve to popljuvala jer,badava ti sudjerica kada ionako sve moras prethodno pripremiti,poslagati...za to je vreme ona vec sve oprala...
A naravno,nema pranja dok se rucno ne opere
Bravo, čestitam.
Vidiš da nije bilo teško
Može li joj stati ona mala mašina (od 40 cm)?
Ako ti svekrva i svekar žive sami ta im je sasvim dovoljna.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom